Nemojte trčati ili voziti bicikl vani, zadržite se koliko god možete u svoja četiri zida, ako je moguće koristite javni prijevoz...ali ne brinite, povećana koncentracija PM10 i PM2,5 posljednjih dana u Zagrebu nije opasna po zdravlje, kažu stručnjaci. Što su uopće te čestice, koliko zaista mogu biti opasne i trebate li se brinuti i upozorenja shvatiti ozbiljno procijenite sami.
Loša kvaliteta zraka
Ono o čemu se posljednjih dana među Zagrepčanima najviše govori su lebdeće čestice PM10 i PM2,5. Onečišćenje zraka, prije svega PM10 česticama, čija je koncentracija od početka godine veća od preporučene izazvalo je brigu među građanima iako stručnjaci nastoje smiriti situaciju i uvjeriti javnost da nema opasnosti za zdravlje. Pitanje je koliko nam je to uvjerljivo ako istovremeno izdaju i upozorenja te mjere opreza kojih bismo se trebali držati da se zaštitimo. Iz Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar tako poručuju da je onečišćenje zraka u Zagrebu kratkoročno te da nije opasno po zdravlje.
U četvrtak su objavili općenite zdravstvene preporuke zbog povišenih vrijednosti lebdećih čestica ističući kako je ovakvo kratkoročno onečišćenje lebdećim česticama uobičajeno za ovo doba godine i ne predstavlja ugrozu za zdravlje. Zdravstvene preporuke izdane su u preventivne svrhe, s ciljem smanjenja rizika na zdravlje iz čega bi se dalo zaključiti da rizik ipak postoji.
Ako ništa, onda za osjetljive skupine kojima se savjetuje izbjegavanje dugotrajne i intenzivne aktivnosti na otvorenom zraku, a to su djeca, trudnice, osobe starije životne dobi, oboljeli od kroničnih bolesti dišnog ili srčano-krvožilnog sustava, osobe oslabljenog imuniteta, pušači i pasivni pušači.
Podaci mjernih stanica DHMZ-a pokazali su da je u četvrtak cijelom Zagrebu kvaliteta zraka bila loša. Prema podacima, u 11,30 sati u Dugavama je izmjerena vrijednost od 112,79 μg/m3 lebdećih čestica PM10, što je više nego dvostruko od propisanog. Loša kvaliteta zraka izmjerena je i na mjernim stanicama u Vukovarskoj i na okretištu Dubrava.
Što se krije iza tih kratica
Takozvane lebdeće čestice su složena kombinacija različitih organskih i anorganskih tvari i sadrže sulfate, nitrate, amonijak, neke kristale, morsku sol, metalne okside, vodikove ione i vodu. Mogu biti u krutom i tekućem stanju pa se stoga mogu pronaći u različitim oblicima, od čađe, prašine i pepela do peludi i dima. Mikroskopski su sitne i ulaze u dišne putove te kroz alveole mogu dospjeti i u krvotok te uzrokovati ozbiljne probleme, naročito ako na sebi imaju vezane štetne spojeve poput metala. PM iz njihovog naziva znači „particulate metter” ili partikularne to jest vrlo sitne i golom oku nevidljive čestice, a broj označava njihovu veličinu.
* PM10 ili grube čestice su one koje imaju promjer manji od 10 mikrometara (μm), primjerice prašina ili pelud. Za usporedbu, zrno pijeska ima promjer oko 90 mikrometara, a PM10 čestice mogu biti još mnogo manje od toga. PM10 uglavnom sadrže željezo, aluminij i silikate, a nastaju primarno zbog loženja na kruta goriva te ispušnih plinova automobila i industrije. Njihova prosječna granična vrijednost tijekom 24 sata je 50 μg/m3, a sve iznad toga znači da je kvaliteta zraka lošija te da s vremenom može početi utjecati na zdravlje. U prva dva tjedna ove godine njihova je koncentracija u Zagrebu bila gotovo dvostruko veća od prosječne granične vrijednosti.
