Baš nitko od nas nije rođen s postavkama nepogrešivosti. Uostalom, zamislite koliko bi to bilo iritantno ne pogriješiti?! Druga je pak krajnost što je većini nas teško priznati krivicu za izrečenu grubu riječ ili loše djelo. Reći ono iskreno ‘Oprosti, pogriješio/la sam.‘ često nam zvuči kao da smo si prepisali vlastitu smrtnu presudu. Štoviše, naše isprike nerijetko završavaju s brzo promrmljanim anglicizmom sorry, iako nam ponekad ni nije iskreno žao. No, bez obzira na našu iskrenu ili neiskrenu sorry namjeru, činjenica je da naš sugovornik, voljena osoba, poslovni partner ili prijatelj i dalje može ostati povrijeđen i ljut. Kako se onda doista ispričati nekome kad smo svjesni da smo pogriješili?
Odvjetnik, komunikacijski stručnjak i mnogima omiljena pojava na društvenim platformama Jefferson Fisher na tu je temu iznio tri konkretne ideje - korake kako učiniti svoju ispriku vrijednom, a da se pritom ne opravdavamo.
1. Budite specifični
Mrmljanje sebi u bradu sigurno vas neće dovesti k rješenju. Suprotno tome, ističe ovaj stručnjak, budite otvoreni i specifični u svojoj isprici.
Primjerice: ‘Žao mi je što sam ti jutros rekao da mi nije stalo.‘
Ovim ćete korakom svome sugovorniku dati do znanja da ste svjesni svoje pogreške.
2. Nastavite s time što namjeravate napraviti
Drugi korak isprike je da svom sugovorniku pokažete spremnost na popravak, odnosno na promjenu. Rečenica može ići otprilike ovako: ‘Radit ću na tome da idući put budem pažljiviji/a i prisutniji/a u našim razgovorima.‘ Ili, prepustite im teren: ‘Što mogu učiniti da se osjećaš bolje?‘
Čak i ako kažu da ne možete ništa učiniti, činjenica da ste pitali govori mnogo.
3. Nema ali, vaša iskrena isprika završava točkom.
Čim dodate jedno ‘ali‘, razvodnjavate svoju ispriku i pretvarate je u opravdanje. Držite se teme i pustite da vaše kajanje stoji samo za sebe. Zapamtite, kaže Fisher, to je isprika, a ne izgovor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....