Osjećaji i unutrašnje borbe mogu biti vrlo intenzivni te mogu uključivati osjećaj žalovanja i gubitka, strah, tugu ili depresiju, krizu identiteta

 Shutterstock
Vruća linija

Patite od sindroma praznog gnijezda? Niste jedini

U teoriji, odrastanje djece i njihovo osamostaljivanje je slika budućnosti kojoj težite i radujete se tijekom godina. No, u stvarnosti, kad taj dan napokon dođe, za mnoge roditelje on donosi tugu, prazninu, gubitak smisla i tjeskobnost. Sve je to normalna i vrlo česta pojava, a dobra vijest je da postoji mnogo toga što možete poduzeti da si olakšate period privikavanja na svoju "novu slobodu"


Naša mlađa kćer je iselila i osamostalila se. Već prije je otišao sin. Osjećam se prazno i izgubljeno, kao da je moj život izgubio smisao. Svi mi govore kako je sada pravo vrijeme za mene i muža i da trebamo uživati. Ali, lako je to reći. Ne znam kako i otkud krenuti.

Diana, Šibenik


Kad dijete odseli iz roditeljskog doma i započne samostalan život, roditelji obično osjećaju ponos, ali često taj osjećaj može biti pomiješan i s osjećajima tuge i usamljenosti, naročito ako iz roditeljskog doma odlazi posljednje dijete. Ako se osjećate pomalo utučeno, obuzeti melankolijom i tugom, usamljeno ili tjeskobno pri pomisli na život "bez djece u kući", niste u tome usamljeni. Ta pojava je vrlo česta među roditeljima u situacijama kad i posljednje dijete napusti roditeljski dom te ima čak i svoj naziv – sindrom praznog gnijezda. Iako se ne radi o kliničkom poremećaju niti službenoj dijagnozi, ipak se radi o stanju koje mnogi podnose vrlo teško, uz osjećaje duboke tuge, usamljenosti pa čak i gubitka identiteta.

- Uobičajeno je da je za roditelje odlazak posljednjeg djeteta iz roditeljskog doma bolno iskustvo, unatoč tome što su djecu tijekom cijelog djetinjstva poticali i usmjeravali da budu samostalna. Mnogima je teško prihvatiti činjenicu da odjednom u kući nemaju djece o kojoj trebaju brinuti, nedostaje im to što više nisu dio svakodnevnog života svoje djece i što nisu uvijek uz njih. Roditelji jedinaca ili oni koji se snažno identificiraju s ulogom roditelja mogu imati više problema u prilagođavanju novoj situaciji - pojašnjava dr. Jessica Sosso iz Klinike Mayo, no dodaje i da, koliko god teške bile promjene, prazno gnijezdo može donijeti i brojne dobrobiti za roditelje. Odlazak djece iz roditeljskog doma može donijeti više slobodnog vremena za roditelje, a to je ujedno i prilika za partnere da se ponovo "pronađu" i zbliže, poboljšaju kvalitetu svog odnosa te se ponovo posvete interesima, hobijima i prijateljima za što možda godinama nisu imali vremena.


Posvetite se sebi

- Radi se o prijelaznoj fazi roditelja srednje dobi kad njihova djeca započinju svoje samostalne živote, koja može donijeti popriličnu količinu psihološkog stresa roditeljima. Osjećaji i unutrašnje borbe mogu biti vrlo intenzivni te mogu uključivati osjećaj žalovanja i gubitka, strah, tugu ili depresiju, krizu identiteta (otežanu prilagodbu na novu ulogu roditelja odrasle djece), poteškoće u odnosu među partnerima koje ponekad mogu završiti i razvodom - kaže Dawn Ferrara, psihoterapeutkinja s dvadesetogodišnjim iskustvom u kliničkoj praksi. No, sindrom praznog gnijezda ne događa se preko noći, ističe, ili u trenutku kad posljednje dijete izađe kroz vrata roditeljskog doma.