* PM2,5 ili fine čestice su one koje su puno opasnije jer su manje od 2,5 μm pa lakše i dublje mogu prodrijeti u organizam. One nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva (ispušni plinovi iz automobila, grijanje na drva ili ugljen i sl.), a sastoje se uglavnom od sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i elementarnog ugljika, teških metala, poput olova, mangana, bakra, kadmija, cinka, nikla, vanadija i kroma). Njihov je promjer otprilike 3 posto promjera dlake kose, a kad njihova koncentracija poraste više od dopuštenih 25 μg/m3 u kalendarskoj godini i kad prodru duboko u pluća, mogu uzrokovati niz problema, od otežanog disanja do peckanja očiju.
Što manje to opasnije
PM2,5 čestice su opasnije već zbog činjenice da su vrlo male i lagane pa se duže zadržavaju u zraku od PM10, a time se povećava i rizik da ih udahnemo u pluća. Također, zbog toga što su tako male, mogu proći kroz nos i grlo te ući duboko u pluća sve do plućnih alveola, a potom i do krvotoka. Brojna su istraživanja pokazala da postoji uska veza između izloženosti PM2,5 i prerane smrti od srčanih i krvožilnih te od plućnih bolesti, a mogu dovesti i do pogoršanja već postojećih kroničnih bolesti, poput astme, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava.
Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Journal of the American Medical Association pokazalo je da dugotrajna izloženost česticama PM2,5 može dovesti do taloženja plaka u arterijama te stvaranja upalnog procesa i smanjenja elastičnosti žila, a to u konačnici može dovesti do srčanog ili moždanog udara.
Autori istraživanja su utvrdili da povećanje koncentracije finih čestica u zraku za svakih 10 mikrograma po metru kubnom ( μg/m3) donosi 8 posto povećan rizik smrtnosti uzrokovanih srčanim ili plućnim bolestima ili rakom pluća. Američko udruženje za zdravlje srca također je upozorilo o štetnosti PM2,5 na zdravlje srca navodeći da izloženost finim česticama u trajanju od nekoliko sati do nekoliko tjedana može izazvati razvoj kardiovaskularnih bolesti, dok dugotrajnija izloženost, primjerice od nekoliko godina, povećava smrtnost od tih bolesti i smanjuje životni vijek populacije za nekoliko mjeseci do čak nekoliko godina.
Kod nas nema istraživanja
Iako nevidljive lebdeće čestice godišnje u svijetu odnesu nekoliko milijuna života, kod nas je proučavanje njihovih štetnih posljedica na zdravlje tek u začecima. Godine 2016. je u Rijeci napravljeno prvo detaljno istraživanje lebdećih čestica i njihovih štetnih utjecaja na zdravlje. Tako je Rijeka zasad jedini grad u Hrvatskoj koji ima precizan otisak ljudskih aktivnosti na prisustvo lebdećih čestica u zraku, dok su u drugim gradovima rađena samo djelomična istraživanja.
Istraživanje, koje je autorica Tatjana Ivošević provela na Tehničkom fakultetu u Rijeci, je pokazalo da negativne posljedice izloženosti tim česticama jesu i naša stvarnost, a ne samo nešto što se događa u Pekingu ili nekim drugim svjetskim metropolama koje smatramo neprikladnim za život.
Tijekom studije je proveden jednoipolgodišnji monitoring u središtu Rijeke, a rezultati su objavljeni u međunarodnom znanstvenom časopisu za nuklearna mjerenja. Uzeto je 259 uzoraka iz kojih se za 21 element utvrđivalo iz kojeg izvora dolazi, a zanimljivo je da se otkrilo da su jedan od uzroka povećanja koncentracija olova, aluminija, silicija i klora u zraku vatrometi kojima se slave pobjede nogometnog kluba Rijeka.
Najveći udio čestica u zraku, ipak, kako se pokazalo potječe iz prometa, na drugom mjestu je dim koji nastaje izgaranjem biomase, na trećem su sulfati koji nastaju u termoelektranama i rafinerijama nafte, a na četvrtom po udjelu je izgaranje teških ulja. Njih proizvode svi koji koriste mazut za grijanje, poput KBC-a Rijeka u samom centru grada.
Simptomi koje može izazvati povećana koncentracija PM10 i PM2,5
- Otežano disanje
- Nadraženost očiju, nosa i grla
- Osjećaj stezanja u prsima
- Poremećaji u ritmu rada srca
- Pogoršanje dišnih bolesti
