Glavnu sestru KBC-a Zagreb, 61-godišnju Anu Ljubas nije lako predstaviti. Ona nije samo magistra sestrinstva, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra najveće hrvatske bolnice, ona je medicinska sestra kakvu bi svatko poželio uz svoje bolničko uzglavlje ili u trenucima nemoći. Strpljiva, brižna, predana svojim pacijentima, ona o njima razmišlja i kad smjena završi. Razmišlja kako bi im uljepšala i olakšala bolničke dane, vratila osmijehe na lice, ulila hrabrost i optimizam: od nabave klavira i organiziranja bolničkih koncerata za Sv. Nikolu, preko adventskog kalendara za pacijente i nabave autića kojima se djeca po bolnici mogu voziti na pretrage do toga da nerijetko sama donosi teglice s cvijećem ne bi li uljepšala prostor svojim pacijentima, a i u slobodno vrijeme traži gdje, kome i kako može pomoći. Surađuje s Humanitarnom udrugom "Fra Mladen Hrkać" u pružanju podrške teško bolesnim osobama i njihovim pratiteljima, od osiguranja smještaja, prehrane i higijenskih potrepština do svega onoga što može zatrebati i olakšati život osobama koje su zbog liječenja prisiljene boraviti daleko od svog doma. Članica je i volonterka Humanitarne udruge Savao, koja brine o zagrebačkim beskućnicima, gdje svakog utorka pakira pakete s hranom i potrepštinama te ih s ostalim volonterima dijeli potrebitima na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Ne samo da pakira i dijeli nego pomaže i prikupiti sredstva za njih, kao i organizirati božićni domjenak za one bez doma.
Predano radi 42 godine
Anu je teško nagovoriti da priča o svemu onome što čini za druge svakodnevno jer joj je, kako kaže, bez veze pričati o sebi. Uostalom, to je jednostavno njezin život i ona u tome ne vidi ništa posebno, koliko god se to nama sa strane činilo vrijednim divljenja. Stoga smo radije saslušali njezina razmišljanja o onome što je u životu zaista važno, o onome što nju motivira da toliko brine o drugima i o tome što bi svatko od nas, bez ikakve muke i troška, mogao učiniti svakodnevno da ovaj svijet bude bolje i ljepše mjesto.
Ana Ljubas, koja je medicinska sestra već 42 godine, od malena je voljela pomagati, posebice starijima. Sestrinsko zvanje očito je bilo logičan izbor jer tu zaista ima dovoljno prostora da bude na ruku onima koji trebaju ne samo stručnu pomoć nego i uho za slušanje i rame za plakanje i osmijeh i zagrljaj. No, osjećala je da može više i samo se trebao dogoditi pravi trenutak da proširi područje svog djelovanja.
- U vrijeme pandemije covida udruga ‘Fra Mladen Hrkać‘ pomagala je bolesnicima kojima nitko nije mogao dolaziti u posjet i tada sam s njima počela intenzivnije surađivati. Osigurali smo za pacijente pidžame, toaletni pribor, ručnike, zapravo cijeli paket sa svime što vam treba u bolnici, što udruga ‘Fra Mladen Hrkać‘ čini i danas. Zajedno smo razvijali ideje kako pomoći ljudima, pa je tako došlo i do ideje s autićima za djecu - kaže Ana koja je u to vrijeme preko rođakinje i časne sestre Kaje Ljubas doznala i za udrugu Savao, koja skrbi o beskućnicima i odmah je poželjela dati svoj doprinos.
Nemaju kamo
- Kad sam počela volontirati, u redu na Glavnom kolodvoru bilo je 130-140 ljudi, no taj se broj povećava pa danas imamo više od 200 štićenika. Kad vidite te ljude kako su zadovoljni onim skromnim, malim što im pružite i kad vidite da im je topla riječ nekada draža od tog paketa s hranom koji dobiju, iako nemaju hrane, to vas motivira da dolazite, kao i kad vidite mlade ljude, volontere i učenike koji u svoje slobodno vrijeme u prostorijama udruge pripremaju pakete - govori Ana ističući da se briga za one bez doma ne svodi samo na pripremu i dijeljenje paketa s hranom.
