Previsoke razine ove kiseline skraćuju nam život za više od 11 godina! Dovode do visokog tlaka, aritmija i srčanog zatajenja

Kad mokraćne kiseline imamo u tijelu previše, utire se put bolesti i skraćujemo si život. Dobro je poznat krivac za bubrežne kamence i giht, odnosno naslage kristala mokraćne kiseline oko zglobova gdje uzrokuje jake upale. Nedavna irska studija otkrila je da previsoka koncentracija mokraćne kiseline smanjuje životni vijek i do 11,7 godina. Točni podaci razlikuju se prema spolu: muškarcima s koncentracijom mokraćne kiseline iznad 535 μmol/l život se skraćuje za 11,7 godina, a ženama s koncentracijom mokraćne kiseline iznad 416 μmol/l u prosjeku za šest godina. Podaci se odnose na usporedbu s osobama istog spola s nižom razinom mokraćne kiseline i preuzeti su iz studije Serumska mokraćna kiselina i pragovi smrtnosti među muškarcima i ženama u irskom zdravstvenom sustavu (European Journal of Internal Medicine), koja je obuhvatila podatke 26.500 ljudi s povišenom razinom mokraćne kiseline. Danas smo i svjesni da njezine visoke razine imaju znatan utjecaj i pri procjeni kardiovaskularnog rizika, a te su bolesti i dalje najučestalije u svijetu. Rezultati epidemioloških istraživanja pokazala su da je hiperuricemija povezana s većim rizikom od oštećenja ciljnih organa, kardiovaskularnim morbiditetom i mortalitetom.

Međutim, mokraćna kiselina ima i korisnu ulogu u našem organizmu. Prim. Sonja Frančula-Zaninović, dr. med., univ. mag. admin. sanit., spec. internist, subspec. kardiologije, pojasnila je što sve trebamo znati o ovom važnom biomarkeru zdravlja.

BILJANA BLIVAJS CROPIX

- Dugo se smatralo da mokraćna kiselina nema značajnu ulogu u našem organizmu. Danas znamo da ima višestruko aktivnu ulogu u metabolizmu stanica. U normalnim okolnostima štiti naše stanice od oksidativnog stresa te protektivno djeluje na stijenke arterija stabilizacijom njihova unutarnjeg sloja (endotela). No, u slučaju njezina prevelikog nakupljanja i ishemije dolazi do pojačanog oksidativnog stresa, mokraćna kiselina tada djeluje prooksidativno, podržava sistemsku upalu i dolazi do disfunkcije endotela žilnog sustava. Ti procesi potiču aterosklerozu arterija koja je u podlozi kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti - objašnjava prim. Sonja Frančula-Zaninović.

Mokraćna kiselina zapravo je završni produkt metabolizma purinskih, odnosno dušičnih baza adenina i guanina, koje su sastavni dio nukleinskih kiselina (RNK, DNK). Većim dijelom se izlučuje iz organizma putem bubrega, a manjim dijelom kroz crijeva. Međutim, u stanjima oslabljene bubrežne funkcije, crijeva mogu preuzeti veću ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline. Normalne vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline u serumu su 134-337 µmol/l (2,4-6 mg/dl) za žene i 182-403 µmol/l (3,4-7,0 mg/ dl) za muškarce. Povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija) za žene označava razinu mokraćne kiseline u krvi iznad 356 µmol/l (6 mg/dl), a za muškarce iznad 416 µmol/l (7 mg/dl). Kod povišenih koncentracija testira se i mokraćna kiselina u 24-satnom urinu (normalnim granicama smatra se 600 do 900 mg).

SMJER LIJEČENJA

- Tim pretragama utvrđujemo je li hiperuricemija u krvi posljedica nedovoljnog izlučivanja bubrezima (tada je u urinu snižena razina mokraćne kiseline), pojačanog stvaranja mokraćne kiseline u organizmu (tada je u urinu povišena razina mokraćne kiseline) ili je sniženo izlučivanje mokraćne kiseline putem crijeva (tada je također povišena razina mokraćne kiseline u urinu). Ova mjerenja određuju smjer liječenja - kaže dr. Frančula-Zaninović. Vrlo često se povišene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi slučajno nađu prilikom rutinskih laboratorijskih pretraga. Ako nema simptoma, a povišene su vrijednosti mokraćne kiseline, liječnici koriste pojam asimptomatske hiperuricemije.

- Međutim, kod duljeg trajanja hiperuricemije mokraćna kiselina se u obliku kristala taloži u tkivima i može dovesti do različitih simptoma. Najčešća klinička slika simptomatske hiperuricemije je urični artritis ili giht - kaže liječnica. Bolest najčešće prati nagla bol, oteklina, crvenilo, ukočenost zahvaćenog zgloba (najčešće nožnog palca, ali može biti zahvaćen bilo koji zglob udova, jedan ili više njih). Giht se češće javlja kod muškaraca srednje dobi. Nastaje zbog odlaganja kristala u zglobnom tkivu, ali mogu se odlagati i drugdje, osobito u bubrezima. Dugotrajno stvaranje naslaga kristala mokraćne kiseline dovodi do formiranja tofa, potkožnih kvržica oko zahvaćenih zglobova.

