Maričini stavovi prema seksualnosti bili su prožeti osjećajem krivnje i povezivanja seksa s nečim prljavim, nedopuštenim, nepristojnim, nepriličnim.
 Foto: iStock
Gdje je nestao?

Marici je dosta statiranja, želi uzbudljiv seks i orgazam

Kod Marice je narušen osjećaj psihičkog uzbuđivanja, tj. on se u jednoj fazi zaustavi i dalje više ne može napredovati. Upravo zbog toga ona, unatoč fizičkoj stimulaciji, ne može postići seksualni vrhunac.

Marica ima 35 godina. Živi s mužem i njegovom majkom. Lijepo se slažu, ona kaže da joj je muž jako dobar, poštuje je, uvažava i osjeća se dobro s njim. Njegova je majka također dobra, uvijek joj pomaže u svemu što treba oko kuće. No, Marica ima jedan problema, a to je da ne može svršiti. Ne sjeća se da je ikad u životu svršila.

Pokušala je i masturbirati, no obično se osjeća vrlo loše kad to pokuša raditi. Čak i kad je sama kod kuće te kad pokuša masturbirati, osjeća neku nelagodu, neku vrstu gađenja, kao da čini nešto nedopušteno.

Premda sama zna da je masturbiranje u redu i svjesno shvaća da je taj osjećaj nelagode i gađenja besmislen i nepotreban, ne može mu se oduprijeti. U odnosu sa suprugom kaže da je u vezi seksa zakočena, ne može se opustiti te seks uglavnom imaju na suprugov poticaj, a ona na to katkad pristane, katkad ne, a kad i pristane, ponovno se javi osjećaj nezadovoljstva, neugode, blagog gađenja i jedva čeka da sve to završi. Dolazi po pomoć u seksološku ambulantu jer smatra da nije normalno da žena s 35 godina, u 21. stoljeću, ne može doživjeti orgazam. Htjela bi da njezin seksualni život bude drugačiji, da ona bude njime zadovoljnija i da više uživa u seksu.

Gađenje i nelagoda

Nakon razgovora s Maricom, prvi je korak bio da se zapravo utvrdi u kojem dijelu seksualnog ciklusa postoji problem. Naime, seksualni ciklus (tj. ono što se zbiva s tijelom i umom nakon počinjanja seksualne aktivnosti) sastoji se od četiri faze: faze želje, faze uzbuđenja, faze orgazma i faze razrješenja. Da bismo mogli pomoći osobi da razriješi svoje seksualne probleme, prvo moramo znati koja je faza narušena.

Iz razgovora s Maricom može se zaključiti da ona ima očuvanu seksualnu želju jer zapravo razmišlja o seksualnosti i htjela bi da je njezin seksualni život bolji. Ona razmišlja i o tome da bi masturbirala, ali joj samo iskustvo nije ugodno. Dakle, ona ima seksualnu želju.

Drugo je pitanje je li kod nje pogođena faza uzbuđenja ili faza orgazma. Naime, ona kaže da nikad nije doživjela orgazam. No, iz onoga što govori, nije se moglo zaključiti je li se ona uopće ne uzbuđuje (tj. ne ovlaži i ne doživi osjećaj seksualnog uzbuđenja) ili se uzbuđuje, ali to uzbuđenje nikad ne dolazi do faze orgazma, tj. do vrhunca. Uz dodatna potpitanja, Marica je ispričala da se ona ovlaži i da njezin suprug kaže da ona jest fizički uzbuđena.

Vlažna, ali ne i napaljena

Također, ovom fizičkom uzbuđenju u prilog govori i činjenica da Marica nema bolova ili fizičke nelagode prilikom seksualnog odnosa. No, na pitanje uzbudi li se ona seksualno i psihički tj. osjeća li se seksualno napaljenom tijekom masturbacije ili seksa, Marica odgovara da ona sama ne zna reći što se s njom događa. Naime, ona misli da se možda i javi neki psihički ugodan osjećaj na početku, no da vrlo brzo nakon toga njoj u glavu dođe osjećaj gađenja, nelagode, osjećaj da radi nešto nedopušteno te da cjelokupno to razmišljanje na neki način isključi ovaj početni osjećaj ugode.

Drugim riječima, čini se kao da je kod Marice narušen osjećaj psihičkog uzbuđivanja, tj. da se on u jednoj fazi zaustavi i dalje više ne može napredovati. Upravo zbog toga ona, unatoč fizičkoj stimulaciji, ne može ni postići orgazam.

