Ideja da savjete o ljubavi, intimnim vezama i svim usponima i padovima koji ih prate daju ljudi koji žive ono što govore je genijalna. Nismo li svi mi toliko puta pitali neke svoje znance, prijatelje ili rodbinu koji imaju duge, sretne, uspješne i poticajne veze „Pa dobro, kako vam to uspijeva? U čemu je tajna? Kako to da se nakon toliko godina i dalje zavjerenički smijuljite i pogledavate, držite za ruke i jedva čekate malo vremena nasamo?” Sve to, već nekoliko godina svojim klijentima objašnjavaju Izabela i Dinko Pleša, bračno-poslovni partneri iz Osijeka na svom portalu za psihološko i partnersko savjetovanje Kognitivna Muza.
Sasvim je nešto drugo kad vam o ljubavi savjete daju oni koji sve što govore primjenjuju i na sebi i to, čini se, vrlo uspješno. A upravo to je ono što na sve popularnijem Instagram profilu intrigantnog naziva Kognitivna Muza čini ovaj mladi bračni par.
Ona je edukantica psihoterapije, specijalistica za internetsko oglašavanje i diplomirana kroatistica, a on magistar psihologije, edukant bihevioralno-kognitivne terapije i edukant Gottman instituta za terapiju parova. Zajedno su već 13 godina, a u jeku pandemije odlučili su spojiti svoja znanja i različite struke te putem Instagram profila ljudima dijeliti psihološke, terapijske i coaching alate za lakše nošenje s usamljenošću, anksioznošću, depresijom i drugim posljedicama „tihe pandemije“ koja je popratila onu virusnu. Otvorili su teme mentalnog zdravlja koje su dotad u Hrvatskoj bile tabu, što se pokazalo itekako potrebnim jer je publika odmah pozitivno reagirala. Uskoro je to preraslo u posao koji, kažu, za njih zapravo i nije posao već poziv koji ih čini živima. I, nimalo čudno, vrlo brzo su se usmjerili u partnerske odnose.
- To je nekako i logično za par koji je 13 godina zajedno. Odabrali smo se baviti onime čime se Hrvatska najmanje bavi i što nitko ne smatra umijećem. Ljubavlju se i psihološka i psihoterapijska struka bave najmanje, ali možda nam je baš taj izazov nešto što nas još više i motivira - kaže Izabela koja, sa suprugom, uspješno balansira poslovni i ljubavni život te brigu o dvogodišnjoj kćerkici Leni.
Na spoju nema razgovora o poslu
Upoznali su se na jednom eventu na kojem je ona radila kao hostesa, a on joj je prišao i započeo razgovor. No, Dinko, koji je tada bio student psihologije, nije ostavio dobar dojam.
- Bio je nevjerojatno umišljen, a prišao mi je sa stavom da ‘me može pročitati‘. Nekoliko godina nakon toga ponovo smo se sreli i počeli pričati. Bio je zanimljiv, zreliji, postavljao je originalna pitanja i nas smo dvoje nekako započeli razgovor koji je sve ljude oko nas zamutio kao na fotografiji. Često volim reći da taj razgovor koji je počeo tu večer jednostavno nikad nije završio. Još uvijek smo usred tog prvog razgovora, a koliko volimo razgovarati, čini se da ga nećemo završiti nikad - opisuje Izabela početak ove uspješne ljubavno-poslovne veze. Dodaje kako je u početku je bilo izazovno biti partner i u poslu i u ljubavi jer se nimalo nisu štedjeli u kritici, za razliku od ljudi kojima kolege nisu partneri pa ipak imaju zadršku i neće reći baš sve što im je na umu jer si nisu toliko dobri.
- Partnerstvo u poslu izbrusili smo kroz godine, a naučili smo se i kvalitetno i produktivno svađati (što svaki dobar par mora naučiti da bi mogli imati svoj ‘živjeli su sretno do kraja života‘), stvarati zajedno i biti kreativni zajedno - kaže Izabela dodajući da danas imaju jedno pravilo, a to je da ne smiju razgovarati o poslu kad idu na spojeve. Uz pokoju iznimku, toga se, kaže, i drže.