- Godinama zapravo znamo i da je asimptomatska hiperuricemija pretkazatelj rizika za kardiovaskularne bolesti. Još pedesetih godina prošlog stoljeća ustanovljena je povezanost koronarne bolesti srca s hiperuricemijom i dislipidemijom. Brojna istraživanja potvrdila su povezanost rane pojave ateroskleroze s poremećajima metabolizma, šećera, masti i purina. Osim što je povezana sa sistemskom upalom i oksidativnim stresom, hiperuricemija je često udružena s drugim kardiovaskularnim čimbenicima rizika kao što su dislipidemija, šećerna bolest, povišen arterijski tlak. Uočena je linearna povezanost razine mokraćne kiseline i arterijskog tlaka. Kod bolesnika s navedenim kardiovaskularnim čimbenicima rizika povećana je razina C-reaktivnog proteina i homocisteina. Rizik razvoja kardiovaskularnih bolesti veći je kod bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom i hiperuricemijom iznad 356 µmol/l (6 mg/dl) u krvi - ističe dr. Frančula Zaninović.

FIBRILACIJA ATRIJA I ZATAJENJE SRCA

Također, jedan od češćih oblika poremećaja srčanog ritma u starijoj dobi je fibrilacija atrija, a češće se javlja kod osoba s hiperuricemijom. Hiperuricemija je također, pojašnjava kardiologinja, učestala kod bolesnika sa srčanim zatajenjem. Mehanizam kojim hiperuricemija utječe na zatajenje srca nije potpuno jasan, ali je sigurno da i oksidativni stres, sistemske upale, aktivacija renin angiotenzin aldosteron sustava i endotelne disfunkcije čine podlogu za razvoj srčanog zatajenja. U nekim je istraživanjima dokazano poboljšanje srčane funkcije nakon uvođenja terapije koja smanjuje stvaranje mokraćne kiseline. Liječnik će stoga tražiti i razinu mokraćne kiseline pri procjeni kardiovaskularnog rizika.

- U procijeni kardiovaskularnog rizika uobičajeno se uz rizične čimbenike - arterijski tlak, masnoće i šećer u krvi, određuje i razina mokraćne kiseline u krvi. Kod bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom i hiperuricemijom preporučuje se promjena loših životnih navika, usvajanje prehrane s manje purina, održavanje indeksa tjelesne mase u granicama normale i uvođenje odgovarajuće terapije za smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi. Ciljne vrijednosti trebaju biti u fiziološkim granicama - kaže kardiologinja.

ŠTETI I BUBREZIMA

- Bubrezi imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže mokraćne kiseline u organizmu. Smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline urinom odgovorno je za većinu slučajeva hiperuricemije. Hiperuricemija se javlja u bolestima snižene bubrežne funkcije. Međutim, kristali mokraćne kiseline odlažu se i u bubrezima što dovodi do pada bubrežne funkcije, smanjenog lučenja mokraćne kiseline i razvija se nefropatija. Ponekad je teško razlučiti je li kronična bubrežna bolest uzrokovala hiperuricemiju ili obratno. Preporuka je da se bolesnicima s kroničnom bubrežnom bolesti redovito prati koncentracija mokraćne kiseline u serumu uz bubrežnu funkciju, a da se bolesnicima s gihtom uz kontrolu razine mokraćne kiseline mjeri i bubrežna funkcija - objašnjava liječnica. U 20 posto bolesnika s gihtom razvijaju se bubrežni kamenci, ali povišena mokraćna kiselina povećava i rizik za razvoj kronične bubrežne bolesti te će terapija kojom se smanjuje stvaranje mokraćne kiseline u organizmu usporiti napredovanje kronične bubrežne bolesti.

INZULINSKA REZISTENCIJA

U epidemiološkim studijama ustanovljena je i uska povezanost razine mokraćne kiseline i pojave metaboličkog sindroma kao i šećerne bolesti tipa 2. - Hiperuricemija je zapravo biokemijski biljeg i nekih metaboličkih, upalno-degenerativnih i hemodinamskih poremećaja: inzulinske rezistencije, šećerne bolesti, pretilosti, metaboličkog sindroma, arterijske hipertenzije, ali je i čimbenik rizika za njihov nastanak. Hiperuricemija i inzulinska rezistencija dio su istog metaboličkog sindroma - ističe dr. Frančula Zaninović. Hiperinzulinemija u podlozi inzulinske rezistencije smanjuje izlučivanje mokraćne kiseline bubrezima, povećava aktivnost enzima koji sudjeluju u metabolizmu purina. Hiperuricemija i inzulinska rezistencija imaju prooksidativni učinak i dovode do disfunkcije endotela arterija, razvoja metaboličkog sindroma i ateroskleroze. Povišene razine mokraćne kiseline tako imaju aktivnu ulogu u metaboličkim i hemodinamskim poremećajima koji dovode do intolerancije šećera, trbušne debljine, inzulinske rezistencije, povišenih masnoća u krvi i arterijskog tlaka. Zajedno ovu skupinu poremećaja nazivamo metabolički sindrom.

