SHUTTERSTOCK
sve je usklađeno

Imate li i vi dane u kojima vam se događa puno slučajnosti i sinkroniciteta?

Koliko vam se često takve stvari događaju?

Ovaj put ću vam pisati o jednoj manje uobičajenoj temi. Iako je ustvari sve aktualnija. A radi se o obraćanju pažnje na slučajnosti i sinkronicitete koji vam se u nekim danima (ili periodima) javljaju često. I na onaj osjećaj kad vam se čini da se puno toga događa u pravom trenutku i na najbolji način. Koliko vam se često takve stvari dešavaju? I znate li kako ih svjesno potaknuti?

Upravo sam se vratila s četverodnevnog putovanja u Hamburg. Bila sam na još jednoj konferenciji ATL Europe (Association of Transformational Leaders). Ovakvi se susreti održavaju dva puta godišnje i uvijek me izuzetno raduju - svaki put se vratim kući puna novih znanja, uvida i dojmova. Stjecajem okolnosti ovoga puta sam bila jedina sudionica iz Hrvatske pa sam morala putovati sama. Dakle (što je važno za našu temu) bila sam istovremeno u jako dobrom raspoloženju radujući se inspirativnom druženju, ali i vrlo prisutna i svjesna okoline i svojih osjeta - jer sam putovala sama. I osim toga, kad god krenem na neko putovanje, zamolim svoje anđele da mi pomažu kako bi sve prošlo u najboljem redu.

Tri važna faktora

Iz mojeg iskustva, upravo ovo su tri važna faktora koji kreiraju dane (i periode) kada vam se sve jednostavno „slaže“ - dobro raspoloženje, prisutnost i suradnja s nevidljivom pomoći. A ako nikada niste komunicirali sa svojim anđelima, možda je baš sada vrijeme da i to isprobate.

Pa ću vam evo ispričati neke detalje s mojeg obično-neobičnog putovanja, kao ilustraciju ovoga o čemu vam govorim, da vas podsjetim da još više obratite pozornost na svoje „slučajnosti“. Što ih češće budete zamjećivali, to će ih više i biti.

Prvo, kad sam sletjela na aerodrom u Hamburgu, tražila sam vlak koji bi me odvezao u centar grada. Upravo u trenutku kad sam željela nekoga upitati kako da nađem taj vlak, jedan je čovjek upitao mene:"Tražite vlak za glavni kolodvor? (kako je znao?) " I pokazao mi je u koji vagon da uđem. Anđeo na djelu.

Dovezavši se u centar grada, ostavila sam kofer u hotelu i zaputila se u istraživanje. Hamburg je zaista lijep i zanimljiv grad koji u samom centru (umjesto trga) ima veliko jezero, mnoštvo kanala i naravno - veliku i moćnu luku. A nova zgrada filharmonije (Elbphilharmonie) postala je turistička atrakcija i na neki način simbol Hamburga - baš poput zgrade opere u Sydneyu.

Lunjajući gradom bez ikakvog plana (samo sam uživala u tumaranju i istraživanju), u jednom simpatičnom dućančiću privukao me svjetlucavi držač za svjećicu pa sam ga kupila. Sat vremena kasnije pomislila sam kako bih voljela da sam ih kupila nekoliko, ali više nisam imala pojma gdje je bio taj dućančić. Pa sam zamolila anđele za pomoć. I, vjerovali ili ne, već nekoliko minuta nakon toga sam odjednom prolazila pored njega!

Također, ubrzo nakon što sam poželjela pronaći zgodan restorančić za ručak, preda mnom se pojavilo jedno zaista posebno i ugodno mjesto s vrlo ukusnom hranom.

Na konferenciji mi se pak činilo da za vrijeme predavanja i pauza svaki put sjedim pored osoba s kojima je u tom trenutku važno da razgovaram - bilo da su one imale neke vrijedne poruke za mene ili sam ja znala neke bitne odgovore za njih. Svi su ti razgovori bili puni važnih otkrića i uvida.

Slaganje kockica

Trećeg dana boravka u Hamburgu svi smo tog popodneva grupno obišli grad i zatim smo imali nešto slobodnog vremena do večere. Zajedno s još dvije Belgijanke odvojila sam se od grupe da popijemo čaj, nakon čega smo same trebale pronaći restoran u kojem se cijela grupa nalazila za večeru. Već je bila noć i padala je kiša, činilo nam se da smo prekasno krenule, da restoran tako nije tako jednostavno naći i da ćemo sigurno zakasniti. No dogodio se zaista čudesan sinkronicitet - nas tri smo stigle do označenog lokala točno u sekundu kad je cijela naša grupa u njega ulazila. Kao da se nikada nismo ni odvojile!

Zadnji dan konferencije imala sam potrebu nešto (vrlo osobno) reći jednoj sudionici, Sandri, ali mi se za to jednostavno nije ukazivala prilika. Pa sam se vezano uz to odlučila opustiti. A onda mi je odjednom Sandra prišla s upitom da zajedno krenemo prema aerodromu, jer smo letjele kući u slična vremena. I eto - tako se u vlaku iskreirao savršen prostor za naš razgovor!

A na kraju nam se pojavio još jedan anđeo - vidjevši naše kofere, jedan od putnika u vlaku nas je upitao idemo li možda na aerodrom i upozorio nas da u tom slučaju moramo prijeći u drugi vagon, jer se ovaj u kojem smo bili odvaja. Anđeli su se zaista jako lijepo brinuli o nama!

A ne moram vam ni reći da sam nešto kasnije u aerodromskoj suvenirnici ugledala igračku u obliku lika kojeg moja unučica najviše voli - jednu jedinu na cijeloj polici, kao da je čekala baš mene.

Zaista je bio dragocjen osjećaj to slaganje kockica na prava mjesta na cijelom mom putovanju, doživjela sam ga kao istinski "Vikend u Čarobnom toku". A ako svi mi želimo više takvih ‘usklađenih‘ vikenda ili dana, važno je samo da se sjetimo da je sve ustvari vrlo jednostavno - budite što više u dobrom raspoloženju, s jasnim željama, promatrajte i zamjećujte stvari oko sebe (i u sebi) i - zbližite se sa svojim anđelima!

Linker
21. srpanj 2024 21:52