Ljiljana već 20 godina živi s rakom: ‘Sada znam da zahvaljujući medicini moj kraj nije ni blizu‘

Udruge koje okupljaju žene oboljele od raka - Nisi sama, Sve za nju, Europa Donna Hrvatska i Oncoput pokrenule su online kampanju "Ne odustajem", čiji je cilj upravo osnaživanje žena s metastatskim rakom dojke da svojim liječnicima postave ključna pitanja, surađuju i informiraju se o mogućnostima liječenja. Danas postoje različite terapijske opcije sustavnog liječenja metastatskog raka dojke koje omogućuju produljenje života uz sačuvanu ili čak poboljšanu njegovu kvalitetu. Iako se ovaj tip raka ne može izliječiti, žene s ovom dijagnozom mogu živjeti dugo i kvalitetno. Oko 75 posto žena s rakom dojke ima hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2, a gotovo svaka treća oboljela žena ima i metastaze. Zagrepčanka Ljiljana Pranjić (53) jedna je od zaštitnih lica kampanje 'Ne odustajem'.

NIJE VAŽNO SAMO PREŽIVJETI, MI ŽELIMO ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA

- U mome životu rak je prisutan već 20 godina. Prošla sam pet kemoterapija i bezbroj operacija, ne mogu ih više ni nabrojati. U tih 20 godina imala sam sreću da je bolest bila pod kontrolom. No, prošle jeseni došlo je do proširenja i bolest je prešla u metastatsku fazu, tip hormonski ovisan negativan na HER2. Kada sam dobila dijagnozu, mislila sam da je to početak kraja. Prepala sam se, naravno. Mislila sam, gotovo je, uskoro ću umrijeti. Ali, što je to početak kraja? Svako rođenje je početak kraja. Sada znam da zahvaljujući medicini i lijekovima moj kraj nije ni blizu. Znate, svi mi koji prolazimo ovakve bolesti svojevrsni smo eksperti kriznog menadžmenta, nakon mnogih kemoterapija i bolesti mi znamo što znači prilagoditi se - kaže Ljiljana Pranjić, 53-godišnjakinja iz Zagreba koja je zaista naučila živjeti uz svog neugodnog zloćudnog suputnika.

- Trenutno sam na terapiji koja je kombinacija dva lijeka - CDK4/6 inhibitora (ciljana terapija) i blokatora estrogena u obliku injekcija. Moram reći da sam svojom terapijom oduševljena. Zašto? Zato što znam što čini. I to ne samo zbog toga što su mi rekli liječnici ili što govore studije, nego i zbog žena kojima su takve terapije promijenile život. Te žene zahvaljujući ovoj terapiji žive, i to punim plućima. Početak terapije može biti malo neugodan, ali nakon svih kemoterapija koje sam prošla na te se neugodnosti samo nasmijem. Uvijek sam bila spremna puno više otrpjeti ako je to put do nekog mog ozdravljenja. Dobro, ne možemo govoriti o ozdravljenju, ali zato govorimo o produženju i kvaliteti života - kaže Ljiljana.

FOTOGRAFIJE: MARKO TODOROV/CROPIX

Kako zadržati kvalitetu života?

- U trenutku kada dobijemo novu lošu dijagnozu, prvo što učinimo je da se raspitamo tko još živi s tom bolesti. Raspitala sam se i našla žene koje već godinama žive s metastatskim rakom, to me smirilo i dalo mi nadu. U ovih 20 godina vrijeme preživljenja produljilo se nekoliko puta. Ali, nije bitno samo preživjeti, mi želimo živjeti punim plućima. Naravno, tu su neka ograničenja. Dakle, ne radi se samo o preživljenju, nego o kvaliteti života koju nam ova terapija omogućuje. Kako zadržati kvalitetu života? Svi mi koji smo bili suočeni s mogućnošću odlaska s ovog svijeta definitivno živimo ispunjenije, bolje i kvalitetnije od nekoga tko nikada nije imao neki zdravstveni problem. Ja namjeravam živjeti koliko god ide, iz sveg srca, da mi narastu krila i da potpuno uživam u životu. Vjerujem u medicinu - zaključuje Ljiljana.