Neplodnost je velik teret za vezu, a psihologinja Rašić donosi najčešće probleme s kojima se parovi suočavaju

Kao da odjednom nestane sve one vrckavosti, zaigranosti i erotičnosti u seksu, nestane interesa za stvari koje su vas nekoć obuzimale i uzbuđivale, kad sve postane manje važno i zanimljivo, kad prestanete primjećivati išta lijepo oko sebe osim trudnica i novopečenih majki koje guraju bebe u kolicima, jer ne shvaćate zašto vi ne možete biti jedna od njih, kad intimnost postane isplanirana, dogovorena i opterećena iščekivanjem, a potom ispunjena razočaranjem jer nije došlo do očekivanog ishoda - začeća. Tako izgleda gotovo začarani krug u koji ulaze parovi s dijagnozom neplodnosti. Poneki imaju sreće i uspiju iz prvog ili drugog pokušaja, no mnogi ulaze u fizički, psihički i emocionalno iscrpljujuće višegodišnje razdoblje pokušaja i neuspjeha pitajući se ima li sve to više smisla. Nerijetko sve to poljulja i same temelje veze dok se godinama partneri nose, svatko na svoj način, sa stresom, frustracijom, osjećajima bespomoćnosti, grižnje savjesti, depresije, anksioznosti i neuspjeha. I onda kad bi partneri trebali biti povezaniji nego ikada, postaje se teško povezati jer su oboje često umorni, tužni, bezvoljni ili zatvoreni u sebe. Ukratko, neplodnost je velik teret za vezu, a s kojim se sve problemima u vezi suočavaju neplodni parovi te kako se unatoč velikom stresu može sačuvati bliskost, pitali smo psihologinju Helenu Rašić, čije je područje od posebnog interesa upravo rad s parovima koji prolaze kroz medicinski potpomognutu oplodnju, nose se s problemom neplodnosti ili gubitkom trudnoće.

Helena je psihologinja specijalizirana za rad s parovima koji prolaze medicinski potpomognutu oplodnju, probleme neplodnosti ili gubitak trudnoće

Važno je kakav je odnos bio prije

Moglo bi se zaključiti da je neplodnost čest uzrok pucanja veza, no psihologinja kaže da zapravo nema značajno većeg postotka parova koji prekidaju vezu ili brak zbog neplodnosti, neovisno o tome uspiju li ostvariti roditeljstvo ili ne.

- Utjecaj na partnerski odnos postoji, ali njegov intenzitet i konačni ishod ovisi o tome kakav je partnerski odnos u startu i koliko su partneri spremni na promjene i rad na odnosu. Sigurno dolazi do pojačane razine stresa u svakodnevnom funkcioniranju i nešto je više konflikata, ali je moguće da se parovi i više zbliže - kaže psihologinja Rašić, dodajući kako se pokazalo da parovi koji su odgađali trudnoću do osiguravanja stabilnosti odnosa i životnih okolnosti imaju veću šansu za izlazak iz postupaka s boljim ishodima za njihov odnos, vjerojatno zbog stabilnije slike o sebi i partnerskom odnosu te osjećaja ostvarenosti kroz druge aspekte života i identiteta.

Žene su ljute i izmučene, muškarci bespomoćni

Dijagnoza neplodnosti i sve što ona nosi utječe na osobe na više razina.

- Različiti stavovi prema liječenju i različitosti u nošenju sa stresom i frustracijama, kao i različitosti u komunikaciji sa socijalnom okolinom mogu uzrokovati trzavice već u ranijim stadijima liječenja. Često je pitanje koliko se i kojim članovima socijalne mreže treba povjeriti, a partneri mogu imati i različite odgovore na intruzivna i ponekad agresivna pitanja okoline o njihovim reproduktivnim planovima, što može uzrokovati trzavice. Postoje oni koji su usmjereni na to da sačuvaju privatnost, kao i oni koji imaju potrebu podijeliti probleme s bliskim osobama i dobiti široku podršku, a sukob tih potreba može biti težak za odnos. Disproporcionalnost u tome što žene i muškarci prolaze u liječenju često uzrokuje osjećaje zamjeranja i ljutnje kod žena, ali i bespomoćnosti i gubitka kontrole kod muškaraca. Ženin osjećaj da se na njoj sve lomi i da se muči fizički, emocionalno i psihički u svakom postupku može kulminirati u svađi u kojoj partnera okrivljuje što se ne pridržava najboljeg mogućeg stila života za optimalno liječenje (vrlo često svađe nastaju oko uzimanja suplemenata i odbacivanja poroka), dok on njoj predbacuje da im se cijeli život podredio dobivanju djeteta - navodi Rašić, ističući da svaki par ima svoj način na koji će se ispoljiti problemi u funkcioniranju.