I mi smo jednom pogriješili i „uzeli se zdravo za gotovo”
Iako su tijekom trinaestogodišnje veze zajedno prošli mnogo izazovnih situacija, od smrti bližnjih, problema s roditeljima i promjene karijere do selidbe, gubitka poslova i davanja otkaza, najveći problem koji im se u jednom trenutku dogodio bilo je emocionalno udaljavanje.
- To je u našem narodu poznatije kroz sintagmu ‘uzimanje zdravo za gotovo‘. Ljudi oko nas i naši primjeri ljubavi jesu parovi koji na odnosu nikad nisu radili, nikad se nisu trudili i vrlo često izgovarali bi rečenice kao što su ‘ zaljubljenost je za mlade‘, ‘sve se to jednom promijeni kad dođe dijete‘ i slično. Ponekad nismo ni svjesni koliko jako naše okružje oblikuje ono što i sami postanemo. Raditi na tome da bi odnos ostao živ još uvijek je koncept koji je mnogima nepoznat, a mi smo ga naučili kroz edukacije, izučavanje Gottman terapije i ostala vlastita izučavanja. Tako smo shvatili da, čak i kad upadnemo u tu zamku da mislimo kako će naša osoba biti tu zauvijek pa se prestanemo truditi (što se dogodi velikom broju parova), ipak postoji način da se vratimo u odnos - kaže Izabela ističući da je emocionalno udaljavanje najčešći razlog prekida između parova. Nisu prevare, kao što mnogi misle, najčešći problem, već to što se ljudi jednostavno prestanu truditi oko svoje osobe, prestanu se truditi i oko sebe, uđu u automatizam u kojem im je svaki dan isti, u odnos u kojem se dejtovi više ne događaju, u mindset iz kojeg proizlaze rečenice kao što su ‘dejtovi su samo za početak veze‘.
- Mi smo svoj problem riješili tako što smo se okrenuli jedno drugome, prisjetili da nam je ljubav koju imamo važna i da se zapravo nismo prestali truditi jer se ne volimo, već upravo zato što smo krivo pretpostavili da ćemo biti jedno za drugo tu zauvijek. Zauvijek u ljubavnim odnosima uvijek ima svoju cijenu, a ta cijena je trud i svakodnevni odabir svoje osobe. Ja se svaki dan budim i ponovno odabirem Dinka te odlučujem pokazati mu zahvalnost, ljubav, poštovanje, strast i sreću što je isto to taj dan on učinio i za mene - priznaje Izabela.
I mi se „borimo” protiv rutine koja ubija
Vječito pitanje, kad je riječ o intimnim odnosima, jest može li veza i nakon više godina ostati jednako živa i uzbudljiva kao što je to obično na početku. Možda ne jednako, ali dovoljno živa i uzbudljiva svakako može biti, smatra Dinko te dodaje da je uobičajeno da parovi nakon nekoliko godina veze upadnu u određenu fazu monotonije, ili kako bi poznata psihoterapeutkinja Esther Perel rekla, „u bračnu dosadu“.