- Mi imamo njihove broje telefona, znamo kada je tko u zdravstvenoj potrebi i tada pomažemo. Znate, u ljudskoj je naravi da se osjećate lijepo ako ste nekome pomogli, pružili paket hrane, topli čaj ili lijepu riječ. To vas onda vodi dalje i vi sami postajete u životu zadovoljni malim stvarima. Znam da je ljudski željeti bolju kuću, stan ili auto, ali kad se susrete s takvom potpunom neimaštinom, počnete drugačije razmišljati. Primjerice, prošli utorak su mi ozeble ruke dok smo dijelili čaj i kavu i jedva sam čekala vratiti se kući u toplo, ali onda se sjetite da se taj čovjek koji je popio čaj nema kamo vratiti na toplo. I onda ste uistinu prezadovoljni onim što imate i grijeh vam je i pomisliti da imate neki problem.
Uz zahtjevan posao u bolnici, ne samo medicinske sestre, nego i glavne sestre i pomoćnice ravnatelja, te uza sve te volonterske aktivnosti, traženje pomoći kome god treba i organiziranje dobrotvornih događaja u bolnici, pomislili biste da je Ana nekada od svega toga iscrpljena i da joj bude dosta. Ali ona to ne doživljava kao teret.
- Mene to toliko hrani da mi nije dosta, nekad mi je žao što nemam više vremena za još nekakve ideje. Nekoga uveseljava da u adventu ide u Dubai i ima vremena za to, ali ja očito nikad neću vidjeti advent niti u jednom drugom gradu, i to mi uopće ne fali. Meni je bilo lijepo i na Rebru, gdje su za bolesnike i zaposlenike koncerte imali naši brojni glazbenici. Moji pacijenti bili su zadovoljni i mene to ispunjava. Sada pripremamo pravi božićni domjenak za beskućnike i sve potrebite u jednom restoranu u Radničkoj i zahvaljujući dobrim ljudima imat ćemo i hrane i glazbe. Već treću godinu za njih pripremamo domjenak, i to je ono gdje ja želim biti, gdje se osjećam sretno i ispunjeno. Ja ne čeznem za adventom u Beču niti vjerujem da bi mi tamo bilo tako lijepo kao ovdje s njima - kaže Ana koja za svoj humanitarni rad ima podršku i razumijevanje obitelji i supruga.
Tisuću hvala
Oduševljavaju je, ističe, mladi ljudi i đaci koji dolaze volontirati u udrugu Savao.
- Jednom mi je jedan dečko rekao: ‘Nikad u životu nisam čuo da je netko rekao toliko puta hvala, a dao sam mu samo kruh i komadić mesa.‘ I upravo to ih potakne da se vrate. Mislim da imamo prekrasne mlade ljude, a tome svjedočim i svaki dan u bolnici. Te mlade sestre predano skrbe za teško bolesne ljude, posvećuju im pažnju i ljubav, i to je prekrasno. Ta mlada generacija usvaja sve ono što im serviramo i kad vide dobrotu, to ih dotakne i, vjerujte mi, milina je gledati kako oni doživljavaju čovjeka kao osobu i koliko su spremni pomoći - oduševljena je Ana.
Većina ljudi nije spremna toliko svog vremena odvojiti za volontiranje, no pitali smo našu sugovornicu ima li neki savjet što bi svatko od nas mogao učiniti, neki mali iskorak iz svoje zone komfora, da kao društvo napravimo veći napredak u skrbi za bližnje.
- Preporučila bih ljudima da probaju doći u udrugu sebe radi. Osoba kojoj učinite nešto lijepo i dobro neće promišljati iz kojeg razloga ste joj to pružili, a ona će dobiti onu ljudsku pažnju koju inače nema. Ponavljam, u ljudskoj je naravi da se osjećaš lijepo kad ti netko kaže nešto lijepo. A što više lijepih stvari činiš i što više pružaš i primaš lijepih riječi, kako prolazi dan osjećaš se sve bolje i ljepše - uvjerena je Ana.
- Ljudi su danas često skloni gunđati, biti nezadovoljni i negativni, ali onda kad dođete tamo i pred vama je gospođa koja nema krov nad glavom, vani je debeli minus ili hladna kiša, a ona je sretna samo zato što si joj se obratio i zagrlio je, to vas pogodi. Ja jedva čekam da sjednem u auto, da mi se ugriju ruke i mislim, Bože moj, ona ostaje tamo negdje vani, na hladnom. Neki su na ulici, neki na kolodvoru, neki u vagonu, neki imaju vlažan podrumski stan bez grijanja... To vam mijenja perspektivu i to kako gledate na svoj život, ne možete više biti nezadovoljni zbog gluposti - objašnjava Ana.
