Spontani pobačaj je po definiciji gubitak željene trudnoće do navršenog 20. tjedna gestacije, odnosno gubitak ploda čija je težina manja od 500 grama. Oko 20 posto žena tijekom svog reproduktivnog razdoblja doživi spontani pobačaj koji može biti visoko stresogeno iskustvo za ženu u tjelesnom i u psihološkom smislu. Često ostavlja za sobom psihičke i emotivne traume, kako za ženu tako i za njenog partnera.
Rani i kasni pobačaj
Spontani pobačaji mogu biti rani - do 16. tjedna trudnoće i kasni - od 16. do 20. tjedna. Posebnu grupu ranih pobačaja čine biokemijske trudnoće - žena još ne zna da je trudna, a trudnoća se prekine vrlo rano (u predimplantacijskoj i implantacijskoj fazi), i to u periodu očekivane menstruacije. Trudnoća se ne vidi na ultrazvuku, a može se dokazati (ako se posumnja na nju) nalazom pozitivnog hormona trudnoće u krvi (humani korionski gonadotropin).
Kromosomski poremećaji i infekcije
Uzroci spontanog pobačaja su brojni, a vrlo često je uzrok i nepoznat. Najčešći su uzroci pobačaja (smatra se da su odgovorni za 70 posto pobačaja u ranoj trudnoći) kromosomski poremećaji koji dovode do anomalija ploda i tu je pobačaj samozaštitni fiziološki mehanizam kojim se sprečava razvoj abnormalnih plodova.
Vrlo česti (oko 20 posto) uzroci su i virusne infekcije u ranoj trudnoći - TORCH infekcije (toxoplasma, rubella, citomegalovirus, herpes simpleks virus tipa 1 i 2), bakterijske infekcije, posebno Chlamydia trachomatis i Mycoplasma gondii. Svaka inficirana trudnica ne mora nužno imati spontani pobačaj, a kako će bakterije i virusi djelovati na trudnoću, ovisi o njihovom broju i virulenciji te o imunitetu trudnice.
Loše životne navike i lijekovi
Prekomjerna konzumacija nikotina, alkohola, kave može dovesti do oštećenja ploda i njegova gubitka. Rendgensko zračenje i neki lijekovi također mogu dovesti do teških oštećenja ploda i pobačaja te se trudne žene ne bi smjele izlagati radiološkim pretragama i zračenju. Žene koje koriste lijekove za neke bolesti trebale bi planirati trudnoću i svakako prije toga razgovarati sa svojim ginekologom. U slučaju da lijekovi dokazano štete trudnoći, on će ih uputiti kliničkom farmakologu da im se propiše adekvatna zamjenska terapija za njihovu bolest.
Timski liječnički pristup
Nadalje, poremećaji u radu štitnjače, nekontrolirana šećerna bolest, neke imunološke bolesti kao što je antifosfolipidni sindrom, visok stupanj HLA podudarnosti između majke i oca te prisutnost protutijela prema očevim antigenima u nemalom broju slučajeva mogu dovesti do spontanog pobačaja. Žene koje imaju neku od ovih bolesti, prije trudnoće trebaju se javiti ginekologu i drugim specijalistima kod kojih se kontroliraju da se uz timski liječnički pristup maksimalno pripreme za trudnoću i smanje rizici od spontanog pobačaja ili nekih drugih komplikacija tijekom trudnoće.
Trombofilija
Čest uzrok spontanih pobačaja je i trombofilija, stanje koje karakterizira pojačana sklonost zgrušavanju krvi, može biti naslijeđena ili stečena, a povezana je s povećanim rizikom od razvoja tromboze. Tromboza krvnih žila posteljice dovodi do sitnih infarkta posteljice te smanjenja ili gubitka njenih funkcija, u prvom redu dovoda kisika i hranjivih tvari te može doći do smrti ploda i posljedičnog spontanog pobačaja. Ako žena ima dva ili više uzastopnih spontanih pobačaja, iznimno je važno testirati je na trombofiliju, a to se stanje liječi antikoagulantnom terapijom i uz terapiju takve trudnoće imaju dobar ishod.
