Upomoć, moje dijete masturbira pred svima! Što učiniti?

Primjer 1. Osmogodišnjeg Ivicu u ambulantu za seksualne smetnje dovode mama i tata. Očajni su, ne znaju što bi napravili, iscrpili su sve mogućnosti. Ivica u školi i po nekoliko puta tjedno usred sata zna skinuti hlače i dirati se po spolovilu pred drugim učenicima i nastavnicom. Kad ih je učiteljica pozvala nakon što se to prvi put dogodilo, razgovarali su s Ivicom i objasnili mu da to nije u redu; međutim, tri dana kasnije Ivica je ponovio istu stvar. Nakon toga pokušali su sve: kažnjavali su ga (nije se smio igrati na kompjutoru niti vani, nije dobio što je htio), razgovarali su s njim (objašnjavali mu da to nije lijepo, da se to ne smije), prijetili su mu (da će ga dati u dom, da će ga premjestiti u drugu školu). Ništa nije pomoglo.

Primjer 2. Marko ima 17 godina i uputio ga je školski psiholog. Naime, Marko povremeno u razredu (treći razred strojarske škole) masturbira. Usred sata, dok sjedi u klupi, izvadi penis i počne masturbirati. Drugi se učenici smijulje, okreću, sve dok to ne primijeti i nastavnica. Nastavnici su ga znali istjerati iz razreda, dobio je ukor pred isključenje iz škole, slali su ga ravnatelju na razgovor. Sve je kulminiralo kad ga je jedna učiteljica, ne znajući više što bi, fotografirala dok je masturbirao i fotografiju dala Markovu ocu. Marko je od oca dobio tu fotografiju, dao ju je isprintati i sad visi na zidu u njegovoj sobi.

Primjer 3. Petar je 37-godišnji muškarac, samac, bez djece, upućen po nalogu suda. U više se navrata pred nepoznatim ženama znao skinuti i masturbirati. Jednom ga je prilikom uhvatila policija i na sudu je dobio mjeru obaveznog liječenja. Opisuje da ga uzbuđuje pokazivanje penisa ženama koje se tad uplaše. Nikad nije imao seksualni odnos sa ženom, jer se žena pomalo boji. Ova tri primjera opisuju ekshibicionističko ponašanje. Međutim, jako su različita jer se zbivaju u različitoj dobi i imaju različito podrijetlo i prognozu.

Reagirajte smireno

Djeca do treće godine ne prave razliku između svojih spolnih organa i drugih organa na tijelu i obično ih nije sram pokazivati spolovilo. No, pod utjecajem roditelja i odgoja, tijekom socijalizacije dijete nauči da postoje neki dijelovi tijela koje nije pristojno pokazivati te da se mokrenje i defeciranje ne obavljaju pred drugim ljudima. Djeca u vrtićima bez srama zajedno idu na WC, bez srama se skidaju pred drugom djecom i odgajateljicom. Mnogi su roditelji doživjeli da se dijete predškolske dobi usred trgovine počne dirati po spolovilu te ne znaju kako bi to prekinuli. No, obično do početka škole većina djece nauči da je spolovilo nešto što se dira samo u osami i da nije pristojno pokazivati spolovilo, dirati se po njemu ili obavljati nuždu pred drugim ljudima.

Koji se savjet može dati roditeljima ako se njihovo petogodišnje dijete u javnosti počne dirati po spolovilu? Najvažnije je da roditelj zna da to nije ništa strašno, nego da dijete vjerojatno ne razumije da to nije dopušteno ili je zaboravilo da se to ne radi na javnom mjestu. Ako roditelj reagira burno, postavio je temelje za to da dijete vjerojatno ponovi ovakvu aktivnost jer će brzo shvatiti da ona izaziva snažnu roditeljsku reakciju. Dakle, roditelj treba reagirati bez velike buke i emocionalnog angažmana. Treba dijete zabaviti nečim drugim. Na primjer, ako ste u trgovini, a dijete pokušava "maziti" svoje spolovilo, zaposlite ga - dajte mu košaru u ruku i zamolite ga da vam donese nešto s police. Kasnije, kod kuće, bez puno emocija i prijetnji kažite djetetu da se svi mi ponekad diramo po spolovilu, no kao što se nećemo pomokriti nasred trgovine, tako nećemo ni dirati spolovilo u trgovini, jer to jednostavno nije pristojno ni lijepo. Kod većine djece to daje rezultate.