JEDNOSTAVNA PRETRAGA

Mjerenje koncentracije mokraćne kiseline u krvi jednostavna je pretraga koja se obavlja pri rutinskim laboratorijskim kontrolama krvi. Međutim, kaže dr. Frančula Zaninović, često se zanemaruju njezine povišene vrijednosti, osobito ako osoba nema simptoma ili neke pridružene bolesti. Kod bolesnika koji imaju šećernu, kroničnu bubrežnu ili kardiovaskularnu bolest mokraćna kiselina se češće kontrolira i bolesnici dobivaju jasne upute o dijetetskim mjerama, promjeni životnih navika i uvođenju terapije - kaže doktorica. Liječenje hiperuricemije preporučuje se svim bolesnicima s čestim napadajima uričnog artritisa, odlaganjem tofa, pojavom bubrežnih kamenaca, kroničnom bubrežnom bolesti, kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolesti, šećernom bolesti, metaboličkim sindromom.

- Temelj liječenja hiperuricemije je promjena loših životnih navika, izbjegavati lijekove koji mogu povećati razinu mokraćne kiseline. Treba povećati tjelesnu aktivnost, liječiti arterijsku hipertenziju, dislipidemiju i šećernu bolest. Prema današnjim smjernicama ne preporučuje se medikamentozno liječenje asimptomatske hiperuricemije, osim u slučajevima visokog kardiovaskularnog rizika - kaže dr. Frančula-Zaninović. Kod bolesnika koji nemaju tofe ciljna razina mokraćne kiseline u krvi je ispod 6 mg/dl (356 µmol/l). Ako bolesnik ima nakupine tofa, cilj terapije je da ih se otopi uz pomoć terapije, a ciljna vrijednost mokraćne kiseline u krvi je manje od 5 mg/dl (300 µmol/l), ali je takve vrijednosti teško održavati. U liječenju nije cilj sniziti razinu mokraćne kiseline ispod donje granice normalnih vrijednosti jer je njezina uloga ipak važna u zaštitnim antioksidativnim učincima.

SHUTTERSTOCK

ŠTO UZROKUJE PORAST

Prekomjerna konzumacija purina

Purina ima u iznutricama, crvenom mesu, plavoj ribi, suhomesnatim proizvodima, konzerviranoj hrani, grahoricama, gljivama, alkoholnim pićima, zaslađenim sokovima...

Genetika

Neke osobe imaju nasljednu predispoziciju za povećanu proizvodnju mokraćne kiseline ili smanjenje njenog izlučivanja putem bubrega, kao i neke bolesti kod kojih se pojačano razgrađuju purini: rabdomioliza, leukemija, limfomi, hemolitička anemija, psorijaza, hipotireoza, glikogenoza, kao i tijekom liječenja malignih bolesti citostaticima ili zračenjem.

Dijabetes

Osobe s dijabetesom često imaju povećanu razinu mokraćne kiseline. Giht Osobe s gihtom često imaju povećanu razinu mokraćne kiseline.

Dehidracija

Nedovoljan unos tekućine može smanjiti sposobnost bubrega da izlučuju mokraćnu kiselinu, što može rezultirati povećanjem njene razine u krvi.

Bolest bubrega

Bubrezi su odgovorni za filtriranje mokraćne kiseline iz krvi. Bolesti bubrega mogu smanjiti njihovu funkciju i uzrokovati nakupljanje mokraćne kiseline.

Neki lijekovi

Diuretici koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka ili acetilsalicilna kiselina, nikotinska kiselina, pirazinamid mogu povisiti mokraćnu kiselinu.

Što jesti, a što izbjegavati

U liječenju povišenih razina mokraćne kiseline nužno je prilagoditi životne navike, u prvom redu prehranu. Novo istraživanje pokazuje da umjereni trebamo biti kada jedemo proizvode s visokim sadržajem purina jer nas mogu koštati nekoliko godina života. Inače, purini su skupina kemijskih spojeva koji su vrlo važni za tijelo, ali problem nastaje njihovom apsorpcijom jer se kao produkt razgradnje stvara upravo mokraćna kiselina.

• Prednost treba dati namirnicama s niskom količinom purina, ali također treba ograničiti unos zasićenih masti, paziti na unos bjelančevina, osobito ako je oslabljena bubrežna funkcija.
• Alkoholna pića se ne preporučuju, osobito pivo. Treba izbjegavati gazirana pića i zaslađene sokove.
• Preporučuje se bijela riba, bijelo meso, mahunarke, korjenasto povrće, svježe cijeđeni sokovi od povrća i voća, manje slatko voće, agrumi, žitarice, orašasti plodovi, mliječni proizvodi s manje masnoće.
• Piti dovoljno vode.

Puno purina sadrži:

• crveno meso
• iznutrice
• visokofruktozni kukuruzni sirup
• morski plodovi
• alkohol, posebno pivo