SHUTTERSTOCK
U istom smo loncu

Unatoč lakoći, neke obveze često odgađamo. Preuveličavate li i vi stvari u svojim glavama?

Nešto preuveličamo, krivo zamislimo ili pretpostavimo i to nas onda usmjeri na odgađanje i oklijevanje

Ovog smo vikenda imali neke radne akcije koje su mi baš zanimljivo pokazale koliko predodžbe u našim glavama mogu biti pretjerane. Naime, kako još uvijek raščišćavam stan pokojnih roditelja, skupio se popriličan broj napunjenih kartonskih kutija kojima sam potpuno zatrpala ulazni prostor i hodnik tog stana i koje je trebalo konačno odnijeti. Već tjednima smo se suprug, sin i ja dogovarali i pokušavali pronaći zajednički slobodan termin da te kutije možemo ugurati u tri automobila. Bila sam uvjerena da ih ima toliko da će sva tri biti dupkom puna. No, kako se nikako nas troje nismo uspijevali uskladiti, suprug i ja smo odlučili za vrijeme vikenda otići do stana i barem ukrcati što se može u dva auta.

I tako, kutija po kutija i sve je stalo u dva prtljažnika i na dva stražnja sjedala. Nisam mogla vjerovati. U mojoj glavi to je bilo ogromno nepregledno brdo, a pokazalo se da su kutije s lakoćom stale u samo dva automobila. Kakvo ugodno iznenađenje! Isti dan popodne, sve u takvom akcija - modalitetu, odlučila sam kod nas doma konačno isprazniti ‘sanduk‘ ispod jednog kreveta kojim se već dugo ne služimo i kojega se odavno želimo riješiti. Taj sam zadatak dugo odgađala jer sam u svojoj glavi imala sliku da se ispod kreveta nalazi nepregledna količina popluna, deka i jastuka koje neću imati kamo drugamo pohraniti. Ali kad sam se bacila u akciju, ispostavilo se da sam sve te stvari (prvo ih stisnuvši u plastične omotače) s lakoćom pohranila na nekoliko polica ormara. I evo ga, krevet je spreman za otpremanje, toliko jednostavno!

image
SHUTTERSTOCK

Problem odgađanja

Koliko takvih nerealnih slika kreiramo kroz život i zbog njih ne poduzimamo ili odgađamo korake koje trebamo napraviti? Ponekad i zaista važne korake. Nešto preuveličamo, krivo zamislimo ili pretpostavimo i to nas onda usmjeri na odgađanje i oklijevanje. Jedan od takvih primjera je pokretanje vlastitog posla - mnogim ljudima se procedura pokretanja i vođenje vlastite tvrtke ili obrta čini toliko zahtjevnima i kompliciranima da se godinama skanjuju poduzeti taj korak kojega bi željeli napraviti. Zatim, pogrešna slika o putovanjima - da su uvijek skupa i da je problem za njih odvojiti vrijeme - samo ta predodžba je ono što mnoge godinama drži prikovane za svoj grad. A tek kad treba svladati neku novu vještinu - znam ljude koji i jednostavne tehničke ili kompjuterske vještine vide kao ogromnu, vrlo tešku nepoznanicu, koju je gotovo nemoguće savladati i naučiti. Vidite li i vi neke stvari koje želite (ili trebate) napraviti kao jako velike ‘zalogaje‘? Zalogaje koje stalno odgađate.

Prilika za preokret

Moje je iskustvo da se većina pretpostavljenih teškoća i situacija koje se čini velike, kad se s njima jednom uhvatimo u koštac, kad ih se primimo - pokažu manjima, manje problematičnima i manje zahtjevnima nego smo očekivali. Samo se trebamo pokrenuti! Razmislite - što je to što se već dugo kanite napraviti? Bilo da se radi o običnim kućnim stvarima ili o važnim životnim koracima. Zbog čega to odgađate? Što vas sprečava? Kakvu sliku imate o tom svom zadatku, čini li vam se to kao velik i zahtjevan podvig? Važno je da osvijestite da ta slika u vašoj glavi možda ne odgovara stvarnoj situaciji. I da je stvarna situacija možda puno lakše savladiva i brže rješiva. Ali to ćete otkriti tek kad u nju zakoračite.

Žalim vam puno hrabrih koraka i potom - ugodnih i laganih iznenađenja!

Linker
25. svibanj 2024 20:52