Ne igra se s djecom, ne vodi ih liječniku, ne kupa ih, ne pomaže u učenju. Moj suprug nije dobar otac

Suprug i ja imamo 4-godišnjeg sina i 8-godišnju kći i oboje smo zaposleni. Iako je moj suprug dobar čovjek, smatram da nije dobar otac jer se uopće ne bavi djecom. Ne vodi ih liječniku, ne kupa ih, ne pomaže u učenju, ne druži se i ne razgovara s njima i ne da mu se provoditi vrijeme u igri s njima. Oni su oduševljeni kad ih povremeno škaklja, diže u zrak ili se hrva s njima, no sav težak posao roditeljstva je na meni. Ljuta sam zbog svega i bojim se da, kad djeca porastu, neće imati nikakav odnos s njima. Što da učinim?

• Anabela, Zagreb

Ovo je vrlo čest problem s kojim se suočavaju mnoge majke i zapravo se, kako ističu stručnjaci, radi o odsutnosti ili isključenosti partnera iz roditeljskih obaveza i dužnosti, ali i općenito iz uloge oca u koju se ubacuje samo povremeno, moglo bi se reći kao "tata za slikanje". Dok sav rudarski posao roditeljstva pada na leđa supruge i majke, od brige za zdravu prehranu, usvajanja zdravih navika, liječenja, tješenja i uspavljivanja do učenja, vođenja na aktivnosti i rođendane, izlaženja na kraj s tantrumima, tinejdžerskim problemima i buntom, suprug kao da živi u nekom paralelnom svemiru. Mnogi očevi ne sudjeluju u roditeljskim obavezama, a razumijevanje uzroka takvog ponašanja, olakšat će pronalaženje rješenja, smatra pedagoginja Elena Cortinovis.

- Naslijedili smo tradicionalni odgoj i stav u kojem je tata autoritet kojeg se bojimo, a teret svakodnevice i skrb o djeci je majčina briga. Druga stvar koju smo baštinili iz prošlosti i koja se jako teško mijenja jest koncept prema kojem suprug i otac "mora pomoći" majci i supruzi, kao da joj pruža podršku i pomoć u nekom zadatku koji s njim nema nikakve veze - pojašnjava Cortinovis ističući kako same žene često doprinose održavanju takve vizije zasipajući supruge pohvalama čim se pet minuta poigraju s djecom, a zapravo na taj način same umanjuju važnost njihove uloge kao očeva.

- Tata ne treba "pomagati" jer nije majčin pomoćnik, već je ravnopravni partner, zaštitnik i skrbnik jednako kao i majka - podsjeća pedagoginja.

Želite li promijeniti dinamiku roditeljstva, trebali biste dopustiti suprugu da stvari učini na "svoj" način

SHUTTERSTOCK

Razgovor se ne može izbjeći

Roditeljstvo je partnerstvo između supružnika i, ako partneri ne sudjeluju u roditeljstvu u podjednakoj mjeri, to može imati negativan utjecaj na sam brak, ali i na emocionalni razvoj djeteta. Stoga je izuzetno važno što prije početi raditi na rješavanju tog problema, ako je potrebno i uz pomoć obiteljske ili partnerske terapije - ističe klinička psihologinja dr. Emily Edlynn koja otvorenu komunikaciju o tom problemu smatra ključnim i neizostavnim korakom.

- Vjerojatno ćete morati napraviti prvi korak prema partneru da se suočite s tom temom, no nemojte to činiti kad ste ljuti i frustrirani jer vas svađa neće dovesti do rješenja. Otiđite na dugu kavu sa suprugom i bez optužujućeg tona ispričajte što osjećate. Recite da "ste primijetili da se distancirao od djece i da želite poraditi na tome da se s njima zbliži" - savjetuje dr. Edlynn. I pedagoginja Cortinovis naglašava važnost pravilnog pristupa komunikaciji.

- Neagresivna komunikacija je jedino rješenje, ostalo je manipulacija. To znači da ćete više postići kažete li "Meni i djeci potrebno je više tvog prisustva" nego "Tebe nikad nema" ili kažete li "Bio bi odličan pomagač u učenju djetetu", a ne "Nikad mu ne pomažeš" - kaže.

