I crijeva pamte: Majčina prehrana tijekom trudnoće određuje koju će hranu djeca voljeti kroz cijeli život

Bolje razumijevanje veze između crijeva i mozga moglo bi pružiti bolji uvid u različite prehrambene izbore ljudi, a ta bi otkrića mogla omogućiti dijetetičarima da osmisle prehrambene programe kojih se lakše pridržavati. Razumijevanje ove povezanosti moglo bi čak dovesti do „reprogramiranja” crijeva na staničnoj razini kako bi se ljude potaknulo na favoriziranje zdravije hrane. To bi razumijevanje moglo počinjati istraživanjem „nutritivnog pamćenja”, tj. prehrambenih sklonosti djece koje je oblikovala majčina prehrana tijekom trudnoće. Tako barem misli doc. Maya Kaelberer, fiziologinja sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu koja sa svojim timom istražuje ovakav utjecaj masti i šećera, ali i to kako neuropodi, vrsta stanica na stijenki crijeva, osjećaju hranjive tvari i kako dojavljuju njihovu prisutnost centru za nagrađivanje u mozgu.

Deblji mali miševi

- Majčina prehrana utjecat će na izbor hrane potomstva kasnije u životu - rekla je Kaelberer. - Crijeva vjerojatno kodiraju hranjive signale koji obavještavaju potomstvo što može očekivati, a njihov senzorni sustav postavlja se tako da vrednuje određenu hranu u odnosu na drugu.

Njezin prethodni rad na glodavcima pokazao je da će prehrana gravidnih mišica namirnicama bogatima mastima i šećerom dovesti do toga da će se njihovo potomstvo vjerojatnije debljati, čak i ako se hrane jednako kao ostali miševi. Sada će mišicama, uz uobičajenu hranu, na raspolaganje staviti zaslađeno kondenzirano mlijeko, a zatim će testirati osjetljivost njihovog potomstva na šećer u crijevima. U istraživanju nastoji stvoriti situaciju što sličniju ljudskoj – jedemo povrće i drugu zdravu hranu, ali jedemo i kolače.

Gusti izvori kalorija

Njezina je hipoteza da će miševi koji su u maternici izloženi prehrani s visokim udjelom masti i šećera imati crijeva koja su programirana da se osjećaju sito uz gušće izvore kalorija, tj. one bogate energijom, ali ne nužno i hranjivim tvarima. Nada se da će njezin rad omogućiti stvaranje ukusnijih personaliziranih dijeta, poput planova za zdravlje srca, koji isključuju određenu hranu. Ako neuropodi potiču ljude da žele baš tu hranu, bolje razumijevanje nutritivne memorije moglo bi pomoći u identificiranju zdravije hrane koja zadovoljava istu potrebu. Ako bi se prehrana mogla nadopuniti takvim „zamjenskim” namirnicama, prehrana neće biti toliko restriktivna i teška za slijediti, smatra doc. Kaelberer.

Njezini raniji radovi otkrili su posebno dugovječnu vrstu neuropoda koja bi mogla biti ključna za pohranjivanje nutritivne memorije i igrati veliku ulogu u stabilnosti naših prehrambenih preferencija tijekom cijelog života. Sada će miševima ukloniti te dugovječne neuropode koji su senzibilizirani na masti i šećer, kako bi vidjela hoće li početi donositi drugačije odluke. Ako to uspije, nada se da bi se u budućnosti slične stanice mogle ciljati i kod ljudi kako bi utjecale na prehrambene preferencije.