Mladi sve češće posežu za psihostimulansima i novim drogama, a nisu motivirani za liječenje što zahtjeva uključenost cijelog društva - od roditelja, učitelja, liječnika, socijalnih pedagoga i psihologa.
Nužan je multidisciplinarni pristup
- Danas svatko tko želi raditi na području ovisnosti treba razvijati multidisciplinarni pristup u kojem liječnik, psiholog, medicinska sestra, socijalni pedagog, socijalni radnik ima svoj dio zadatka. Uz multidisciplinarnost, program skrbi za ovisnike treba biti strukturiran, a još tijekom trajanja tretmana u instituciji osoba s problemom ovisnosti mora se uključiti u neku od grupa samopomoći – kaže prof.dr.sc. Zoran Zoričić, dr.med.spec.psihijatrije, predstojnik Zavoda za alkoholizam i druge ovisnosti na Klinici za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice i voditelj Referentnog centra za ovisnosti. Gostovao je na javnoj tribini „Ne upiri prstom! Ja nisam moja dijagnoza!“ u Zadru u organizaciji Zajednice Pape Ivana XXIII i naglasio da su terapijske zajednice produžena ruka liječenja i rehabilitacije. Gordana Cavicchi, voditeljica terapijske zajednice Pape Ivana XXIII., istaknula je kako se svi stručnjaci trebaju povezati kako bi se unaprijedile usluge namijenjene osobama s problemom ovisnosti.
- Kompromisa nema u ciljevima, ali instrumente smo dosta promijenili. Terapijske zajednice su se dosta otvorile no još uvijek postoje barijere kod nekih liječnika. Imamo bolnica koje ne šalju ovisnike i ne predlažu im terapijske zajednice - rekla je Gordana Cavicchi. Naglasila je da suradnja i povjerenje jednih u druge utiru put boljim ishodima.
- Na medicinskom fakultetu uči se dominantno o medicinskom pristupu ovisnosti, no kad uđete u područje ovisnosti, osluškujete potrebe ljudi i uspostavljate suradnju. Svakodnevno imate kontakte i s kazneno represivnim sustavom, sa socijalnim službama, s terapijskim zajednicama. U našoj ustanovi prošle je godine ostvareno više od 500 bolničkih liječenja ovisnika, a od toga je trećina otišla u neku od terapijskih zajednica. Tijekom covida smo u suradnji sa Zajednicom Pape Ivana XXIII uspostavili model telepsihijatrijske skrbi i već se sada vidi da je stopa ostanka osoba koje su ušle u terapijsku zajednicu značajno povećana, a duljina boravka povezana je s boljim ishodima. Treba osmisliti što je moguće bolje programe jer što cjelokupnije obuhvatimo čovjeka u njegovoj složenosti, to ćemo mu moći bolje pomoći - rekao je prim.dr.sc. Ivan Ćelić, dr.med., spec.psihijatrije, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče.
Mentalno zdravlje
Ovisnost je u današnje vrijeme još veći izazov nego prije. Uz opijatske ovisnike, u porastu je upotreba amfetamina te novih sintetičkih droga. Konzumenti sve češće ne znaju što točno uzimaju zato što se droge miješaju kako bi djelovanje bilo jače.
- Uz sve to osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja dvostruko je više nego ovisnika. Surađujemo s bolnicama i terapijskim zajednicama, a nevladine udruge koje se bave resocijalizacijom ovisnika važna su karika u liječenju, primjerice i hepatitisa C koji je dosta raširen među ovisnicima - rekla je Marija Pupić-Bakrač, dr.med., spec.epidemiologije iz Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Zadar. Biljana Miščević-Dejanović, dr.med.spec.psihijatrije iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije istaknula je stigmu kao veliki problem s kojim se nose ovisnici, osobito kada traže posao.
- Općenito postoji stigmatiziranje osoba s psihičkim smetnjama. Ovisnost u kombinaciji s još nekom psihijatrijskom dijagnozom, najčešće je nešto što zatvara vrata tim ljudima - rekla je psihijatrica Miščević-Dejanović.
Nove pošasti
Stručnjaci su istaknuli da broj novih opijatskih ovisnika pada, ali rastući problem su psihostimulansi (u koji se ubrajaju i nove pošasti kao što su nikotinske vrećice) te ponašajne ovisnosti poput ovisnosti o kockanju.
- Dualne ovisnosti više su pravilo nego izuzetak. Međutim kod mladih se psihostimulansi ne percipiraju kao ovisnost i oni ne dolaze na liječenje – kaže epidemiologinja Pupić-Bakrač.
Kad je riječ o ponašajnim ovisnostima, tek se nastoji uspostaviti sustav u kojem bi svaka županija imala svoju službu, no jesmo li kao društvo spremni regulirati i taj dio ovisničke problematike? Primjerice znatno oštrije urediti sustav igara na sreću? Uz kockanje i online kockanje rastući problem su i energetska pića.
- Uz sve to zabrinjavajuće je i to što roditelji često ne prepoznaju problem. Dobna granica eksperimentiranja s drogom sve je manja. U terapijskoj zajednici imamo dvoje djece od 15 godina, oni eksperimentiraju od svoje 11 godine - kaže Gordana Cavicchi.
Prevencija je važna
Stručnjaci su se složili kako je potrebna objedinjena politika ulaganja u liječenje, smanjenje štete i u prevenciju.
- Potrebni su učinkoviti preventivni alati koji će doprijeti do mladih putem njihovih kanala komunikacije i njima prihvatljivim jezikom - poručili su s javne tribine te zaključili kako svatko u društvu, počevši od obitelji, vrtića i škola, pa do različitih društvenih zajednica, može pridonijeti smanjenju problema ovisnosti.
Stručna tribina u Zadru
Jesmo li i koliko smo kao društvo spremni na uvijek nove izazove u očuvanju mentalnog zdravlja pojedinca i društva? Stručnjaci koji se bave problemom ovisnosti pokušali su dati odgovor na to pitanje na javnoj tribini „Ne upiri prstom! Ja nisam moja dijagnoza!“, koju je u sklopu programa psihosocijalne potpore Prekinimo #TajniObručTišine i uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva organizirala Zajednica Pape Ivana XXIII u Zadru. Tribina je okupila psihijatre, psihologe, socijalne radnike, socijalne pedagoge, zdravstvene djelatnike, nastavnike, stručne suradnike za mladež, predstavnike vladinih i nevladinih organizacija, građane, roditelje i mlade, a odaslala je poruku da je ovisnost kompleksan problem koji traži uključenost svih dionika u društvu.
Zajednica Pape Ivana XXIII. u Hrvatskoj djeluje u četiri kuće (Veliki Prolog, Borovci, Orah i Zasiok), osnovana je u Italiji prije više od pola stoljeća, prva je terapijska zajednica za prevenciju ovisnosti, rehabilitaciju i resocijalizaciju ovisnika u Hrvatskoj koja je počela prihvaćati ovisnike s dualnim poremećajima i maloljetnike. Osim što pruža psihosocijalni tretman i smještaj osobama s problemima ovisnosti, provodi i niz projekata i programa podizanja svijesti o ovisnostima. U terapijskoj zajednici trenutačno su 74 korisnika, a suradnja s institucijama razgranata je po čitavoj Hrvatskoj.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji sa Zajednicom Pape Ivana XXIII. Programske aktivnosti provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva zdravstva.