Teorija da redoslijed rođenja utječe na osobnost - pa čak i romantičnu kompatibilnost - postoji već više od stoljeća, a prvi ju je predstavio austrijski psiholog Alfred Adler. Adler je sugerirao da to jeste li najstarije, srednje, najmlađe ili jedino dijete oblikuje način na koji pristupate vezama, uključujući i romantične. Iako je teorija evoluirala, i dalje intrigira mnoge, a rasprave na društvenim mrežama o redoslijedu rođenja i vezama privlače značajnu pozornost.
Najstarija djeca
Prvorođeni se često opisuju kao odgovorni, prirodni vođe, koji te osobine prenose i u svoje odnose. Oni imaju tendenciju da preuzmu odgovornost i pouzdani su i orijentirani na akciju. Međutim, to ponekad može dovesti do kontrolirajućih ponašanja, što im otežava dijeljenje moći donošenja odluka sa svojim partnerom. Iako njihovo vodstvo može biti korisno, balansiranje kontrole i fleksibilnosti je prvorođencima jako važno.
Srednja djeca
Srednja djeca, naviknuta na navigaciju između braće i sestara, često igraju ulogu mirotvorca. U vezama mogu izbjegavati sukobe kako bi održali sklad, što može ograničiti otvorenu komunikaciju. Alternativno, neka srednja djeca mogu osjećati potrebu da se više afirmiraju, što dovodi do povremenih verbalnih sukoba. Njihova sklonost posredovanju može potaknuti ili ometati dinamiku odnosa, ovisno o tome kako se nose sa sukobom.
Najmlađa djeca
Najmlađa djeca često su slobodni duh obitelji, unoseći energiju i spontanost u odnose. Međutim, njihov odgoj također može dovesti do određenog stupnja potrebitosti ili suovisnosti, jer su navikli da se o njima brinu drugi. Unatoč tome, njihov bezbrižan pristup može biti osvježavajući kontrast strukturiranijim osobnostima najstarije ili srednje djece.
Jedinci
Jedinci često pokazuju neovisnost, ali mogu očekivati značajnu pažnju svojih partnera. Budući da su odrasli bez braće i sestara, mogu se boriti s kompromisima ili dijeljenjem prostora. Ipak, njihova zrelost i emocionalna inteligencija, oblikovane interakcijama s odraslima tijekom djetinjstva, mogu ojačati njihove odnose, pod uvjetom da učinkovito upravljaju svojom potrebom za pažnjom.
Kompatibilnost i izazovi
Teorija sugerira da se suprotni redoslijedi rođenja, poput prvorođenih i najmlađe djece, mogu dobro nadopunjavati, uravnotežujući vodstvo s potrebom za podrškom. U međuvremenu, dvoje prvorođenih može se sukobiti zbog zajedničke želje za kontrolom. Srednja djeca mogu pronaći stabilnost s prvorođenima, dok bi se dvoje srednje djece zajedno moglo suočiti s komunikacijskim preprekama.
Međutim, redoslijed rođenja samo je jedan od mnogih čimbenika koji utječu na odnose. Iako može ponuditi uvide, ne bi trebao diktirati kompatibilnost. Jedinstvena iskustva i osobine svake osobe igraju veliku ulogu u oblikovanju romantičnih partnerstava