Nema predbacivanja, osim u mislima

Mnogi misle da je kod parova najveći problem međusobno okrivljavanje za neplodnost, možda ne uvijek direktno, ali prisutno u mislima. Ipak, psihologinja smatra kako je ideja da jedan partner okrivljuje drugog za neplodnost vrlo česta stigma i predrasuda koja nema toliko temelja u onome što se stvarno događa u dinamici partnerskih odnosa.

- Ne kažem da ne postoje parovi kod kojih dijagnoza neplodnosti jednog partnera uzrokuje teškoće u odnosu ili možda prekid, ali važno je naglasiti da je u tom slučaju prioritet češće osobni interes tog partnera, a ne želja za ostankom u partnerskom odnosu. Primjerice, ako je par zajedno primarno jer žele ostvariti roditeljstvo i manja je usmjerenost na sam partnerski odnos i njihovu bliskost, imat će manje zajedničkog interesa za ostanak u odnosu kojem je funkcija sada narušena. No, broj parova koji su zajedno samo kako bi ostvarili roditeljstvo je malen. Većina partnera cijeni jedno drugo, imaju jasno viđenje o tome zašto su zajedno, kompatibilni su po brojnim karakteristikama i imaju druge razloge za zasnivanje odnosa. Roditeljstvo je bonus i velika želja, ali nije isključiva funkcija odnosa. Stoga većina parova neće imati probleme u kontekstu optuživanja, predbacivanja i prekidanja - kaže Rašić, napominjući da je istovremeno normalno, pa i vrlo često da postoje misli o okrivljavanju druge osobe. One su automatske, ponekad nametljive, nekad i šokantne osobi kojoj se pojave. Većinom ih se osoba srami, a ponekad joj je jasno da ih ne može kontrolirati i da su normalna reakcija te ih samo odbaci i krene dalje.

Glavni problem je tugovanje

Osjećaj osobne krivnje je, kaže psihologinja, nešto prisutniji kod većine osoba koje se liječe od neplodnosti, a posebno kod onih koje su i inače usmjerene na to da su odgovorne za većinu neugodnih i negativnih događaja u svom životu. Većina osoba ipak o tome može razgovarati i kada takve misli i izgovore svojim partnerima, obitelji, prijateljima ili stručnjacima, dobiju podršku i razumijevanje. Iako je to česta tema na savjetovanju, nije dominantna i ne odražava osnovne teškoće koje imaju parovi u nošenju s neplodnosti.

- Parovi većinom traže pomoć zbog teškoća u tugovanju, neprepoznatog tugovanja, i od njih samih i od okoline, teškoća nošenja sa stresom prilikom negativnih ishoda postupaka ili partnerskih problema koji nastaju uslijed promjene svakodnevice. Ono što može uzrokovati neke veće teškoće u odnosu je odluka o prekidanju liječenja, no i takve se teškoće mogu prevladati, najčešće u razgovoru sa stručnjakom. Kako bi se odnos sačuvao, važno je da postoji konsenzus oko odluke o prekidu medicinski potpomognute oplodnje. U tom slučaju parovi će održati dugoročnu stabilnost odnosa, imaju međusobnu podršku i manje je problema zbog nedostatka djece u obitelji. Ako konsenzusa o prekidu liječenja nema, vjerojatniji su dugoročni problemi u partnerskom odnosu, ali i na osobnoj razini - kaže Rašić, ističući da se partneri tada osjećaju izdano, a u tom slučaju postoji veća vjerojatnost i za međusobno okrivljavanje.

Muškarci i žene različito reagiraju

Na savjetovanje se češće javljaju žene, a rjeđe parovi. Parovi se pak javljaju češće kad se muškarac izuzetno teško nosi s neplodnošću, kod gubitka trudnoće ili kod značajno narušenog partnerskog odnosa. Kao što je to često slučaj i inače u životu, i kod suočavanja s neplodnošću muškarci i žene različito reagiraju.