Još jedan savjet stručnjaka jest i da napravite popis svih obaveza oko djece te da u zajedničkom dogovoru razdijelite dužnosti. To ne mora striktno biti pola-pola, neka svatko preuzme onaj dio koji mu bolje "leži"

SHUTTERSTOCK

Možda se trebate zapitati i koliko ste sami doprinijeli takvoj podjeli roditeljskih zadataka i obaveza.

- Koliko ste puta u prvim mjesecima i godinama života djeteta prekorili supruga zato što drži bebu na pogrešan način, zato što je "pogrešno" premotao dijete ili ga kritizirali da je neoprezan u igri s djetetom? Možda ste i nesvjesno preuzeli sve na sebe i time izazvali kod partnera osjećaj da nije dorastao zadatku pa se s vremenom počeo povlačiti iz svega - kaže Cortinovis napominjući da nije rijetkost da se žene žale na neuključenost očeva, dok istodobno svaki njihov potez u vezi djece kritiziraju ili "ispravljaju". Dodaje i da to za sobom povlači i kritiku djece koja su navikla da sve obavlja majka pa kad se otac pokuša u nešto uključiti, nailazi na obeshrabrujuće komentare poput "Mama to ne radi tako!".

- Želite li promijeniti dinamiku roditeljstva, trebali biste dopustiti suprugu da stvari učini na "svoj" način. Ne postoji jedan način da se nešto učini. Pokušajte biti fleksibilniji i dopustiti mu da stvori svoj stil roditeljstva, a pritom djeci objasnite da je u redu da mama i tata neke stvari rade različito. Uostalom, to će i djeci pomoći da postanu fleksibilnija, a to je karakteristika koja će im itekako trebati u životu - savjetuje Cortinovis.

Jeste li sigurni da mu dopuštate da bude "tata"?

Ovo se pitanje nadovezuje na prethodno spomenut problem. Ako vjerujete da ništa neće učiniti kako treba i zato mu ni ne dopuštate da se miješa u odgoj i brigu o djetetu, nemojte se čuditi što se povlači iz roditeljstva.

- Biti otac znači brinuti o djetetu i provoditi s njim vrijeme, a to je ono to ne možda ne dopuštate suprugu, barem ne način na koji bi on to volio. Da bi se mogao uživiti u svoju ulogu oca i biti tu uvijek kad je djetetu potrebno, trebate partneru ostaviti prostora da izgradi tu emocionalnu bliskost, bez vašeg uplitanja - smatra Cortinovis.

- Ne ostavljajući mu vremena i prostora kreirate situaciju u kojoj djeca razvijaju veću bliskost s vama, a otac se tada može osjećati manje važan i podcijenjen. Osjećajući se odbijeno, neki muškarci se sve više povlače i manje bave djecom. Ako vaše dijete, po povratku iz škole, tati kaže samo "Bilo je ok", a onda s vama provede sate pričajući sve detalje svog dana, nije čudo ako će se otac osjećati isključeno - kaže dr. Edlynn koja kao rješenje predlaže da svaki mjesec isplanirate za supruga dane "jedan na jedan" s djecom.

- Jednom mjesečno neka suprug povede u izlazak svako od djece. To ne treba biti ništa skupo niti ekskluzivno, dovoljno je da provede s njima neko vrijeme nasamo, slušajući ih, upoznavajući i zbližavajući se s njima - savjetuje dr. Edlynn.

Možda nikada neće biti 50/50

Još jedan savjet stručnjaka jest i da napravite popis svih obaveza oko djece te da u zajedničkom dogovoru razdijelite dužnosti. To ne mora striktno biti pola-pola, neka svatko preuzme onaj dio koji mu bolje "leži", u kojem se lakše snalazi, ili prema danima kada tko ima više vremena i energije. Važno je samo da oboje zajedno poradite na tome da budete ravnopravni roditelji. Naravno, potrebno je i strpljenja jer se stvari neće promijeniti preko noći, ali uz iskrenu komunikaciju i zajednički trud, rezultati će s vremenom postati vidljivi, smatra dr. Edlynn. Naravno, sve to podrazumijeva volju i želju za suradnjom s druge strane.

- Nije vaš posao da "popravite" suprugovo ponašanje, već da mu svojim ponašanjem omogućite da se više uključi i pokažete da ga poštujete kao roditelja i da ga trebate kao partnera u roditeljstvu. No, ako ništa od toga ne pomogne, za dobrobit djece bilo bi pametno potražiti stručnu pomoć obiteljskog terapeuta - zaključuje psihologinja.