U vrijeme blagdana moramo se družiti s užom i širom obitelji, a to mi stvara neugodan osjećaj. Ako ih odbijem, osjećam krivnju, ali sve u meni vrišti kada dolaze blagdani i svi ti silni posjeti.
- Maja
Odgovara Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu, PetraLoveFormula
Draga Majo,
svima nam je vrlo dobro poznat onaj trenutak kada mobitel zazvoni, na zaslonu vidimo ime bliske osobe (tetke, strica, susjede koju su njezini unuci zaboravili)… a kojoj se doista ne želimo niti javiti niti doći u posjet. U tom trenutku, ako osjetite kako vam duša šapće "Ne želim…", a usta automatski kažu "Naravno, dolazim!", onda dobro znate ovaj fenomen: vaši osjećaji vrište jedno, a odgoj/razum pritišće tipku "pristojno dijete aktivirano".
Evo jedna brutalno iskrena usporedba da vas malo prodrmamo: Odbiti obiteljski poziv nije isto kao da nekome rušite kuću. To je kao da zaključate kupaonicu dok se tuširate, zatvorite vrata WC-a dok obavljate nuždu – nužna zaštita vlastitog mira. Mnogi od nas su odrasli kao da je ta kupaonica iz usporedbe zajedničko dvorište zgrade, svi mogu ući kada žele i ostati koliko žele, naravno, "jer smo obitelj, prijatelji". I zato danas, kao odrasle osobe, hodamo svijetom s uvjerenjem da je briga o sebi nešto zbog čega se trebamo ispričavati. Pa krenimo redom.
Granice su važne
Zašto vas krivnja napada svaki put kad želite reći "ne"? Zato što vas, kao ni mene kada sam bila mala, nisu učili granicama. Učili su nas da je "dobro dijete" ono koje se odazove, uskoči, odradi, pojavi se, pristojno pozdravi i smješka se poput lutkice. A "ne" je gotovo pa prekršaj kućnog pravilnika. Krivnja je zapravo stari, naslijeđeni softver. Naučeni refleks, a ne moralni kvar. Kad odrastete u okruženju gdje se vaša vrijednost mjeri time koliko ispunjavate tuđa očekivanja, onda se podrazumijeva da odgovor "ne" zvuči kao izdaja. Ali nije. Ne dajte se više zavaravati. "Ne" je početak emocionalne zrelosti.
Prođimo na kratko što istraživanja kažu o osobnim granicama i udovoljavanju drugima. Psihološka istraživanja jasno pokazuju da ljudi s jasnim granicama imaju niže razine kortizola (hormona stresa), odnosi u kojima se izražavaju potrebe bez srama imaju bolju dugoročnu stabilnost, a osobe koje često osjećaju krivnju zbog postavljanja granica imaju izraženu prekomjernu empatiju, koja se preokrene protiv njih. Dakle, nije problem u tome što ste vi "preosjetljivi", nego u tome što ste pretrenirani da mislite na sve druge prije sebe. Ovu rečenicu ću ponoviti jer je toliko važna! Nije problem u tome što ste vi "preosjetljivi", nego u tome što ste pretrenirani da mislite na sve druge prije sebe. A mozak, taj stari dobri organ, voli naviku. Ako dvadeset i više godina odgovarate "da", naravno da će "ne" aktivirati alarm kao da bježite iz dobro čuvanog zatvora. Srećom, alarm ovdje ne postoji, nego reakcija. A na nju možemo utjecati.
Što možete učiniti?
Kako odbiti, a da se ne osjećate kao da ste nekoga osobno uvrijedili?
- Prestanite objašnjavati romanom
Najgore što možete napraviti jest izmišljati razloge od 14 rečenica. Kad previše objašnjavate, sami sebi poručujete: "Moje ‘ne‘ nije dovoljno dobro samo po sebi." Probajte ovako: "Danas ne mogu doći. Treba mi odmor." Kratko. Jasno. Zrelo. I s naglašenom točkom na kraju rečenice. Ako netko ima problem s time, problem ima s granicama, ne s vama.
- Ostanite pri jednoj istini
Kad vas pitaju "Zašto?", odgovorite: "Zato što mi treba vrijeme za sebe." Ne morate se braniti. Ne morate se pravdati. Ne morate pričati da vas boli list na lijevoj nozi ili da su grčevi pa šepate… Vaša potreba je dovoljan razlog.
* Prihvatite da neće uvijek biti ugodno
Neugoda je nuspojava osobnog rasta, a ne dokaz da radite nešto loše. Kad prvi put krenete vježbati, bole mišići. Kad prvi put krenete čuvati sebe, boli navika ugađanja. Ali u obje situacije jačate neki dio sebe. A to znači rast!
- Ponudite alternativu (ako želite)
Granica ne znači hladnoću. Možete biti i jasni i topli. Na primjer: "Danas ne stižem, ali možemo na kavu idući tjedan" ili "Ne mogu na ručak, ali rado ću te nazvati navečer."
Čuvati sebe ne znači rezati odnose, znači oblikovati ih tako da vas ne povrijede. Jer je cilj zaštititi i njegovati sebe. Mnogi kod postavljanja osobnih granica osjećaju sram i nelagodu i to ih koči da naprave prvi korak. Bitno je razumjeti da je sram osjećaj koji pokazuje da vi niste vrijedni vlastitog prostora koji zauzimate. Da morate šutjeti da biste bili voljeni. Da morate biti dostupni da biste bili prihvaćeni. Ali, morate znati, tada to nije ljubav. To je uvjetovani ugovor. Vaš mir nije luksuz. Vaše granice nisu bezobrazluk. Vaše "ne" nije problem. To je zdrava, odrasla odluka osobe koja zna tko je i što treba.
Možda će jedna drugačija usporedba bolje objasniti situaciju. Zamislite da vam najdraža osoba na svijetu – kći, sin, sestra, najbolja prijateljica – dođe i kaže: "Ne mogu više. Svatko nešto očekuje, a ja pucam po šavovima." Biste li joj rekli: "Ajde, saberi se, idi svima kad te zovu. I nemoj da mobitel predugo zvoni. Idi na WC s njim i javi se odmah!" Naravno da ne…
Rekli biste joj: "Čuvaj sebe. Poštuj sebe. Tvoje granice su svete. I stišaj tog vraga na tri dana!" Zašto onda to ne zaslužujete i vi?
Draga čitateljice i svi čitatelji,
ove godine dajte sebi najveći poklon: pravo da budete nedostupni kad vama treba mir. Jer tko vas zaista voli, voljet će vas i kad se brinete o sebi. A tko ne poštuje vaše "ne", nikada nije poštovao ni vaše "da". Birajte sebe. S više nježnosti. S manje srama. I s uvjerenjem da imate puno pravo živjeti život koji ne iscrpljuje, nego hrani.
Ugodni vam blagdani,
Petra Pinjuh
Petru možete pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i TikTok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....