Imam 67 godina, dvoje odrasle djece i puno interesa. Razvedena sam i već sam neko vrijeme u novoj vezi. Moj sin ima dvoje male djece, a kći će uskoro roditi prvo. Volim unuke i rado provodim vrijeme s njima, igramo se i vodim ih na zabavna mjesta, ali ne želim biti baka-servis. Ako je neka izvanredna situacija, uskočit ću, no neću to činiti redovito. Sin i snaha, čiji roditelji žive daleko, zamjeraju mi i tvrde da tako postupam zbog mog partnera, no ja bih jednako postupala i da sam sama. Zanimljivo je da od mog bivšeg supruga ne očekuju jednak angažman, a nova im je taktika da mi pokušavaju nabiti osjećaj krivnje. Unuci su mi važni, ali ne mislim da bi mi se sve trebalo vrtjeti oko njih, jer imam svoj život. Sa mnom se ne slažu ni neke moje prijateljice, pa sam se počela pitati postupam li pogrešno, iako sam svoju djecu podigla bez pomoći baka.
- Megi iz Zagreba
Mnoge bake prihvaćaju, a i žele, brinuti se za unuke i mnoga odrasla djeca smatraju samorazumljivim da njihove majke (rjeđe i očevi) to i čine, premda već dugo ne živimo u rodovskoj zajednici. To što ne želite biti baka-servis ne čini vas lošom osobom, a ni lošom bakom - ako se sa svojim unucima igrate i zabavljate, u mjeri u kojoj to možete i želite, nitko ne bi trebao pomisliti da vam nisu važni. Oni sigurno osjećaju vašu ljubav, kao što i vi osjećate njihovu. Tko bi mogao tražiti više od toga?
No, bez obzira na količinu ljubavi koju osjećate prema unucima, koja se ne mjeri brojem skuhanih kašica i promijenjenih pelena, osoba u vašim godinama, koliko god u dobroj formi bila i koliko god volje za brigu o djeci imala, sigurno nije idealan izbor za cjelodnevni angažman oko njih. Roditeljske poslove trebaju raditi roditelji, kao što ste i vi radili prije tridesetak godina, a sada je došlo vrijeme da uživate u životu, kao što i sami osjećate da je ispravno. Zbog toga niste sebični i ne trebate se nikome opravdavati.
Privatan život
Posebno je nepošteno, a i nekulturno, što vam sin i, pogotovo, snaha predbacuju da se ne angažirate dovoljno oko njihove djece zbog vašeg partnera, pa biste pokušaje da vam nametnu izbor i osjećaj krivnje trebali sasjeći u korijenu. Ali bez svađe. Naglasite im da je vaš privatan život vaš i da tu nemaju pravo uplitanja. Naglasite im da nemaju pravo vagati koliko dajete partneru, a koliko unucima. Objasnite im da ste svoju "porciju" hranjenja, pranja, čišćenja, odgajanja... odradili sa svojom djecom i da je sada red na njih, a vi ste na redu za to da radite ono što volite, s partnerom ili bez njega. Podsjetite ih da činjenica što ste sada u mirovini ne znači da imate neograničenu količinu slobodnog vremena, a ne znači ni da biste se trebali odricati svog slobodnog vremena u korist njihovog, pa primjerice, dežurati vikendom oko djece dok se oni idu zabavljati.
Možete ukazati sinu i snahi i da su vrlo sebični u odnosu na vašu kćer. Ako oni očekuju vaš pun angažman oko njihove djece, ne bi li ga i ona imala pravo očekivati kada uskoro postane majka? A troje djece na dvije različite adrese stvarno su velik zalogaj za jednu baku. U životnoj ste fazi u kojoj želite uživati u dobrobitima slobode koju su vam donijeli vaši izbori, a ne snositi posljedice izbora drugih osoba, čak ni ako su te osobe vaša djeca.
Bez opravdavanja
Psiholozi i obiteljski savjetnici predlažu kako učinkovito reći ne preuzimanju obveza oko unučadi. Kao prvo, prihvatite da vam ne treba nikakvo opravdanje zbog kojeg ne želite čuvati unuke - jednostavno pristojno recite ne, bez elaboriranja i ulaženja u detalje. "Žao mi je, ali ne mogu", trebalo bi biti dovoljno. Nemojte lagati o razlozima, za to nema potrebe, samo iskreno recite "ne". Ako vas uhvate u laži, to će samo pogoršati situaciju.
• Nemam vremena: ako ponekad čuvate unuke, ali imate i druge obveze, onda to i recite. Možda negdje volontirate, dogovorili ste se s prijateljima i sl. Imate pravo na vrijeme za sebe, pa ga i uzmite. Nemojte naviknuti djecu na to da ste uvijek dostupni.
• Nije mi dobro: ako se osjećate loše, nikako ne prihvaćajte obveze čuvanja. Nisu u pitanju samo teške bolesti, isto vrijedi i ako vas boli glava, umorni ste, "uhvatila" su vas leđa ili nešto četvrto. Odmarajte se i prikupljajte energiju.
• Ne želim: možda to zvuči grubo i možda će se djeca naći u čudu, ali nakon što ste podigli svoju obitelj, nije teško shvatiti da vas redovno čuvanje unuka ne zanima. I to je u redu.
• Volim vas, ali ne: razumno je odbiti zadatak i izraziti ljubav. Ne znači da ne volite svoju djecu i unuke ako ne želite mijenjati pelene. Možda vam ne odgovara baviti se novorođenčadi, a sviđat će vam se provoditi vrijeme s unucima kad budu nešto stariji.
• Postavite svoje uvjete: ako ste se dogovorili da ćete pomoći oko djece, pridržavajte se dogovora i nemojte biti fleksibilni. Primjerice, ako ste odredili da vam je čuvanje djece prihvatljivo dva dana u tjednu, onda su to dva dana u tjednu. Nemojte pristajati na širenje obveza, jer brzo može doći do toga da vas djeca počnu uzimati zdravo za gotovo i da uvijek prvo dolaze k vama kada im treba dadilja.
• Ne u mojoj kući: vaš dom vjerojatno nije prilagođen maloj djeci i nitko ne bi trebao od vas očekivati da ga prilagođavate. Zato, ako ćete čuvati djecu, neka to bude u njihovom domu.
• Prespavajte prije odluke: kada dođe taj trenutak i djeca vas pitaju možete li čuvati njihovu djecu, nemojte se osjećati kao da morate odmah odlučiti i odgovoriti. U redu je odvojiti vrijeme za razmišljanje o tome, a ne brzopleto odlučiti, pa zagristi više nego što možete sažvakati, pogotovo ako se radi o velikoj obvezi. Primjerice, ako vas pitaju možete li čuvati unuke svaki radni dan ili jedan dan svaki vikend, stvarno se zaustavite i pošteno si recite je li to za vas prihvatljivo i održivo i kako će to utjecati na vaše potrebe i aktivnosti. Možda vam se na prvu loptu čini da to i nije tako teško, ali kad uzmete u obzir svoje zdravlje, obveze, zabavu i sve ostalo, možda dođete do drugačijeg zaključka. Pristanite samo na razumne obaveze koje vam neće teško padati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....