Jednostavan potez mogao bi pomoći smanjiti rizik za pojavu šećerne bolesti tipa 2: noću gasite svjetlo. Studija objavljena u The Lancetu otkrila je, naime, da su osobe koje su između 00.30 i 6 sati bile izložene najjačem svjetlu imale znatno povećanu vjerojatnost da će razviti dijabetes od onih koje su u tom vremenu boravile u mraku.
Istraživači sa Sveučilišta Flinders u Adelaideu promatrali su osobnu izloženost svjetlu, mjereći je izravno na pojedincima koji su u tu svrhu nosili senzore na zapešću, tako da su u obzir uzeli ne samo razine vanjskog svjetla, kao mnoge prethodne studije, nego i one iz prostora u kojima su sudionici bili. Promatrani su podaci 85.000 ljudi. Sudionici su nosili senzore tjedan dana, bilježeći dnevnu i noćnu svjetlost iz svih izvora - od Sunčeve svjetlosti, lampi i ulične rasvjete do digitalnih ekrana. Istraživači su ih zatim pratili osam godina.
Svjetlo iznad glave
- Otprilike polovica promatranih imala je vrlo slabu razinu svjetla noću, manje od jednog luksa, što znači manje od svjetlosti svijeće. Oni su bili zaštićeni od dijabetesa tipa 2 - rekao je autor studije profesor Andrew Phillips.
Rizik za pojavu bolesti rastao je kao odgovor na dozu svjetla: što je bila jača izloženost svjetlu, to je bio viši rizik od dijabetesa. Deset posto sudionika koji su bili najizloženiji svjetlu bili su u prosjeku pod osvjetljenjem od 48 luksa, što je ekvivalent relativno prigušenom svjetlu iznad glave. Oni su imali jedan i pol puta veću vjerojatnost da će razviti dijabetes od onih koji su bili u mraku, što je otprilike rizik kao kod prisutnosti šećerne bolesti tipa 2 u obitelji. Veza izloženosti svjetlu i dijabetesa ostala je snažna i nakon što su u obzir uzeli faktore poput socio-ekonomskog statusa, pušenja, prehrane, tjelovježbe i rada u smjenama.
Ometanje unutarnjeg sata
No, zbog čega svjetlo utječe na razine šećera u krvi? Kako kaže prof. Susanne Miedlich, endokrinologinja na Sveučilištu Rochester koja nije sudjelovala u studiji, noću svjetlo može poremetiti cirkadijani ritam, tj. unutarnji 24-satni ciklus tijela. Znanstvenici odavno znaju da je naš unutarnji sat važan za sve vrste bioloških procesa, pa i za upravljanje šećerom u krvi, jer regulira unos hrane, apsorpciju šećera i otpuštanje inzulina, a njegovo je ometanje povezano s inzulinskom rezistencijom, pretečom dijabetesa tipa 2. Phillips smatra da ulogu igra i melatonin, hormon spavanja.
- Melatonin, među ostalim, upravlja glukozom i inzulinskim odgovorima. Ako smo kronično izloženi svjetlu noću, to smanjuje razinu melatonina, što dugoročno može dovesti do loših metaboličkih ishoda - rekao je Phillips.
Ipak, potrebno je još studija koje bi potvrdile može li isključivanje zaslona i gašenje svjetla smanjiti rizik od šećerne bolesti.