U bolnici je, kaže, 42 godine i svaki dan suočava se sa životnim pričama u kojima se s teškom bolešću susreću i oni koji su se tek rodili, ali i oni koji se još nisu rodili, mladi, odrasli...
- Svaki dan svjedočite da je jako tanka crta između toga da vas ima i nema. Da vam je prekrasno, imate planove, ideje, živote i onda sljedeće sekunde doznate da imate milijun problema ili da vas uskoro neće biti. Ako tome svjedočite svaki dan, onda uistinu učite živjeti i čuvati prave vrednote koje su daleko vrednije od teškog bankovnog računa. Što znači novac osobi koja ima tešku bolest ili izgubi dijete? - pita se Ana.
Ono što je žalosti jest nepravda prema ljudima, na to se ne može naviknuti, ali ide dalje svojim putem.
- Svi smo mi doživjeli i uvrede i krive poglede i nepravde, ali na to ne možemo utjecati pa to treba ostaviti iza sebe. Ali možemo pridonositi i činiti dobro. I ne trebate tragati za osobom koja je u potrebi da biste činili dobro, ne morate čak ni doći u udrugu Savao ili Fra Mladen Hrkać. Dovoljno je da se okrenete, gledate i slušate. Potrebitih ljudi je mnogo oko nas, onih kojima su potrebni ne samo hrana i odjeća nego i riječi, razumijevanje, pogled i slušanje. Samo ih treba primijetiti - kaže Ana te napominje da to treba hraniti i kod današnjih mladih jer mi stvaramo teren na kojem oni odrastaju.
- Ako ne sačuvamo ove temeljne vrijednosti, ako ne hranimo empatiju, zamislite u kakvom će okružju odrastati djeca koja će se roditi sada ili za 10-20 godina. Empatija i razumijevanje bližnjeg najljepše su ljudske osobine koje će sačuvati opstojnost ove civilizacije i moramo to njegovati - poručuje Ana i, iskreno, čini mi se da je to najljepša božićna poruka svima nama koji smo možda zaboravili da i samo jednim osmijehom, pogledom ili stiskom ruke možemo nekome učiniti dobro.
Pridružite se akciji "Daj pet"
Ana je uvjerena da se dobro dobrim vraća i da bi i njoj netko pomogao da se nađe u potrebi.
- Imam dobrih prijatelja na koje mogu računati u bilo koje doba dana i noći, i oni znaju da na mene mogu računati 24 sata. Uistinu tako mislim, tako činim i uvijek sam bila dostupna. Ja cijeli život svakome tko kuca otvaram vrata, pa onda i ja bez ustručavanja kucam. Kažem za sebe da sam najveći žicar u Hrvatskoj. Hvala Bogu dosad nisam trebala žicati za sebe, ali evo i sada žicam jer nam trebaju paketi za beskućnike i potrebite na domjenku, da svatko nešto dobije. Sve sam prijatelje užicala i stiže obilje svega, i više nego smo računali", kroz smijeh će Ana ističući da je i to dokaz da se previše govori negativnog o svemu, a toliko je puno pozitivnog i dobrog oko nas. Ana nas ujedno sve poziva da joj se pridružimo u akciji "Daj pet" u sklopu koje će u utorak uoči Badnjaka na Glavnom kolodvoru dijeliti božićne darove onima koji su u potrebi.
- ‘Daj pet‘ vam znači da u vrećicu stavite jednu konzervu, jedne kekse, ili nešto drugo slatko, nešto higijensko, poput šampona ili paste za zube, nešto duhovno, poput kuglice za bor, anđelčića ili neke lijepe poruke, i nešto po vašoj želji, a mi preporučujemo da to budu ili rukavice ili kapa ili šal ili trajna boca za vodu. Svoj paket možete donijeti u 18 h u prostorije udruge Savao u Kranjčevićevoj 5 ili na Glavni kolodvor u 20 sati - poziva nas sve ova žena velikog srca, a na poziv takve osobe zaista se teško oglušiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....