- Vrtlog emocija može vas početi obuzimati puno prije nego što dođe taj "veliki" dan. Kako će jedan roditelj doživjeti prazno gnijezdo može biti vrlo različito od doživljaja drugog roditelja, čak i unutar iste obitelji. Neki roditelji odlazak djece iz roditeljskog doma prihvaćaju kao normalan ritam života, dok se drugi teško mire s idejom da njihova djeca sada započinju vlastiti, samostalni život, kao i s tim da su izgubili taj dio roditeljskog života - objašnjava Ferrara uz podsjetnik da to ni izbliza nije kraj života ma koliko to nekome izgledalo upravo tako. Savjetuje roditeljima koji se nađu u toj situaciji knjigu Carin Rubenstein "Beyond the Mommy Years: How to Live Happily Ever After...After the Kids Leave Home, u kojoj autorica navodi tri faze sindroma praznog gnijezda. Prva faza je tugovanje, kad možete doživjeti duboku tugu, osjećaj gubitka i usamljenosti te se stalno osjećati kao da ste na rubu plača. I to je u redu jer je to normalan dio procesa "puštanja voljenje osobe da ode". Druga faza je olakšanje koja nastupa kad se intenzitet emocija iz prve faze smanji i vaše vrijeme ponovo postane samo vaše. Tada možete početi osjećati dozu olakšanja te se čak pomalo i radovati novostečenoj slobodi. Treća faza je faza radosti, kad se prilagodite novom ritmu života i kad počinjete osjećati zadovoljstvo što se napokon možete posvetiti nekim svojim novim ili možda "davno zaboravljenim" interesima. Važno je pritom naglasiti, upozorava Ferrera, da ne postoji određena vremenska crta za prolazak kroz taj proces. Kod nekih može potrajati nekoliko mjeseci, kod nekih godinu dana ili čak i više. No, prema nekim istraživanjima, prosječno vrijeme koje je roditeljima potrebno za prilagodbu na tu novu fazu u svojim životima je oko 3 mjeseca.

Unatoč dubokoj praznini koju možda osjećate trenutačno, razdražljivosti, možda i učestalijim sukobima s partnerom, ako i on ima sindrom praznog gnijezda i jednako teško podnosi odlazak posljednjeg djeteta iz vašeg doma, dobra vijest je da postoje razni načini na koje si možete olakšati taj period i učiniti ga podnošljivijim, poboljšati kvalitetu svog života, kao i naučiti kako ponovo uživati u životu, ali ovaj put bez djece. Jedan od ključnih savjeta stručnjaka jest da se usredotočite na svoje potrebe. Kao roditelj ste vjerojatno veliki dio života stavljali potrebe djeteta ispred svojih pa je odlazak djeteta iz vašeg doma idealna prilika da svoje želje i interese učinite prioritetom, da ponovo ovladate svojim vremenom i podsjetite se u čemu ste sve uživali prije nego što ste dobili djecu. Sjetite se što ste sve voljeli, ali niste za to imali vremena, ljudi koje biste voljeli češće vidjeti, mjesta na koja biste voljeli otići, knjiga koje ste godinama željeli pročitati, restorana u koje ste poželjeli otići ili sportova, interesa i hobija koji su vas privlačili, ali ste ih uvijek stavljali na stranu. Napravite popis svega što biste voljeli učiniti i dopustite sebi da budete uzbuđeni zbog činjenice da ćete sada to moći ostvariti.


Novo zbližavanje

Kad djeca odu iz roditeljskog doma, imat ćete divnu priliku da se ponovo zbližite s partnerom na emocionalnoj, fizičkoj i intimnoj razini. Istražite zašto volite jedno drugo, provedite više kvalitetnog vremena zajedno, napravite planove za vašu budućnost i uživajte u činjenici da se možete posvetiti jedno drugome svaki dan. Ponovno uspostavljanje nekadašnje bliskosti ne mora biti ni zahtjevno ni skupo. Male aktivnosti i geste, poput zajedničkog kuhanja, odlaska u šetnju ili na trčanje, gledanja filma i češćeg iskazivanja nježnosti ponekad su sve što je potrebno da se podsjetite koliko zapravo volite biti zajedno. Nastojte se što više smijati zajedno, a dobra ideja je i da se zajedno okušate u nekom sportu. Redovita tjelovježba je ionako dokazano učinkovit način za podizanje raspoloženja, a budete li je provodili u društvu partnera, imat će dvostruki pozitivan učinak – na raspoloženje i na odnos s partnerom.

- Budete li opsesivno pratili statuse svog djeteta na društvenim mrežama, zivkali ga sto puta na dan i neprekidno brinuli o tome kako mu je, nećete moći nastaviti sa svojim životom. Nositi se sa sindromom praznog gnijezda znači dopustiti djetetu da ode i bude samostalno - upozorava Amy Morin, psihoterapeutkinja sa Sveučilišta Maine.

- Naravno da možete ostati bliski s djetetom i nakon što ode iz vašeg doma. Razgovarat ćete, dopisivati se, posjećivati, ali ostavite mu prostora za privatnost i za to da napravi svoje pogreške. To će biti zdravije i za vaše dijete i za vas - savjetuje Morin. Neki stručnjaci savjetuju da unaprijed dogovorite s djetetom koji način komuniciranja mu najbolje odgovara, kao i da mu prepustite da odredi učestalost viđanja, barem u početku dok se i on/ona sam ne prilagodi novom životu. U dogovoru s djetetom organizirajte tjedne ili mjesečne zajedničke obroke ili izlaske i radujte im se. To će ojačati obiteljske veze, poboljšati komunikaciju među vama i omogućiti da i dalje očuvate povezanost koju ste imali prije.

Linker
24. svibanj 2024 05:20