Ovaj je problem češći kod dječaka, a zbog osjećaja ljutnje i srama kod djece, roditelji ne bi trebali čekati da se riješi sam od sebe.
 Foto: iStock
Enureza

Noćno mokrenje kod djece: psihičke promjene nisu uzrok, nego posljedica

Današnji načini liječenja dovode do postizanja potpune suhoće i uspješni su već nakon nekoliko mjeseci u više od 70 posto djece.

Piše: Goranka Jelinčić


Noćno mokrenje u krevetić neugodno je i za djecu i za roditelje. Noćnu enurezu ili noćnu inkontinenciju, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, doživljava više od pet milijuna djece. Prema Klinici Mayo 15 posto djece još mokri u krevet u dobi od pet godina, ali manje od pet posto djece to čini do dobi od osam do 11 godina. Noćno mokrenje, prema nekim istraživanjima, češće je kod dječaka.

Liječnici savjetuju da se nikada ne ljutite na svoje mališane niti ih kažnjavate jer time samo stvarate psihički pritisak.

Naravno, noćno mokrenje je problem koji narušava ne samo djetetovu nego i roditeljsku kvalitetu života. Djeca se osjećaju različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju, sram, pogotovo kada ne mogu sudjelovati u školskim aktivnostima poput izleta, kampiranja…

Današnji načini liječenja dovode do postizanja potpune suhoće i uspješni su već nakon nekoliko mjeseci u više od 70 posto djece. Cilj je otvoreno pričati o problemu, približiti ga djeci i roditeljima koji onda bez krzmanja mogu potražiti stručnu liječničku pomoć. Dugo se vjerovalo da je noćno mokrenje kod djece uzrokovano psihičkim problemima. No, danas je poznato da je noćno mokrenje multifaktorijalni poremećaj uzrokovan pretjeranim stvaranjem urina tijekom noći, noćnom disfunkcijom mjehura i otežanim buđenjem. Ova saznanja promijenila su, dakako, posljednjih godina pristup djeci s enurezom i danas se preporučuje liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine.

Terapijski pristup

U Poliklinici Helena pojašnjavaju da terapijski pristup počinje detaljnim objašnjenjem uzroka noćnog mokrenja, podrškom i demistificiranjem cijelog problema. Djeca i roditelji prolaze edukaciju o režimu pijenja i mokrenja, važnosti redovite defekcije i promjeni prehrambenih navika. Važno je unositi dovoljnu količinu tekućine tijekom jutra i popodneva te mokriti u razmacima od 1,5 do maksimalno 2-3 sata, ovisno o djetetovoj dobi i kapacitetu mjehura. Noćno mokrenje može biti jedini simptom i tada govorimo o monosimptomatskoj noćnoj enurezi. Kod djece koja uz noćno mokrenje imaju simptome poput frekvencije, urgencije, inkontinencije, rijetkog mokrenja, otežanog započinjanja ili naprezanja kod mokrenja, slabog ili isprekidanog mlaza, kažemo da imaju nemonosimptomatsku noćnu enurezu.

Enurezu možemo podijeliti u primarnu i sekundarnu. Dijete koje je uspostavilo kontrolu mokrenja i bilo suho u kontinuitetu minimalno šest mjeseci, nakon čega je ponovno počelo mokriti u krevet, ima sekundarnu noćnu enurezu, dok dijete koje nikada nije postiglo suhoću tijekom noći u kontinuitetu duljem od šest mjeseci ima primarnu noćnu enurezu. Kod djece se najčešprvo uspostavlja kontrola mokrenja danju. Od druge godine razvija se voljna sposobnost relaksacije vanjskog uretralnog sfinktera i inicijacije mikcije, čak i bez nagona na mokrenje. Do oko četvrte godine sva djeca s normalnom funkcijom mjehura razvijaju ovu mogućnost. Učestalost noćnog mokrenja s pet godina je oko 15%, sa sedam oko 10%, a sa 10 godina još oko 5% djece mokri u krevet. U odrasloj dobi enurezu ima 0,5-2% osoba.

