Vaš četveronožni prijatelj može pomoći u odgađanju procesa starenja

Imati psa ili raditi sa psom moglo bi usporiti biološko starenje kod žena, pokazali su rezultati nove studije. Istraživanje, koje se usredotočilo na bivše vojnikinje, jedno je od prvih koje se bavi proučavanjem utjecaja koji rad sa psima ima na ljude. Znanstvenici su mjerili biološke indikatore stresa te su otkrili da način na koji se stres doživljava emocionalno ne odražava uvijek to kako utječe na tijelo na staničnoj razini. Sugeriraju, na temelju svog otkrića, da bi nefarmakološke intervencije, poput dresiranja radnog psa, mogle pomoći u smanjenju fizičkih posljedica stresa te usporiti starenje stanica.

Dresura pasa kao terapija

Tim znanstvenika, pod vodstvom istraživača sa Sveučilišta Florida Atlantic (FAU), proveo je studiju na veterankama s PTSP-om koje su služile u američkoj vojsci. One su pristale volontirati i dresirati pse za druge veterane. Studija, objavljena u časopisu Behavioural Sciences (https://www.mdpi.com/2076-328X/15/9/1180), ispitivala je može li takva aktivnost smanjiti kod veteranki i biološki i psihološki stres te utječe li prijašnja izloženost ratnim zbivanjima na takve učinke.

Veterankama u dobi između 32 i 72 godine nasumično je dodijeljeno da se uključe u program dresure pasa ili u kontrolnu skupinu koja je gledala videosnimke dresure pasa. Obje skupine su tijekom osam tjedana sudjelovale u jednosatnoj sesiji dresure ili gledanja videa. Znanstvenici su im mjerili biološki stres mjereći putem uzoraka sline dužinu telomera, markera staničnog starenja, te varijabilnost srčanog ritma, što je indikator ravnoteže živčanog sustava. Psihološki stres bio je praćen putem upitnika kojima su se mjerili simptomi PTSP-a, percipirani stres te anksioznost u raznim trenucima tijekom trajanja studije.

Usporeno starenje stanica

Rezultati su otkrili "obećavajuće" biološke dobrobiti povezane s dresiranjem radnih pasa, naročito za veteranke s iskustvom rata, dok su poboljšanja psiholoških simptoma uočena kod svih ispitanica. Jedno od najšokantnijih otkrića odnosi se na dužinu telomera. Kod veteranki koje su sudjelovale u programu dresure pasa došlo je do povećanja dužine telomera, što sugerira usporavanje starenja stanica. No, kod ispitanica u kontrolnoj skupini došlo je do smanjenja dužine telomera, što ukazuje na ubrzano starenje. Iskustvo sudjelovanja u ratu značajno je utjecalo na te rezultate. Naime, veteranke koje su sudjelovale u ratu i koje su dresirale pse imale su najveći porast dužine telomera, dok su one s iskustvom rata u kontrolnoj skupini imale najizraženije smanjenje dužine telomera. Obje skupine, one koje su dresirale pse i one koje su gledale videosnimke, imale su, prema vlastitoj procjeni, "značajno" smanjenje simptoma PTSP-a, anksioznosti i percipiranog stresa tijekom perioda trajanja studije.

Emocionalna potpora

Poboljšanja mentalnog zdravlja bila su slična u obje skupine, što sugerira da sudjelovanje u studiji i strukturirana pažnja koja im je bila posvećena može imati terapeutsku vrijednost.

- Veteranke imaju posebne izazove u reintegraciji koji su često zanemareni i tradicionalne terapije za PTSP često ne odgovaraju njihovim potrebama – istaknula je voditeljica studije, prof. Cheryl Krause-Perello. Dodala je i da netradicionalni pristupi, poput povezivanja sa životinjom, mogu biti značajna podrška veterankama u procesu reintegracije. Taj odnos pruža emocionalnu sigurnost i stabilnost, što na žene može imati moćan učinak.

- No, ne mogu sve veteranke brinuti o radnoj životinji ili imati psa kod kuće, pa volontiranje povezano s tim životinjama može ponuditi slične dobrobiti za zdravlje, bez opterećenja koje donosi vlasništvo psa, kada o psu treba brinuti 24 sata dnevno – pojasnila je te napomenula da studija sugerira da vještine usvojene tijekom programa dresure pasa, poput pozitivnog osnaživanja i čitanja ponašanja životinje, mogu ojačati povezanost ispitanica s njihovim ljubimcima kod kuće, što im donosi dodatnu emocionalnu potporu.