Bijesni mejlovi, vikanje ili ignoriranje? A što vi radite kad vas netko povrijedi svojim riječima ili ponašanjem

Što se u vašem svijetu dogodi i kako se vi ponašate u situacijama kad vas netko povrijedi svojim riječima ili ponašanjem? U zadnjih nekoliko mjeseci se među meni dragim ljudima dogodilo nekoliko takvih povreda, a i prijateljice i klijenti mi često govore upravo o toj temi.

To je zapravo jedna od najčešćih tema među ljudima - jer baš svatko od nas ima svoje slabe točke, neka (često skrivena) područja u kojima smo osjetljivi, nesigurni... pa kad netko u to ubode...

Da bih pomogla prijateljici koja se osjećala povrijeđeno, ispričala sam joj svoj stav i način kako sam se ja nosila s takvim situacijama.

Dozvolim svim osjećajima da se pojave

Prvo, važno mi je bilo da ne dopustim da ta povreda počne upravljati mnome, da me ne "zaposjedne", nego da zamijetim što se u meni događa i promotrim to sa zanimanjem:"Ooo, kako me ovo sad pogodilo, uuu, koliko ljutnje tu ima..."

U takvim trenucima dozvolim svim osjećajima da se pojave, dopustim da mi se pokažu i misli o obrani, osveti - znajući da to u meni progovara povrijeđeno unutarnje dijete. Dopustim si tu unutarnju buru, znajući da ona ima rok trajanja, ali joj ne dozvolim da me pokrene na akciju - akciju u smjeru pisanja nekog ljutitog e-maila ili nazivanja druge osobe i "dijeljenja što je ide".

Jer - takve akcije rijetko kada donesu nešto dobro. Naša ljutnja, ako joj dozvolimo da upravlja našim akcijama, samo će prouzročiti nove povrede.

Dakle, prvi korak je razumjeti sebe i pobrinuti se o sebi. Razumjeti zašto nas je nešto povrijedilo i na što nas je podsjetilo. Izbaciti taj nastali naboj na neki siguran način i utješiti svoje unutarnje dijete. Podsjetiti sam sebe da su sve bure do sada prošle pa će tako proći i ova.

Tek nakon što ste sami sebe smirili i bura se utišala, tek tada počnite razmišljati što želite učiniti vezano uz drugu osobu koja vas je povrijedila.

Neka prođe vrijeme

Možda ćete osjetiti potrebu da je jednostavno - ignorirate. No ignoriranje, slanje poruke "ti za mene ne postojiš" je zapravo snažno uzvraćanje povrede. I bez obzira na to što zvuči kao akcija bez akcije, svejedno će vam potiho oduzimati energiju. Htjeli vi to ili ne, ignoriranje će tu situaciju svako toliko vraćati u vaše misli. Jer ste je zapravo ostavili nerazriješenu.

Moje je iskustvo da je svaku takvu situaciju važno odrazgovarati. No i tu je bitno kako i kada.

Dopustite da prođe neko vrijeme, da se osjećaji smire i s jedne i s druge strane. Zatim se pokušajte uživjeti u situaciju, osjećaje i misli druge osobe, pokušajte razumjeti (što ne znači nužno i opravdati) njezinu stranu priče. I također, prisjetite se dobrih strana vašeg odnosa, što je to što vas je na pozitivan način povezivalo?

Ponudite susret i miran razgovor. Prije susreta osjetite vlastito srce i čvrsto odlučite da ćete cijelo vrijeme govoriti iz srca. Na susret ponesite neki predmet koji će predstavljati "štap za govorenje" i razgovarajte tako da jedna osoba nekoliko minuta ima "štap" i govori o svojim osjećajima, dok druga isključivo samo sluša pa zatim obrnuto.

Ako u tom razgovoru obostrano bude stalno uključeno srce, iskrenost i potreba za shvaćanjem i razumijevanjem tuđih osjećaja i postupaka, teška i gusta energija povrede i sukoba će se korak po korak omekšati i olakšati. Možda će se čak i potpuno rasplinuti. Ovakav razgovor će obje strane osloboditi, dati im osjećaj veće lakoće u tijelu, rješavanja tereta, a možda ćete se i ponovno povezati na jednom drugačijem, novom, čak i boljem i iskrenijem nivou.

Želim svim vašim povredama i nerazriješenim odnosima da se na ovaj način iscijele.