Škola mokrenja

U Poliklinici Helena su unatrag dvije godine prema zapadnoeuropskom modelu počeli Školu mokrenja, koja se u Europi i svijetu pokazala kao najuspješniji model liječenja svih oblika poremećaja mokrenja u dječjoj dobi.

- U školi mokrenja djeca i roditelji uče se vještinama i postupcima postizanja kontinencije, raspoznavanju radi li se o jednostavnom noćnom mokrenju ili dijete ima kompliciraniji oblik poremećaja koji zahtijeva širu dijagnostičku obradu i kompleksnije liječenje - kaže prof. dr Andrea Cvitković Roić, pedijatar nefrolog.

Škola mokrenja provodi se u malim grupama, na način prilagođen djeci i roditeljima. Program obuhvaća edukaciju o anatomiji i fiziologiji mokraćnog sustava, individualizirani režim pijenja i mokrenja, a kod neke djece animirani biofeedback zdjeličnih mišića kako bi dijete prepoznalo podražaje iz vlastitog tijela i pokušalo ih voljno korigirati. Prema potrebi uvodi se dnevna ili noćna terapija alarmom, kognitivna terapija, fizikalna terapija abdominalne i zdjelične muskulature, a u posljednje se vrijeme sve više koristi TENS (engl. transcutaneous electrical nerve stimulation) živaca koji sudjeluju u kontroli mokrenja te psihologijska potpora, pojašnjavaju u Poliklinici Helena.

Najnovija saznanja

Suvremeni pristup noćnoj enurezi u djece temelji se na novijim saznanjima da su uzroci najčešće noćna poliurija i manji funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura, a ne psihički čimbenici. Psihičke promjene nisu uzrok, nego posljedica noćnog mokrenja. Stoga se danas ova djeca ne upućuju primarno psihologu ili psihijatru, već se liječe najčešće promjenom režima pijenja i mokrenja uz alarm aparat ili dezmopresin, pojašnjavaju nam u Poliklinici Helena.

Kod ove djece treba izbjegavati primjenu invazivnih dijagnostičkih metoda, posebice korištenje ionizirajućeg zračenja, jer se dobro uzetom anamnezom, kliničkim pregledom, mikciometrijom i ultrazvukom kod većine djece može otkriti točan uzrok ovog poremećaja i tako usmjeriti liječenje. Važno je prepoznati i onu djecu kod koje je noćno mokrenje samo jedan od simptoma drugih kompleksnijih poremećaja jer ćemo ranim liječenjem spriječiti posljedice kao što su vezikoureteralni refluks i oštećenje bubrega.

IZLAZAK IZ PELENA: Dijete će samo pokazati kad je spremno

Odbaciti pelenu za dijete i roditelje velik je korak. Iako većina strahuje od procesa odvikavanja i najčešće čekaju ljeto jer je tada, navodno, lakše i jednostavnije, odbacivanje pelena zapravo i nije komplicirano prepozna li roditelj pravi trenutak. Obično je to oko druge godine, a nakon što izađu iz pelene po danu, neka djeca još zahtijevaju pelenu noću.

SAVJETI KOJI MOGU POMOĆI RODITELJIMA:

● svako se dijete odvikava na svoj način

● važno je da ne krenete prerano i ne frustrirate dijete ni sebe

● čekajte trenutak kada je dijete spremno i iskoristite ga

● pokažite tada djetetu da sjedne na kahlicu ili dječju dasku za školjku

● budite strpljivi jer se gotovo uvijek dođe do suhog kreveta, samo možda malo potraje

● dijete je spremno kad ga muči osjećaj mokre pelene, kad sa zanimanjem promatra kada netko od roditelja upotrebljava zahod, budi se ujutro sa suhom pelenom ili ostaje suho tijekom dnevnog spavanja, razumije upute poput "idemo na zahod", obavještava kada je obavilo nuždu

● nije spremno kad stoji iznad kahlice i piški na pod, ne dopušta da mu se skine pelena, vrišti i opire se te negoduje na razne načine kada mu se predloži kahlica ili zahod.

Linker
25. studeni 2024 05:03