Ovo je najbolja zaštita od olova prisutnog u hrani, prema mišljenju toksikologa

Izloženost olovu povezana je s nizom negativnih utjecaja na zdravlje, uključujući probleme u razvoju, oštećenja živčanog sustava i probleme sa sluhom kod djece te visok krvni tlak, bolove u zglobovima i probleme reproduktivnog zdravlja kod odraslih osoba. Istodobno, sve je više dokaza o visokoj razini olova u prehrambenim proizvodima poput soka od jabuke, cimeta u prahu, proteina u prahu i čokolade. Logično je zapitati se odakle uopće olovo u hrani koju unosimo u sebe?

Kako dolazi u hranu

Olovo je metal koji je prirodno prisutan na našem planetu, a prema američkom Nacionalnom institutu za znanosti o zdravstvenoj ekologiji (NIEHS) koristi se u proizvodima poput benzina, boja, vodovodnih cijevi, kozmetike, keramike i baterija. U hranu olovo često dolazi iz tla.

- Najčešći razlog je to što je olovo, poput drugih teških metala, prirodni dio zemlje i Zemljine kore. Neke biljke su sklonije tome da upijaju olovo iz tla i pohranjuju ga u vlastitom tkivu. Ako usjev raste u područjima s višom razinom olova u okolišu, može sadržavati više tog metala. No, nisu svi izvori olova u okolišu prirodni. Ljudske aktivnosti poput čestog topljenja olova dovode do kontaminacije olovom, a postoje i pesticidi koji sadrže olovo - pojašnjava dr. Joseph Zagorski, toksikolog i izvanredni profesor u Centru za istraživanje sigurnosti sastojaka na Sveučilištu u Michiganu. I upotreba benzina može dovesti do zagađenja biljaka putem zraka. Olovo je inače zabranjeno u benzinu, no i dalje se koristi u nekim vrstama goriva.

Nema donje granice za djecu

S obzirom na to da je riječ o metalu koji je prisutan u okolišu, malo je vjerojatno da će ljudi postići nultu razinu izloženosti olovu u hrani ili bilo gdje drugdje. No, ovaj metal, čak i u malim dozama, može imati negativan utjecaj na zdravlje. Naročito je zabrinjavajući njegov utjecaj na djecu koja su, zbog svojih malih tijela i metabolizma, podložnija oštećenjima uzrokovanima izloženošću olovu. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, ne postoji sigurna razina izloženosti kad je riječ o djeci. Ipak, američka Agencija za hranu i lijekove uzela je kao dopuštenu razinu 2,2 mikrograma dnevno olova iz hrane za djecu te 8,8 mikrograma dnevno za žene reproduktivne dobi. Stručnjaci te brojke koriste kako bi procijenili kada je određena izloženost potencijalno zabrinjavajuća i kada se određeni proizvod treba povući s tržišta.

Najbolja zaštita

Smjernice koje se odnose na izloženost olovu iz hrane teško je prevesti u praktičnu primjenu kod kuće jer vjerojatno nikada nećete znati koliko ga je točno u hrani koju jedete. Stoga stručnjaci preporučuju da se okrenete proizvođačima koji redovito testiraju svoje proizvode na razinu olova.

- A najbolja i najsigurnija zaštita od olova, kao i od bilo kojih drugih toksina, jest raznolika i nutritivno bogata prehrana. Konzumacija raznovrsnih namirnica može pomoći na dva načina. Kao prvo, smanjuje vjerojatnost da ćete jesti previše jedne namirnice koja bi mogla sadržavati olovo. Primjerice, ove je godine jedna studija otkrila prisutnost olova u proteinskim prašcima. Povremena konzumacija tih proizvoda nije tako zabrinjavajuća kao u slučaju kad neka osoba konzumira proteinske shakeove tri puta dnevno. Osim toga, proteinski prah trebao bi biti samo dodatak, a ne redovita prehrana. Kao drugo, raznovrsna i nutritivno bogata prehrana može pomoći i prirodnoj obrani tijela od neželjenih elemenata. Naše tijelo preferira apsorbirati željezo, a ne olovo. Stoga, ako imamo dovoljno željeza u prehrani, naš će probavni sustav biti skloniji ne upotrijebiti olovo nego ga propustiti do završnog dijela crijeva i izlučiti ga putem stolice - kaže Zagorski koji upozorava da je količina ono što olovo čini otrovnim.

- Naše tijelo odlično brine samo o sebi i o uklanjanju toksina, a na nama je da mu damo alate koji su mu potrebni da to čini, a ne da mu otežavamo prekomjernom konzumacijom jednih te istih namirnica - zaključuje Zagorski.