Abnormalnosti u građi maternice
U pet posto slučajeva uzrok spontanog pobačaja su abnormalnosti u građi maternice, posebno septum (pregrada) maternice gdje se plod može implantirati, ali zbog lošije cirkulacije i samim tim lošije opskrbljenosti kisikom i hranjivim tvarima te neadekvatnog prostora dolazi do spontanog pobačaja. Ove anomalije maternice se lako dijagnosticiraju ultrazvukom, posebice 3D ultrazvukom, ili histeroskopski (instrumentom s kamerom kojim ulazi maternicu) te se liječe kirurški. Prirođena ili stečena slabost vrata maternice može dovesti do spontanog pobačaja posebno poslije 14. tjedna. Uzrok stečene slabosti vrata maternice su grube dilatacije (širenja) vrata maternice, opetovane i neliječene infekcije ili stanje nakon terapijske konizacije kod žena koje su imale premaligne lezije vrata maternice. Insuficijencija vrata maternice liječi se kirurškim zahvatom koji se zove serklaža i uz strogo mirovanje trudnice i potporu gestagenskom (progesteronskom) terapijom koja je ujedno terapija i kod još jednog stanja koje se zove insuficijencija žutog tijela. Žuto tijelo (corpus luteum) struktura je koja nastaje na jajniku nakon ovulacije i proizvodi progesteron koji je važan za implantaciju ploda te za održavanje trudnoće do potpunog razvoja posteljice. Insuficijencija žutog tijela nešto je češća kod žena starijih od 35 godina pa se preporučuje uvesti im progesteronsku terapiju do 14. tjedna (kada je posteljica definitivno formirana i funkcionalna).
Spontani pobačaji u medicinskom smislu mogu biti kompletni, inkompletni, ‘zadržani‘ (missed abortion) i anembrionalna trudnoća (u narodu poznata pod nazivom vještičje jaje) kada se plod ne razvija, a na ultrazvuku se vidi samo gestacijska vrećica.
Ponekad bez kiretaže
Simptomi spontanog pobačaja su krvarenje koje se postupno pojačava, uz bol u leđima i grčevite kontrakcije maternice. Kod ‘zadržanog pobačaja‘ (missed abortion) i anembrionalne trudnoće u ranoj fazi i ne mora biti nikakvih simptoma ili se javlja oskudno bezbolno krvarenje, a na ultrazvučnom pregledu se ustanovi da plod nije vitalan ili da je gestacijska vrećica prazna. Inkompletni i ‘zadržani‘ pobačaj kao i anembrionalna trudnoća liječe se kirurški, postupkom koji se zove kiretaža, uz obveznu antibiotsku profilaksu. Kompletni pobačaj ne zahtijeva kiruršku intervenciju te je dovoljan ultrazvučni pregled koji će potvrditi da je materište prazno.
Kako prevladati gubitak
Pobačaj može biti stresogen, pa i traumatičan događaj za tijelo, a još više emocionalno i psihički. Žene nerijetko traže krivca u sebi i iznova proživljavaju traumatično iskustvo uz osjećaj krivnje, tuge, bespomoćnosti, straha. Ako su psihološki i emocionalni problemi intenzivni i dugotrajni te ometaju svakodnevno funkcioniranje, ženi je, ali često i partneru, potrebna stručna pomoć i podrška. Liječnik treba imati veliku empatiju prema ženama koje su doživjele spontani pobačaj, pokazati suosjećanje, razgovarati s njima, odgovoriti na sva pitanja, biti maksimalno na raspolaganju. Nerijetko se postavlja pitanje što reći ili ne reći ženi koja je pobacila i tu nema jednostavnog odgovora jer svatko drugačije reagira pa je i pristup individualan. Žene su tada posebno ranjive i tužne te trebamo biti psihološki prisutni da osjete empatiju, suosjećanje, potporu i istinsku brigu.
Žene nakon pobačaja često odgađaju trudnoću jer se boje ponovnog lošeg ishoda, a znanstveno je dokazano da su u idućoj trudnoći, posebno u prvom tromjesečju, povišeno anksiozne i zabrinute i češće dolaze na preglede. Preporuka je planirati trudnoću u prosjeku nakon dva ciklusa od pobačaja, dok se organizam ne odmori i ne naprave potrebne pretrage prema procjeni ginekologa, ali najvažnije je da se planira trudnoća kada je žena psihički spremna.
Još savjeta o zdravlju pročitajte u novom broju Doktora u kući. Potražite ga od 2. listopada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....