Dugo već nisam imala ovako malo kilograma. Nisam željela smršaviti. Barem ne ovako - i ne na mjestima na kojima je otišlo. Radi se o svega nekoliko kilograma, ali meni se to odmah vidi. Oduvijek govorim da imam tijelo sazdano od dva različita. Gore izgledam rahitično bez grudi, s izbočenim kostima, a od kukova naniže sve se prima. Na sam pogled rafiniranih ugljikohidrata moja bedra i stražnjica nateknu. Zadrže vodu, otkako pamtim. A ja baš jako volim paštu i pizzu.
Tijelo pod povećalom
Nisam htjela smršaviti. Samo sam, u nekom trenutku, prestala jesti redovito i dovoljno. Sad sam ispijena. Gore strše rebra, ključne kosti, lice mi je koščato. Strahujem od ljeta više nego inače. Plaši me vrućina, ali i skidanje odjeće jer si nisam dobra. Iako, da budem iskrena - svako se ljeto ne osjećam spremnom. Čak i kad sam bila najfit i najdeblja. Godinama kasnije, kad naletim na stare ljetne fotke, pomislim koliko sam bila blesava. Tada sam si bila ružna, loša, debela. A sad vidim - bila sam prekrasna.
To je samo tijelo, znam si reći. Tijelo - taj savršeni stroj.
Otkako sam pročitala jednu rečenicu, stoji mi u glavi, ne izlazi: ‘Ne postoji osoba na svijetu koja nije nastala iz ženskog tijela, a opet to isto tijelo nikad više nije bilo kritizirano.‘
Kakva bomba. Kakav šamar. I da - ljeto je preblizu, a pod povećalom je svako tijelo. Žensko posebno. Beauty i fitness industrije su, unatoč mantrama inkluzije, odvele stvari do ekstrema. I ja sam ove godine planirala sve - masaže, kreme, treninge - samo da ispunim neki cilj. Čiji cilj, zapravo? Koji ideal? Tko je izmislio to “žensko tijelo bez mane”?
Tijelo koje stvara život. Tako bi ga trebalo gledati. Sposobno stvoriti novo biće. Kako mislimo da taj rad može proći bez posljedica? Zašto tako lako kritiziramo žensko tijelo prije i nakon poroda? Čak i ako trudnoće nije bilo - to je tijelo stvoreno za nju. Tijelo s hormonalnim sustavom puno složenijim od muškog. I normalno je da se mijenja, da pokazuje znakove svih tih procesa.
Stigma
Sjećam se svakog puta kad mi je netko, najčešće muškarac, ukazao na neku ‘sitnicu‘. Fulanu dlaku. Novu striju. Pamtim gdje sam bila, što sam imala na sebi, kako sam se osjećala. Čak i pohvale često nisu bile ugodne - više podsjetnik da netko gleda, procjenjuje, mjeri.
Ljeta su postala neizdrživa. Sve toplija, sve sparnija. Svaki milimetar kože mi bude previše. I želim nestati. Naravno da ne želim slojeve odjeće. Ali ponekad svejedno patim - zbog srama, straha. Što će tko reći?
Obožavam biti gola na plaži. Zato biram samo divlje plaže, bez ljudi. Sama ili u društvu koje volim. Ne volim da me se gleda, ne volim gužvu ni buku. Ipak, čak i tada - seciram si tijelo. Tražim mane. Nesvjesno, automatski. Ne znam kada je to počelo. Ali traje oduvijek. I zbog toga seciram i tuđa tijela. Ne kažem ništa. Ali vidim da to radim. I to me umara.
Umara me i spoznaja da gotovo nijedan muškarac neće proći ono što žene prolaze. Neće kupiti kreme koje hlade i peku. Neće čupati dlake s intimnih dijelova tijela. I opet se pitati je li to dovoljno.
Doživi ljeto u pravom svjetlu
Radila sam skoro dva desetljeća u fitness industriji. Znam što su sve žene spremne napraviti. Kako se izgladnjuju. Preskaču obroke. Uzimaju minimalne kalorije. Padaju u nesvijest, povraćaju, gube energiju. Sve kako bi vratile ‘tijelo prije poroda‘ ili dosegnule katalog tijelo.
Zašto? Za koga?
Plaža ne pita kako izgledaš. More isto. Suncu nije bitno imaš li celulit. Strije valovi ne vide. Vjetar će jednako puhati - imala ti formu života ili ne.
Svijet neće stati. Mjesec i zvijezde vidjet će se i s tvojim trbuščićem i s tvojim pretankim nogama.
Živi. Sva godišnja doba. Budi u svom tijelu – prisutna, a ne u stresu.
Do idućeg puta - pusti sebe na miru. Ovo ljeto i svako drugo.
Zagrljaj,
A.
Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.
Komentari
0