Samoozljeđivanje među adolescentima dosegnulo je alarmantno visoku razinu, upozorila je Kristina Majer Čekada, nastavnica u Medicinskoj školi Pula i autorica digitalne knjige "Samoozljeđivanje kod adolescenata". Knjiga se u digitalnom obliku može pročitati na internetskim stranicama Medicinske škole Pula, a autorica poziva da se to i učini kako bi se pomoglo adolescentima koji vode svoje brojne nevidljive bitke. Procjenjuje se da se svaka treća ili četvrta mlada osoba u Hrvatskoj barem jednom u životu namjerno samoozlijedila kako bi se lakše nosila s teškim životnim situacijama, osjećajima i iskustvima.
Drastičan porast nakon pandemije
- Namjerno si nanoseći bol, osobe se samoozljeđivanjem pokušavaju lakše nositi s teškim životnim situacijama, osjećajima i iskustvima. Samoozljeđivanje je najčešće poziv u pomoć, a ne izraz želje za suicidom. Namjerno samoozljeđivanje i nanošenje boli bez suicidalne nakane uključuje rezanje, grebanje i paljenje kože, grizenje, udaranje sebe ili udaranje o zid, sprječavanje rana da zarastu i uzimanje manjih, netoksičnih doza otrovnih supstanci. Istraživanja pokazuju da se između 10 i 40 posto mladih osoba barem jednom u životu samoozljeđivalo, a pretpostavlja se da je brojka veća jer mnogi to taje - ističe Majer Čekada.
Rezultati istraživanja iz 2023. među zagrebačkim srednjoškolcima ukazuju da se u samo pet godina samoozljeđivanje srednjoškolaca povećalo gotovo za 50 posto - 2021. godine bilo ih je 29 posto, u usporedbi s 2016. kada je taj udio bio 17 posto.
- Ovi podaci ukazuju na to da problem samoozljeđivanja ne samo da postoji, nego se njegova pojavnost drastično povećava - upozorila je Majer Čekada. Ističe da je to ponajprije zbog pandemije covida.
- Adolescenti su provodili vrijeme izolirani i usamljeni, kao i svi, ali na adolescente je ova situacija posebno ostavila traga. Zbog pandemije stručna pomoć nije bila dostupna ili nije bila dostupna u pravom obliku (uživo). Puno više vremena provodilo se na društvenim mrežama i općenito online, a mladi su često svjedočili i obiteljskim nesuglasicama i konfliktima - pojašnjava autorica.
Više kod djevojčica, ali jače kod dječaka
Samoozljeđivanje je najčešće tijekom adolescencije i rane odrasle dobi, iako se može javiti bilo kada. Prema autorima koji su se bavili ovom tematikom, većina adolescenata počinje se samoozljeđivati između 13. i 15. godine života. No, dio djece s ovim ponašanjem počinje i prije 12. godine, upozorila je Majer Čekada.
- Osobe koje se samoozljeđuju u dobi adolescencije zbog svoje su životne dobi iznimno ranjive, ovisne o mišljenju i prihvaćanju vršnjaka, nemaju dovoljno razvijen identitet i samopouzdanje te su često emocionalno nestabilne. Hormonske promjene u adolescenciji utječu na raspoloženje i prihvaćanje različitih situacija - navodi se u digitalnoj knjizi, u kojoj se, osim brojeva na kojima je moguće potražiti pomoć, nalazi i video s iskustvima dviju adolescentica koje su se samoozljeđivale te video izjave i savjeti nekoliko stručnjaka.
Samoozljeđivanje je češće kod adolescentica, a kada se adolescenti samoozljeđuju, skloniji su nasilnijim metodama poput udaranja predmeta šakom, udaranja glavom. Takvo ponašanje često ostaje neprimijećeno jer se ozljede najčešće nalaze na rukama i nogama pa, ako mladi nose odjeću dugih rukava i nogavica, ono lako može ostati skriveno.
- Posljedice samoozljeđivanja nisu samo trajni ožiljci po tijelu, nego i unutarnji ožiljci koji su često puno dublji. Adolescenti koji se samoozljeđuju često imaju i povećan rizik od razvoja depresije, anksioznosti, ali imaju i problema u školi, u obitelji te doživljavaju stigmatizaciju vršnjaka i odraslih - upozorila je nastavnica Majer Čekada.
Stigmatizirani i bez pomoći
Većina adolescenata koji se samoozljeđuju ne prima nikakav oblik profesionalne pomoći niti traži pomoć nakon samoozljeđivanja zbog osjećaja krivnje, srama i straha od osude do nepovjerenja i mišljenja da im nema tko pomoći.
- Samoozljeđivanje često dugo ostane neprimijećeno. Kad ga i otkriju roditelji ili netko iz bliskog okruženja, nerijetko se osjećaju bespomoćno i ne znaju kako pristupiti mladima i pružiti im odgovarajuću pomoć - pojašnjava Majer Čekada i dodaje da liječenje adolescenata koji se samoozljeđuju najčešće uključuje individualnu ili grupnu psihoterapiju, što je prvi izbor, a ključni preduvjet za uspjeh je uspostavljanje odnosa povjerenja. Psihofarmakološka intervencija za liječenje nesuicidalnog samoozljeđivanja kod adolescenata nije empirijski potvrđena.
Ako se samoozljeđujete, primijetili ste da se vaše dijete samoozljeđuje ili vam se povjerilo, psihološku pomoć, podršku i savjetovanje možete dobiti na ovim adresama:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida
01/2376-335 (0-24 h)
Plavi telefon
01/4833-888
HRABRI telefon
0800-0800
Psihološki centar Tesa
01/4828-888
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....