I kod problema s uzbuđivanjem, kao i kod problema s orgazmom, uzroci mogu biti raznoliki i brojni, od bioloških (tj. različitih problema s endokrinim sustavom, kardiovaskularnim sustavom, uzimanjem lijekova ili droga), preko psiholoških (depresivnost, anksioznost, strahovanja, negativni stavovi prema seksualnosti, strog odgoj), do kulturoloških (preuzete društvene norme i mitovi da su muškarci seksualniji od žena, da žena ne bi trebala biti aktivna u seksu, da je seks nešto ružno i prljavo).

Foto: iStock
Čak i kad je sama kod kuće te kad pokuša masturbirati, Marica osjeća neku nelagodu, neku vrstu gađenja, kao da čini nešto nedopušteno

Osjećaj krivnje

Marica nije imala nikakvih tjelesnih bolesti, ona je bila mlada zdrava žena. Vrlo smo lako isključili biološke uzroke. No, njezini stavovi prema seksualnosti bili su prožeti osjećajem krivnje i povezivanja seksa s nečim prljavim, nedopuštenim, nepristojnim, nepriličnim. Ona sama je govorila da ne bi htjela imati takva razmišljanja, da ona umom tako ne misli, no da se taj osjećaj javi sam od sebe, mimo njezine volje. Na upit da razmisli odakle joj takav stav prema seksu, ispričala je da je u njezinoj kući uvijek bio takav stav prema seksualnosti.

Je li to razlog?

O seksu se u kući nikad nije govorilo, a njezina baka i majka uvijek bi je upozoravale kad je kao mlada izlazila van da pazi da ne zatrudni, da ne bude laka žena, da se čuva do braka i slično. U kući nikada nije čula ni jednu lijepu riječ vezanu uz seks. S roditeljima nikad nije razgovarala o seksualnosti, o spolno prenosivim bolestima, o kontracepciji, a kamoli o uživanju u seksu. Ona sama smatrala je da je takav obiteljski stav sigurno imao velikog utjecaja na njezino sadašnje stanje.

Marici se nakon nekoliko razgovora pojasnilo u kojem će smjeru ići terapija (tj. da ćemo pokušati promijeniti njezine negativne stavove prema seksu i pomoći joj da nauči neke vježbe relaksacije i uklanjanja anksioznosti) te da bi uspjeh u liječenju mogao biti veći ako se uključi i njezin suprug.

Njezin je suprug i ovdje pružio podršku (takvim ga je ona od prvog susreta i opisivala), spremno je došao i uključio se u terapiju. Na početku terapije zabranili smo seksualne odnose. I Marici i suprugu to se činilo neobično, budući da je ona došla na seksualnu terapiju, tj. po pomoć zbog seksualnog problema. Međutim, pojašnjeno im je, zbog toga što je njihov seks sada prožet nelagodom i što se Marica ne osjeća dobro kad suprug predloži seks ili kad ona odluči masturbirati, bilo bi dobro da se neko vrijeme prekinu seksualni odnosi. Marica je to rado i spremno prihvatila, a suprug je također prihvatio, dodajući da ako je tako potrebno tijekom terapije, on nema ništa protiv.

Igrice kao dio terapije

Sljedeći prijedlog bio je da Marica i suprug barem nekoliko puta tjedno pokušaju biti tjelesno bliski (tj. da zajedno leže, da se dodiruju, maze, uživaju u dodirima), ali bez seksa. Marici se to činilo jako ugodno, rekla je da joj to sigurno neće biti nelagodno i gadljivo. Također, Maricu smo potaknuli da se dira po različitim dijelovima tijela, ali samo u toj mjeri i na takav način koji joj to ne izaziva nikakvu nelagodu i negativne osjećaje. Naučila je na terapiji nekoliko tehnika relaksacije i smanjivanja anksioznosti, od kojih je ona odabrala onu koja joj je bila najjednostavnija i najuspješnija.

Nakon toga, korak po korak, njihove su igrice bile sve više seksualne, ali uvijek uz dogovor oko toga osjećaju li se oboje opušteno i ugodno. S vremenom je Marica naučila uživati u dodirima koji izazivaju seksualnu ugodu, bez osjećaja gađenja i nelagode. Također, dobila je poticaj da istražuje osjećaje koji izazivaju veliko uzbuđenje i da suprugu pokaže kako da je dodiruje. Odnosno, dobila je poticaj da bude asertivnija u traženju dodira i u traženju seksualnih sadržaja.

Linker
22. studeni 2024 13:05