- Razlozi tomu su brojni i rijetko jednoznačni, ali bih ugrubo rekao da bračna dosada i monotonija često nastaju kao rezultat uzimanja partnera zdravo za gotovo. Kad god partneri počnu razmišljati u stilu „on/a je moj/a i bit će moj/a zauvijek bez obzira na sve“, upadnu u zamku pretjeranog opuštanja u odnosu i ulaganja sve manje truda i vremena u partnerski odnos. Nerealno je za očekivati da će parovi nakon više godina veze doživjeti jednake „leptiriće u trbuhu“ svaki put kad izađu na spoj ili se poljube, ali to nije ni potrebno. Potrebno je da svaki par za sebe pronađe svoju formulu sreće i uspjeha, a ona prvenstveno ovisi o individualnim željama i potrebama. Ne postoji univerzalna formula, neki će parovi vezu održavati uzbudljivom i živom kroz zajednička putovanja svijetom, neki kroz zajedničke aktivnosti, neki kroz rad na zajedničkim snovima, neki kroz eksperimentiranje i pomicanje seksualnih granica... Važno je samo da svaki par piše svoja specifična pravila i ne prati slijepo nekakve nametnute društvene norme jer je to uglavnom recept za nezadovoljavajuć partnerski odnos - ističe Dinko priznajući da se i on i njegova partnerica neprestano bore protiv te „bračne dosade” stalno prilagođavajući svoja očekivanja, ovisno o fazi života u kojoj se nalaze, kao i tako da nekoliko puta mjesečno razbijaju svakodnevicu i rutinu izlaganjem nekakvim zanimljivim zajedničkim aktivnostima i iskustvima kao što su izlazak na spoj, vikend izlet ili putovanje ili nešto što dotad nikad nismo isprobali.
Česte i konstruktivne svađe
Iako su iz zamke emocionalnog udaljavanja uspješno izašli, to ne znači da među njima nema svađa i razmirica. Kako kaže Izabela, par koji se prestao svađati jest par koji se prestao voljeti.
- Pri ovoj, vrlo jakoj izjavi, mislim na produktivne prepirke kojima je cilj doći do zajedničkog rješenja, do kompromisa i do izlaska iz problematične situacije, a ne na svađe koje kritikom, uvredama i omalovažavanjem udaraju ispod pojasa - ističe te dodaje da su njih dvoje vrlo različiti. Dinko je racionalniji i manje emocionalan, a Izabela vrlo emocionalna, on je znanstveno usmjeren, a ona holistički i humanistički motivirana u svome radu. Uz to, oboje će dati sve od sebe da obrane svoje stavove i ideje i oboje vole raspravljati, a sve to je idealan recept za česte svađe.
- No, mi se itekako dobro znamo posvađati i riješiti problem. Naučili smo biti konstruktivni, smiriti se i udaljiti kad je potrebno, a pronašli smo i način na koji se prilagodimo jedno drugome i učinimo da poruka bude prenesena - kaže.
Parovi koji se igraju zajedno, ostaju zajedno
Iako svi uvijek nekako ističemo da su u vezi najvažniji razumijevanje, strpljenje i poštovanje, za Dinka to nije ništa od navedenog. On kao njihovu najveću prednost i vrlinu ističe obostranu i ogromnu znatiželju i zaigranost koje ih pokreću i motiviraju raditi na odnosu, proaktivno i neprestano razmišljajući na koje bi sve načine mogli uspješno razveseliti, nasmijati i udovoljiti jedno drugome.
- Često se poput djece glupiramo, međusobno se provociramo, uživamo u međusobnim, intelektualnim i fizičkim, nadmetanjima. Znatiželjno i zajedničkim snagama propitujemo gotovo sve društvene norme, pomičemo osobne granice, koketiramo s brojnim temama i obrascima ponašanja koje bi mnogi smatrali kontroverznima, ali smo oboje osobe koje ne prihvaćaju „to je jednostavno tako“ kao odgovor i za nas je puno toga u najmanju ruku podložno raspravi i dovođenju u pitanje. Postoji izreka o parovima koja glasi „Parovi koji se igraju zajedno su parovi koji ostaju zajedno“ i mi smo definitivno par koji potvrđuje tu izreku - smatra Dinko napominjući da, osim znatiželje i zaigranosti, tu ima i puno uloženog truda i rada tako da svjesno i s namjerom svakodnevno razmišljaju na koji način mogu osigurati rast odnosa. Ponekad je to činjenje određenog kompromisa, ponekad prihvaćanje utjecaja od strane druge osobe, a najčešće je to rad na ostvarivanju i zajedničkih, ali i individualnih životnih ciljeva. Naime, pomaganje voljenoj osobi da ostvari svoje ciljeve Dinko i Izabela smatraju jednim od najvažnijih poteza koji se mogu učiniti za rast partnerskog odnosa.
