Tko kaže da apneju u snu imaju samo osobe s pretilošću, nova studija dala je neočekivane rezultate

Opstruktivna apneja u snu (OSA) stanje je kod kojeg se gornji dišni putevi višekratno djelomično ili potpuno zatvaraju dok osoba spava, čime se prekida disanje, a posljedice mogu biti povećanje rizika za kardiovaskularne bolesti, kognitivno slabljenje, umor i snižena kvaliteta života te veća smrtnost. Primarnim rizičnim faktorom za razvoj OSA-e smatra se debljina, pa se skidanje viška kilograma često preporučuje kao korak u upravljanju ovim stanjem. Kod debljine se, naime, masnoća nakuplja i oko jezika i gornjih dišnih putova, čime se sužava dišni put i povećava rizik od njegovog kolapsa u usporedbi s osobama koje nisu pretile. Nadalje, osobe sa središnjom pretilošću obično imaju manji volumen pluća, što može negativno utjecati na kontrolu ventilacije, a višestruki endokrini, upalni i metabolički čimbenici kod pretilosti također pridonose apneji.

Ipak, značajan udio osoba s dijagnozom opstruktivne apneje u snu nema debljinu. Kod njih se čimbenicima koji pridonose predispoziciji za OSA-u smatraju abnormalno hiporeaktivni mišići zaduženi za širenje gornjih dišnih putova ili nestabilan ventilacijski kontrolni sustav. U tim uvjetima, uska skeletna struktura, pretjerano dugi dišni putovi ili veće meko nepce mogu pridonijeti razvoju OSA-e.

Zanimljivi nalazi

Nova studija, objavljena u publikaciji eClinicalMedicine, procijenila je prevalenciju pretilosti i OSA-e te razmotrila ulogu dobi i spola u njihovoj povezanosti i dala rezultate koji pozivaju na preispitivanje uvriježenih stavova. Znanstvenici su u tu svrhu proučili podatke 12.860 odraslih osoba prosječne dobi 67 godina iz ranije četiri studije provedene u SAD-u i Švicarskoj. Oko 56 posto sudionika studije imalo je dijagnozu OSA-e, a oko 26 posto bilo je pretilo s indeksom tjelesne mase 30 kg/m2 ili višim.

Svim je sudionicima procijenjena težina OSA-e pomoću indeksa apneje/hipopneje (AHI). Apneja je definirana kao potpun ili gotovo potpun prestanak protoka zraka, a hipopneja kao djelomično smanjen protok zraka tijekom najmanje deset sekundi. Zabilježen je broj tih događaja svakog sata spavanja te je blaga OSA definirana kao pojava do 15 takvih događaja, umjerena između 15 i 30 te teška kao 30 ili više.

Među sudionicima s apnejom u snu njih 31,5 posto imalo je debljinu, a 44 posto prekomjernu masu. Kod onih s teškom apnejom 47 posto imalo je debljinu, a 37 posto prekomjernu masu. Žene s OSA-om imale su veću vjerojatnost nego muškarci da će imati pretilost: 40 posto prema 30 posto. Nalazi sugeriraju da je OSA, unatoč tome što se često povezuje s pretilošću, široko rasprostranjena među pojedincima normalne tjelesne mase, kod kojih se na nju rjeđe pomišlja, a propuštanje postavljanja dijagnoze apneje među osobama s normalnim indeksom tjelesne mase dodatno povećava njihov rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija povezanih s ovim stanjem.

Većina nije bila pretila

S druge strane, među sudionicima s pretilošću, čak je 74 posto imalo dijagnozu OSA-e (41 posto umjerenu do tešku, 18 posto tešku). Kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom, umjerena OSA zabilježena je kod njih 61 posto, a teška kod 26 posto. Pretilost je bila povezana s gotovo peterostruko većim rizikom od OSA-e u usporedbi s osobama normalne težine, a prekomjerna masa s više nego dvostrukim. Apneja u snu bila je češća kod muškaraca s pretilošću nego kod žena (81 posto prema 64 posto).

U zaključku su znanstvenici naveli da većina sudionika studije s OSA-om nije bila pretila: 44 posto imalo je prekomjernu, a 24 posto normalnu tjelesnu masu ili čak ispod normale. Pokazalo se i da su mlađi ljudi bili izloženi većem riziku od dijagnoze OSA-e u usporedbi s onima iznad 65 godina, što se također kosi s uvriježenim očekivanjima. Zbog toga autori studije naglašavaju važnost povećanja javne svijesti o različitim čimbenicima rizika i oblicima apneje u snu, kao i važnost prepoznavanja apneje koja nije vezana za pretilost.