Davne 2008., kad sam bila na seminaru Sonie Choquette u Chicagu, ušla sam u jednu knjižaru koju bismo mogli nazvati ‘New Age‘ i osjetila se kao Alisa u zemlji čuda. Toliko zanimljivih knjiga, slika, kristala, posebnih vjetrenih zvona... najradije bih u njoj bila ostala satima. Na kraju sam se uspjela odlučiti što ću kupiti, a jedna od tih stvari bila je knjiga Sandre Ingerman koja govori o šamanskim putovanjima. U to vrijeme, pred 16 godina, pojam ‘šaman‘ bio je još vrlo egzotičan, za mnoge ljude čak pomalo odbojan, ali kako sam u četverogodišnjoj školi za integrativne terapeute koju sam netom bila završila iskusila i nekoliko šamanskih putovanja (koja su mi se izuzetno svidjela), privuklo me da pročitam i naučim još više o tome. U Sandrinoj knjizi bio je i CD s nasnimljenim zvucima bubnjanja, kojega sam poslije uvijek upotrebljavala na radionicama Ostvarivanja želja, kad smo meditirali na temu upoznavanja svoje životinje zaštitnice.
Od tada nisam posebno pratila rad Sandre Ingerman, ali nedavno mi je ‘iskočio‘ poziv na njezino besplatno online predavanje. „Oho, divno,“ - pomislila sam - „baš ću rado poslušati ovu iznimnu ženu!“ I tako sam nedavno pogledala njezino izlaganje koje je zaista bilo jako zanimljivo pa vam danas želim prenijeti neke dijelove koji su mi se učinili posebno važni.
Ali prvo da vam napišem nešto o Sandri. Sandra je licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja, profesionalna savjetnica za mentalno zdravlje, certificirana stručnjakinja za traumatski stres, učiteljica šamanizma i autorica 12 knjiga. Sa šamanizmom se upoznala ‘slučajno‘, prisustvujući jednom usputnom predavanju dok je bila na studiju psihologije. I od tada je korak po korak otkrivala, usvajala i na kraju potpuno prigrlila taj put.
Vlastita moć
U predavanju koje sam poslušala, među ostalim je objasnila da u šamanskom pristupu većina psihičkih, emotivnih i tjelesnih problema (i bolesti) proizlazi iz dva uzroka - osoba je izgubila svoju moć ili je pak izgubila dijelove svoje duše. Šaman koji radi s takvom osobom pomaže joj da povrati moć i/ili te izgubljene dijelove duše.
Ovakav mi se pristup učinio jako zanimljiv pa sam osjetila potrebu da to prevedem na naš zapadnjački način razmišljanja.
Gubitak moći. Svatko od nas bi trebao imati osjećaj moći nad svojim životom - tu mislim na moć odlučivanja, moć postavljanja granica, moć biranja, moć poduzimanja akcija koje osjećamo da nam je važno poduzeti, moć mijenjanja onoga što nam se ne sviđa, moć izražavanja svojih darova, moć življenja života na vlastiti način. Jeste li kroz život uvijek imali tu svoju moć? Imate li je sada?
Na žalost, u mnogim slučajevima se dogodi da se djeca već kao mala osjete kao osobe kojima je oduzeta moć - ako žive u obitelji punoj pravila i zabrana ili su pak previše paženi ‘pod staklenim zvonom‘ i uvjeravani da su mali i nemoćni. Netko tko je već u djetinjstvu izgubio osjećaj moći, i kao odrasla osoba će se skanjivati upotrijebiti svoju moć. Pa će pristajati na kompromise, puno puta neće izraziti što misli i osjeća, pristajat će na tuđa pravila. Moje je iskustvo da se ljudi osjećaju beznadežno (i čak depresivno) kad su uvjereni da su nemoćni promijeniti situaciju u kojoj žive. Kad imaju osjećaj da puno toga moraju, a da promjenu prema onome što bi istinski željeli ne mogu napraviti. I sasvim je logično da takvi unutarnji osjećaji zarobljenosti i nemoći onda mogu dovesti do psihičkih, emotivnih i zdravstvenih teškoća. Vjerujem da je zaista jedna od najvažnijih stvari za svakoga od nas da pronađemo načine kako da se ponovno povežemo s vlastitom moći, da ju probudimo, osnažimo i upotrijebimo.
Gubitak dijelova duše
Sandra Ingerman objašnjava kako se u traumatskim životnim situacijama (poput zlostavljanja, saobraćajne nesreće ili gubitka voljene osobe) dogodi da se dio naše duše ‘odcijepi‘ i otiđe na neko drugo mjesto gdje se osjeća sigurnim. Ovo vam možda može zvučati previše šamanski, ali razmislite - jesu li postojali trenuci u vašem životu kad biste najradije pobjegli i nestali iz okolnosti koje su vas zadesile? Ili pak situacije koje su vam bile toliko emotivno teške, da ste se morali na neki način ‘osjećajno smrznuti‘ da biste mogli dalje? A što ako su nakon takvih situacija neki dijelovi vas zaista ostali blokirani? I što ako upravo te blokade sada uzrokuju neke psihičke ili fizičke probleme u vašem životu? Razmislite.
Najčešće, u bavljenju svakodnevnim stvarima, nesvjesno nastojimo izbjeći pogledati i osvijestiti te blokade, te nedostajuće dijelove našeg bića. No ne bi li nam svima bilo puno bolje da se osjećamo potpuni, cjeloviti i harmonični? Vjerujem da je i ovaj aspekt - vraćanja izgubljenih/blokiranih dijelova nas samih, nešto čemu je istinski vrijedno posvetiti pažnju i potražiti načine da se opet osjećamo potpunima. Bilo vlastitim unutarnjim radom, uz pomoć terapeuta ili pak možda - šamana!
Kad bi svijetom hodali samo cjeloviti ljudi koji imaju jasan osjećaj svoje unutarnje moći, vjerujem da bismo na svakom koraku viđali puno više osmjeha i doživljavali puno više međusobne topline i podrške. I svi bismo bili puno zdraviji.