- Najčešće emocije o kojima muškarci s neplodnosti govore su krivnja, očaj, usamljenost, izolacija i stres, a u ponašanju najčešće pronalazimo izbjegavanje, nijekanje i distanciranje od problema i partnerice. Žene s dijagnozom neplodnosti imaju dvostruko veći rizik za razvoj depresivnosti od žena bez te dijagnoze, a u usporedbi s muškarcima koji se liječe od neplodnosti imaju jače izražene simptome depresivnosti i anksioznosti te proživljavaju bitno više razine stresa. Neplodnost prožima veći dio identiteta kod žene nego kod muškaraca i ima snažniji i dugoročniji utjecaj na njih - ističe Rašić te dodaje da simptomi depresivnosti, anksioznosti i drugih vezanih poremećaja kod oba spola postaju to snažniji što je dijagnoza neplodnosti složenija ili što dulje traje.

SHUTTERSTOCK

Razgovor je nevjerojatno važan

Kao i uvijek komunikacija je ključna jer neizgovoreni osjećaji i misli ostavljaju mnogo prostora pogrešnim zaključcima i stvaranju zida među partnerima. Kako kaže naša sugovornica, vrlo često od žena čuje da zamjeraju svojim partnerima manjak asertivnosti u donošenju odluka kada će se i koliko dugo ići dalje u liječenje te činjenicu da na otvorene upite ne iznose mišljenje o liječenju i daljnjim postupcima.

- Žene to najčešće tumače kao manjak interesa i hladnoću, počnu se osjećati usamljeno, napušteno i ostavljeno, što jača osjećaje depresivnosti i anksioznosti. Istovremeno, ti tihi i neasertivni partneri osjećaju veliku potrebu da na partnericu ne stave pritisak ni u kojem smjeru i zatomljuju vlastitu potrebu da joj kažu ili da žele ići dalje u postupak, što znači da njeno tijelo mora biti dodatno izloženu stresu liječenja, ili da žele pauzirati ili stati, što onda vide kao oduzimanje mogućnosti da se partnerica ostvari kao majka i boje se reakcije. Očito je da partnerski odnos nagriza neizrečeno - upozorava Rašić te ističe da izgovaranje mogućnosti da ostanu bez djece, razgovor o granicama vezano za postupke liječenja i razgovor o osjećajima i strahovima čini ogromnu promjenu u bliskosti, dubini odnosa, osjećaju razumijevanja i podrške. Stoga je nevjerojatno važno - razgovarati.

Lako je zaboraviti na seksualnu želju

Teškoće koje prate pokušaje ostvarivanja roditeljstva kod neplodnih parova utječu i na njihov seksualni život.

- Ne utječe možda svima i ne svima jednako, ali u pravilu dolazi do teškoća seksualnog funkcioniranja. Seksualna želja žene izuzetno ovisi o hormonalnom balansu, a snažna stimulacija, kao i stanje poslije stimulacije može biti posebno iscrpljujuće i otežavati uspostavljanje i održavanje seksualnog uzbuđenja, kao i upuštanje u bilo kakve seksualne aktivnosti. Neke žene imaju osjećaj i da ih taj dio tijela izdaje u svojoj funkciji. Lako je prestati osjećati se seksi, zaboraviti na seksualnu želju i ispasti iz uobičajenog ritma seksualnih aktivnosti. Muškarci pak osjećaju visoku razinu stresa koja se veže uz potrebu za "odgovarajućom" ejakulacijom u svrhu postizanja trudnoće, a ideja da moraju postići orgazam kako bi ispunili funkciju seksualne aktivnosti dovodi do paradoksalno manje šanse da održe razinu seksualnog uzbuđenja i postignu ejakulaciju - pojašnjava Rašić.

Kako vratiti intimnost

Kad je riječ o značajno narušenom seksualnom funkcioniranju zbog planiranih odnosa, jedna od intervencija može biti upravo preskakanje odnosa tijekom plodnog perioda. Kako kaže psihologinja, tako se seksualne aktivnosti vraćaju u onaj kontekst koji su imale ranije - zabave, užitka i povezanosti u partnerskom odnosu jer se tako isključuje mogućnost trudnoće pa je manje emocionalno opterećenje.

- Naravno da to ne znači da će parovi zauvijek izbjegavati seksualne odnose tijekom tog perioda, ali vraćanje intimnosti i seksualnosti u odnos izuzetno je vrijedno za daljnje funkcioniranje para tijekom liječenja - kaže Rašić, dodajući da i planirane seksualne aktivnosti mogu biti zabavne i seksi, no važno je da par otvoreno razgovara o seksualnosti, seksualnim potrebama, očekivanjima i granicama.