Krenula je borba za svaki krumpir

Mama Berislava i njezina kći Lucija kuhaju zdrava jela iz svog povrtnjaka. I dokazuju da se može raznoliko i fino jesti čak i ako je netko od ukućana alergičan na jaja i druge alergene. Što je prezaposlenu fotografkinju navelo da posadi vlastiti vrt i uči kuhati zdrave obroke?
Kad je sa šest mjeseci počela s nadohranom svoje do tada potpuno zdrave bebe, mama Berislava je shvatila da je njezina kćerkica alergična na mnogo toga. Tada nije smjela jesti jaja, mlijeko, agrume, orašaste plodove, ribu, čak i ako bi ih namirnica sadržavala samo u tragovima. Nakon prvog šoka shvatila je da mora promijeniti ustaljene navike i jelovnike, otkriti nove namirnice koje do tada nije kuhala i osmisliti pametna i zdrava jela bez tih alergena. U njezinu su kuhinju ušli leća, proso, kus-kus, mlijeko od soje i zobi, brašno od pira… A da bi povrće bilo organsko, najsigurnije je bilo da ga počne uzgajati sama.
U odnosu na svoje vršnjake, Lucija je jela zdravo i promišljeno: puno povrća i voća, bez grickalica, dodatnih šećera i sokova. Svoje je alergije ne samo prihvatila nego i pretvorila u prednost i izrasla u samosvjesnu djevojčicu, dapače sportašicu. Danas su joj ostale još samo alergije na kikiriki i jaja, no to im se sada više uopće ne čini kao problem. Lucija često kuha s mamom i vesele se svakom novom jelu.

Tko je to rekao?

Na zao glas došao je zbog načina pripreme, odnosno prženja u ulju, najčešće užeglom. Inače nema baš nikakva razloga da bi se krumpir proglasio lošom namirnicom! Stoga pokušavam smanjiti klasično prženje i dodavanje masnoća. Često ga pripremam na lešo s dodatkom drugog povrća, a ako ide u pećnicu, to je uvijek u zatvorenom pekaču s mesom i drugim povrćem uz minimalno dodavanje masnoće, da se zapravo kuha u njihovim sokovima.

Krumpir je jedna od onih namirnica koje je Lucija oduvijek smjela jesti, ali najveću radost donio nam je našom rukom uzgojen krumpir u vrtu na njezinoj djedovini nedaleko od Lekenika. Otkako imamo svoj vrt, u stalnoj smo potrazi za sjemenjem starih sorti povrća koje se prenose s generacije na generaciju, pa tako i za sjemenom krumpira. Posadili smo ga prije dvije godine toliko da smo trebali dobiti tonu uroda, ali onda su zaredale kiše i poplave su nam odnijele sav urod.

Može i na balkonu, zašto ne

Krumpir se može uzgajati i u dubokim posudama na balkonima, ali onaj s komada zemlje koja nije kemijski tretirana nemjerljiva je okusa. Kakva je zemlja, važno je zato što krumpir, kao i svi drugi gomolji, iz nje crpi i sve dobro i sve loše.
Na razmišljanje što jedemo i kako poboljšati kvalitetu prehrane navelo me rođenje moje danas već gotovo trinaestogodišnje kćeri Lucije koja je od rođenja alergična. Poklopilo se to i s trendom urbanog vrtlarstva pa sam počela s balkonskim uzgojem začina, ali i koječega drugoga. Lucija je tako odmalena učila kako se za svaki plod treba potruditi, ali kad počnu sazrijevati, radost je velika.

Radeći sa mnom u vrtu, upoznala je sve faze razvoja biljaka, ali i nametnike i bolesti. Kad su se pojavile krumpirove zlatice, nismo ni trenutka dvojile tretirati ih nečim ili ih marljivo skupljati u staklenke i tako čuvati biljke.
Krumpir možete izvaditi iz zemlje tako da iščupate cijelu biljku ili samo otkopate nekoliko većih gomolja, ponovno zagrnete i ostavite da raste.

Manji su joj slađi

Lucija će uvijek izabrati što manje krumpire jer su joj slađi, a imaju i tanju koru koja se bezbrižno može jesti, a u kojoj ima najviše vitamina C.
Mi smo s krumpirom ove godine malo zakasnili jer smo napravili vrt s uzdignutim gredicama, a za krumpir i tikve morali smo dodatno preorati dio vrta. Zato naše dvije vrijedne susjede Mirjana i Anica već naveliko vade krumpir, koji je poslužio i za ovu našu gozbu.

Iskoristite obilje povrća koje nas okružuje u ovim ljetnim danima i isprobajte s nama puno finih i zdravih povrtnih salata i zanimljivih jela s roštilja.