Masurbiranje za “slavu”

Kod djece školske dobi, kao što su Ivica i Marko, ovakvo ponašanje često služi za privlačenje pažnje. Takva ponašanja češće pokazuju djeca nižih intelektualnih kapaciteta, slabijeg školskog uspjeha, s problemima u ponašanju. Zašto? Zato što je takvo ponašanje izrazito neprilagođeno, vrlo brzo na njega dobiju reakciju. Ako želite privući pažnju učiteljice, to ćete lakše učiniti ako masturbirate na satu nego ako brbljate. Za brbljanje će vas samo opomenuti, a za masturbiranje ćete vjerojatno ići školskom pedagogu i psihologu, pozvat će vaše roditelje u školu i već na sljedećem odmoru cijela škola će brujati o vama. Zamislite koliko je Marko bio ponosan na sebe da je profesoričinu fotografiju zalijepio na zid svoje sobe. Zapravo je masturbiranjem postigao ono što nije mogao svojim znanjem. Možete učiti koliko hoćete, ali sigurno nećete steći takvu slavu kao ako masturbirate na satu.

Što učiniti u toj situaciji?

I opet, vrlo je važno da profesorica (najčešće djeca to rade pred profesoricom, rjeđe pred profesorom) reagira mirno. Također treba obavijestiti roditelje te na promjeni ponašanja raditi u suradnji škole i roditelja. Korisno je koristiti nagrade, a ne kazne. Na primjer, Ivičini roditelji iskušali su sve kazne kojih su se sjetili. No, u razgovoru s Ivicom doznalo se da nikad nisu nagrađivali njegovo ponašanje. Zato je dogovoreno da će Ivica voditi dnevnik ponašanja. Svakog si je dana nakon nastave trebao upisati ocjenu na poseban list papira: 5 ako nije masturbirao u školi, 4 ako je imao potrebu da masturbira, ali je, umjesto da to radi na satu, zamolio učiteljicu da ga pusti na WC pa je to napravio ondje, te 3 ako je masturbirao u školi. Objašnjeno mu je da je potreba za masturbiranjem potpuno normalna, ali da se masturbiranje odgodi za mjesto i vrijeme kad smo sami. S učiteljicom su dogovorili da bude tolerantnija kad on traži da izađe sa sata (jer je Ivica često masturbirao kad mu je zadatak u školi bio dosadan te bi se počeo vrpoljiti, a zatim i masturbirati). S roditeljima je dogovoreno da će, kad skupi deset petica i četvorki na opisani način, dobiti neku igračku koju želi. Za manje od mjesec dana Ivica je potpuno prestao masturbirati u školi, a roditelji su se u šali žalili da ne mogu nakupovati toliko igračaka koliko ih je zaradio.

Što dijete želi postići

Kod starije djece, kao što je Marko, također je važno dokučiti što dijete želi postići ovakvim ponašanjem. Treba vidjeti misli li da će imati koristi samo u školi (tako da ga udalje s nastave, da bude "glavna faca") ili i kod djevojaka (dječak može misliti da će tako zainteresirati djevojke, možda i starije). U oba slučaja valja porazgovarati s njim i vidjeti može li isti učinak postići i na druge načine (npr. kako imati zreliji seksualni život od masturbiranja u školi, kako pristupiti djevojci i sl.).

Premda je ovakvo ponašanje češće kod dječaka, ima i djevojčica koje se slično ponašaj, osobito u ranijoj dobi. Što je dijete mlađe, to je manja razlika u učestalosti ovakvog ponašanja među spolovima.
Konačno, Petar ima parafilični poremećaj. Djeca iz našeg primjera najvjerojatnije neće imati parafiliju u odrasloj dobi, jer njima primarni motiv za masturbiranje nije bio seksualni, dok Petru jest. Liječenje ekshibicionističkog poremećaja slijedi sva pravila liječenja parafilija o kojima smo već pisali, a najveća zapreka je niska motivacija ljudi za promjenu ovakvog ponašanja jer najčešće ne dođu na liječenje svojom voljom, već po nalogu suda ili pod pritiskom članova obitelji. Kod osoba koje zaista žele promijeniti način seksualnog reagiranja potrebno je u terapiji pronaći prilagođenije oblike seksualnosti koje će osobi dati jednaku količinu zadovoljstva.