Remisija dijabetesa tipa 2 moguća je uz lijekove agoniste GLP-1

Nova talijanska studija istraživala je i analizirala učestalost remisije, kliničke karakteristike i ishode liječenja dijabetesa tipa 2 (DT2) nakon uvođenja u liječenje agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), hormona koji regulira razinu glukoze u krvi. Ovi su lijekovi pokazali učinkovitost u smanjenju glikemije, kardiovaskularnog i bubrežnog rizika, kao i tjelesne mase, pa se kao realan cilj pojavilo i postizanje remisije DT2.

Studija GLIMPLES, čiji su rezultati objavljeni u publikaciji The Lancet Regional Health - Europe, prikupila je podatke više od 14.000 osoba s DT2, prosječno starih 60 godina. Imali su dijabetes u prosjeku deset godina, indeks tjelesne mase bio im je 32, a početni HbA1c bio je 8,1 posto. Osnovni tretmani uključivali su metformin, inzulin i sulfonilureje.

Nisu svi došli do cilja

Remisija je procijenjena prema četiri definicije. To su: HbA1c ispod 6,5 posto tri mjeseca i više bez lijekova za snižavanje glukoze (R1); kao i prvo, ali uz kontinuiranu upotrebu GLP-1 (R2); kao i prvo, ali bez novih lijekova za snižavanje glukoze u usporedbi s osnovnom vrijednošću (R3); te kao i prvo bez obzira na farmakoterapiju koja je u tijeku (R4). Primarni cilj bio je procijeniti učestalost remisije. Korišteni lijekovi GLP-1 bili su dulaglutid (50,5 posto), liraglutid (24,9), semaglutid (12,1), eksenatid (11) i liksisenatid (1,4 posto). Gotovo 25 posto sudionika promijenilo je lijek tijekom praćenja, a prosječno su pacijenti praćeni četiri godine. Za postizanje remisije bilo je potrebno u prosjeku šest mjeseci, a dogodila se kod ukupno 42,5 posto sudionika, najviše u skupini R4. Kod njih je remisija i najdulje trajala, nešto više od deset mjeseci.

Značajna poboljšanja

Prosječni gubitak mase bio je najveći uz semaglutid (3,9 kilograma), potom uz eksenatid (3,3 kg), dulaglutid (3,1 kg), liraglutid (3 kg) i liksisenatid (2,8 kg). Nijedan pojedinačni lijek nije se pokazao dosljedno boljim u postizanju remisije.

Nadalje, remisija je bila vjerojatnija među pacijentima koji su dijabetes imali kraće vrijeme, među onima s višim indeksom tjelesne mase, manjim brojem komplikacija te s nižom osnovnom upotrebom inzulina i/ili inhibitora SGLT2. Pojedinci koji su postigli remisiju pokazali su skromna, ali značajna poboljšanja: u prosjeku dva kilograma tjelesne mase manje, sniženje HbA1c od 0,9 do 1 posto, sniženje krvnog tlaka od 1 do 2 mmHg i razinu triglicerida nižu 15 mg/dl, u sve četiri definicije remisije.