Supruga i ja sve rjeđe vodimo ljubav, ali ne zato što više nismo zainteresirani jedno za drugo, nego zbog pretrpanosti obvezama, umora i slično. Često sam čitao da seks treba staviti na listu prioriteta i planirati ga, no pitam se može li to riješiti problem. Što ako onda kad smo zakazali odnos jedno od nas ne bude "raspoloženo"? Brine me hoćemo li tako izgubiti spontanost i postoji li opasnost da se seks tada pretvori samo u odrađivanje još jednog dnevnog zadatka?
- Marko, Osijek
Seksualni život u paru često se nađe na testu vremena. U početku, naravno, sve ide toliko prirodno i spontano, s puno iščekivanja, igre i znatiželje. No, kako vrijeme prolazi, šamaraju nas svakodnevne obveze, velike i male životne promjene: djeca, otkazi, krediti, stres i umor preuzimaju glavnu ulogu, a spontani trenuci često nestaju. I tada se postavlja pitanje: je li planiranje seksa rješenje?
Na prvu, ideja o "dogovorenom terminu" može zvučati kao nešto što gasi strast. Mnogi se pitaju: "Ako seks zakazujemo, primjerice, za srijedu u 19 sati, ne gubi li se čar spontanosti?", "Što ako tada nismo raspoloženi, umorni smo ili jednostavno nije pravi trenutak?", "Može li se ljubav pretvoriti u još jedan zadatak na listi obveza?" Odgovor je vječna dilema - i da i ne, ovisno o tome kako pristupamo planiranju intimnosti.
Što treba prethoditi "planiranom seksu"?
Ključ je u onome što se događa prije dogovorenog termina, i to danima prije dogovorenog termina… Također, vrijeme za intimnost nikako ne bi smjelo biti obilježeno ciljem poput "mora se dogoditi vatromet strasti, inače večer nije uspjela". Prvo i osnovno: nismo roboti na gumb, ne možemo samo pritisnuti "on" i očekivati da se tijelo i um uključe u isti trenutak. To stalno naglašavam u radu s klijentima: seksualna želja se gradi kroz odnos, ne kroz kalendar ili kad baš netko želi. Zato je najvažniji dio upravo ono što se događa između, u danima koji prethode dogovorenom trenutku. To su sitnice koje zagrijavaju atmosferu i stvaraju emocionalnu i tjelesnu povezanost, poput predigre. Takvih sitnica ima mnogo i upravo one čine razliku između navike i strasti. Na primjer, kad partner uđe u kuću, dočekajte ga s iskrenim osmijehom, a ne s popisom obveza. Zagrlite je objema rukama i zadržite taj zagrljaj sekundu dulje nego inače. Pošaljite tijekom dana poruku poput: "Sjetio sam se kako si me jučer pogledala..." Dodirnite je u prolazu, bez riječi, samo da osjeti vašu prisutnost. Pogledajte se iskreno u oči, bez riječi, dok perete zube ili pijete kavu. Priđite joj dok kuha i šapnite joj nešto što joj neće dati mira do večeri ili joj jednostavno stavite dlan na srce i recite: "Tu sam." Unesite veliku dozu opuštenosti u svakodnevicu, a izbacite prigovaranje, planiranje, opominjanje tko što nije i sl. Opustite se kao da vam život o tome ovisi, dišite duboko dok se potpuno ne smirite. I uključite sve ono što ste radili kada ste bili na samom početku i zavodili jedno drugo. Zavodite se ponovo, flertajte, smijte se, provocirajte. Igrajte igru dvoje odraslih ljudi koji su i dalje znatiželjni i zainteresirani jedno za drugo. Ljubav ne umire zato što nestane strasti - strast nestaje kad prestanemo ulagati energiju u ljubav.
Očekivanja - najveći saboter strasti
Očekivanja su u svemu, ne samo u seksu, tihi saboteri sreće. Kada nešto planiramo s točno određenim ishodom, otvaramo vrata razočaranju. U životu općenito, očekivanja su često uzrok frustracije jer nam odvlače pažnju od onoga što jest prema onome što bi trebalo biti, a pritom mi najčešće ne možemo utjecati na ishod. Umjesto da osjetimo trenutak, mi ga analiziramo, procjenjujemo i uspoređujemo s idealom koji postoji samo u našoj glavi. Isto vrijedi i u seksualnosti. Ako dogovoreni trenutak ne ispuni sva očekivanja, ako nije savršeno, ako jedno od vas nije raspoloženo, ako nešto "ne ide", mnogi odmah zaključe da su "nekompatibilni" ili "hladni". A zapravo, radi se samo o prevelikom pritisku. Rješenje za to naći ćete u iskrenim razgovorima. Smislenim razgovorima punim podrške i ljubavi gdje nema nimalo mjesta ružnim riječima, prebacivanju krivnje. Ima mjesta samo za ponašanje u kojem svatko od sebe daje svoj maksimum u tom trenutku. Ako vam je doista stalo, naći ćete način. Zato, ako se planirani trenutak iz bilo kojeg razloga ne dogodi - dijete je bolesno, partner ostane dulje na poslu, netko zaspi od umora - to nije neuspjeh, nego život. A sutra je novi dan koji donosi nove prilike. Zrelost i ljubav se pokazuju u tim trenucima. Ne kritikom, nego razumijevanjem i ne ljutnjom, nego nježnošću i humorom. Ako partner vidi da u vašem pogledu i dalje postoji toplina, a ne zamjeranje, to je pravi afrodizijak! Kada postoji međusobna želja i emocionalna povezanost, intimnost će se dogoditi: možda sutra, možda za vikend, ali dogodit će se. A kad se dogodi bez pritiska, bit će još dublja i autentičnija.
Dakle, planirati ili ne?
Odgovor je: da, ali s dušom. Planiranje ne treba biti suho zakazivanje "akcije", nego svjesno odvajanje vremena jedno za drugo. Vrijeme u kojem gasimo mobitele, isključujemo televizor i posvećujemo se partneru dodirom, razgovorom, pogledom, igrom, a možda i seksom. Ne planiramo seks, planiramo povezanost, a kada postoji povezanost, tijelo zna što treba učiniti. Strast tada nije rezultat slučajnosti, nego svakodnevne svjesne nježnosti. I to doista može svatko ako je strasti ikada bilo. Samo si dopustite osjetiti i prisjetiti se.
Strast umire s nepažnjom
Planiranje intimnosti nije loše. Loše je kad izgubimo igru, znatiželju i nježnost koja joj prethodi. Par koji svakodnevno njeguje povezanost neće se zabrinjavati zbog rasporeda jer će osjećaj pripadanja sam po sebi stvarati želju. Takav par shvaća da postoje životne faze, da postoje nijanse, da nije uvijek crno i bijelo... I tome se treba prilagoditi, ali uvijek njegovati one navike i trenutke koji su bili na samom početku i koji su unosili strast u vezu. Zato, umjesto da "čekate pravo vrijeme", stvarajte ga jer, dok samo čekate, svaki dan činit će se kao vječnost. Budite jedno drugome pažnja, dodir, pogled, osmijeh. Pokažite partneru da ga vidite, da ga želite, da vam je stalo. Podsjetite ga tko ste vas dvoje bili na početku: dvoje ljudi koji su se tražili pogledima, dvoje koji su jedva čekali trenutak da ostanu sami. I ne zaboravite: strast ne umire s godinama, umire s nepažnjom. A pažnja se ne planira - ona se živi, svakog dana, u malim stvarima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....