Puno truda i sitnih znakova pažnje
I dok se svi uglavnom pitamo koji je ključ za uspješnu vezu, Dinko pojašnjava ne postoji jedan već ih ima mnogo.
- Međusobno i dobro poznavanje partnera, njegovih iskustava, strahova, želja i potreba, njegovanje međusobne zahvalnosti i cijenjenja, prihvaćanje utjecaja od strane partnera, spremnost na kompromise, konstruktivno pristupanje konfliktima, rad na snovima i ciljevima partnera, provođenje kvalitetnog vremena, zaigranost, otvorena i iskrena komunikacija, stvaranje zajedničkih pravila i rituala, proaktivni rad na odnosu na svakodnevnoj razini i kroz sitne znakove pažnje, poput korištenja riječi kao što su „hvala“, „oprosti“, „volim te“ i „cijenim što si...“, dodiri i poljupci, pripremanje obroka, pomaganje oko sitnica, poruka na mobitelu ili hladnjaku, poklončići i još mnogo toga - nabraja Dinko kojeg smo pitali i zbog kojih problema u vezi im se parovi najčešće obraćaju za pomoć i savjetovanje.
A to su, rekao nam je, na površinskoj razini prevare, neiskrenost i razni drugi oblici nepoštovanja, emocionalno udaljavanje partnera (koje često dovede i do fizičkog udaljavanja) te prečeste i preintenzivne svađe.
- No, u podlozi svih tih problema zapravo se uvijek nalaze nezadovoljene potrebe partnera, poput potrebe za boljim seksualnim životom, potrebe za provođenjem više kvalitetnog vremena, potrebe za boljom komunikacijom, potrebe za većom bliskošću i intimom i potrebe za razumijevanjem i podrškom - ističe Dinko.
Ljute riječi često kriju bol, ranjivost i nezadovoljenu potrebu
- Prigovor poput „Već si treći put ovog tjedna izašao s dečkima“ u svojoj dubini krije poruku „Htjela bih da više vremena provodimo zajedno“. „Zašto me nikad ne slušaš“ zapravo poručuje „Htio bih da me bolje razumiješ“. „Nikad nisi tu za mene“ proizlazi iz nezadovoljene potrebe za većom podrškom od strane partnera. Svaka kritika i prigovor od strane naših partnera u sebi krije važni signal o tome koja potreba našeg partnera je trenutno nezadovoljena, u sebi krije upakiranu bol i ranjivost našeg partnera te poziv za većim povezivanjem. Ali prvo trebamo naučiti vješto čitati između tih „ljutih redaka“ i ne dopustiti našem egu da se grčevito i automatski postavi u defenzivan ili čak ofenzivan položaj - pojašnjava Dinko te dodaje da im se, osim zbog partnerskih problema, klijenti najčešće javljaju i zbog problema s niskim samopoštovanjem i/ili samopouzdanjem, anksioznosti, paničnih napada, loših navika, kroničnog stresa te različitih drugih barijera prema većem životnom blagostanju.
A Hrvate najviše muči...
Prema Dinkovom iskustvu, problemi koji najčešće muče Hrvate su mentalitet žrtve (uvijek je netko drugi kriv i sve se događa meni) koji podrazumijeva ne prihvaćanje osobne odgovornosti, pasivnost, zanemarivanje pozitivnog i pretjeranu generalizaciju; strah od tuđeg mišljenja (što će drugi reći) uz koji u paketu dolazi pasivna ili pasivno-agresivna komunikacija te pretjerano udovoljavanje ljudima oko sebe, tzv. people pleasing, i fiksni mentalitet koji se očituje u nespremnosti na preuzimanje rizika i na izlazak iz komfor zone. Naravno, zaključuje u šali, veliki problem je i ispadanje Hrvatske s Eura.