Piše: izv. prof. prim. dr. sc. Suzana Matić, spec. oftalmologije
Sunce je energija i pokretač života i nezamisliv bi bio dan bez ijedne zrake sunca koja nas obasja, popravi raspoloženje i podari osmijeh na licu. Opće je poznato da život bliže ekvatoru nosi znatno manje rizika za nastanak rahitisa, depresije i osteoporoze, jer upravo izloženost suncu i aktivacija vitamina D u koži prevenira ili umanjuje simptome ovih bolesti. Izlaganje suncu aktivacijom vitamina D jača imunosni sustav, poboljšava mentalno zdravlje, smanjuje rizik duševnih bolesti, po nekim studijama čak i autizma, održava ravnotežu kalcija i fosfata, što je preduvjet za zdrave kosti i zube. Istraživanja su potvrdila da sunce i vitamin D umanjuju sklonost nastanku alergijskih bolesti, poglavito bronhalne alergijske astme. Kožne promjene, poput psorijaze, znatno se smanjuju pod utjecajem sunčevih zraka. Uz sve ove dobrobiti sunčevih zraka, mora se izbjegavati dugo i nekontrolirano izlaganje kada je sunce najjače, od 11 do 16 sati, te je nužno korištenje zaštitnih proizvoda i zaštitnih naočala i šešira poglavito za osobe koje su osjetljive ili blijede puti. Sunčeva svjetlost i izloženost suncu važne su za pravilo funkcioniranje našeg tijela, no važno je pronaći ravnotežu u svemu jer pretjerano izlaganje ubrzava starenje kože i povećava rizik nastanka raka kože. Ljudima koji žive u područjima s manjim brojem sunčanih dana i nemaju mogućnost izlaganja suncu preporučuje se nadomjesno uzimanje vitamina D. Kao i na cijeli organizam, sunčeve zrake djeluju i na oči te kod neopreznog i pretjeranog izlaganja mogu izazvati oštećenja. Neka su neugodna, ali prolazna, dok druga mogu biti vrlo ozbiljna.
KRATKA, ALI INTENZIVNA IZLAGANJA
Kratkotrajna, ali intenzivna izloženost očiju suncu može izazvati fotoelektričnu oftalmiju ili stanje kratkotrajne zaslijepljenosti uslijed refleksije ultraljubičastih (UV) zraka o površinu vode, ali i pijeska ili snijega. Karakteristične su za ovo stanje promjene na površini rožnice, poput opeklina, a prate ga i bolovi, suzenje, osjećaj pijeska u očima, pad kvalitete vida i fotofobija. Javlja se ne samo ljeti nego i zimi na skijanju, ali i kod osoba koje bruse ili vare. Blaži oblik naziva se fotokeratitis ili fotokonjunktivitis, praćen je crvenilom ili suzenjem, ali samo djelomice smanjenom vidnom oštrinom. Uz intenzivno korištenje umjetnih suza i gela za njegu rožnice ovo se stanje stabilizira unutar 48 sati. Nemojte gledati direktno u sunce. Izravno, dulje gledanje u sunce može dovesti i do trajnog oštećenja vida uslijed pojave solarne retinopatije i oštećenja vidnog centra. Nažalost, u tom slučaju gubitak vida može biti nepovratan.
DUGOGODIŠNJA IZLOŽENOST SUNCU
Ljudi koji godinama dulje vrijeme provode na otvorenom i na suncu, kako zbog prirode posla tako i zbog stila života, sigurno imaju više snage, bolji respiracijski kapacitet pluća i bolje su raspoloženi, s obzirom na to da udišu svjež zrak i sljubljeni su s prirodom i suncem. No, dugogodišnje nekontrolirano i nezaštićeno izlaganje suncu ima i loše strane - ubrzava starenje kože, pojavu bora, koža pod njegovim utjecajem dobiva grublju teksturu te se pojavljuju mrlje i pjege, odnosno hiperpigmentacija. Pored toga, koža izložena suncu može razviti tzv. aktinične solarne keratoze, a to su prekancerozne promjene od kojih, ako se ne odstrane, može nastati rak kože. Najčešći oblici raka kože su melanom, bazocelularni i skvamocelularni karcinom koji, bez liječenja i ako se ne prepoznaju u ranoj fazi, metastaziraju i zahtijevaju onkološko liječenje, čiji ishod može biti upitan. Kad se gleda dugogodišnji utjecaj izlaganja sunca na oči, vidi se da mornari i poljoprivrednici imaju češću pojavnost tzv. vanjske mrene ili pterigija koji nastaje uslijed dugotrajnog izlaganja suncu, a manifestira se kao crvenilo spojnice u određenom sektoru uslijed njezina zadebljanja. Ako pterigij napreduje, može prijeći na rožnicu, dovesti do promjene dioptrije uslijed pojave astigmatizma, ali i do prerastanja preko cijele rožnice, što rezultira padom vida. Pterigij se operira i nužno ga je maknuti u ranoj fazi kada još nije prerastao rožnicu, jer tada ne ostavlja nikakve ožiljke niti rizik smanjenja vidne oštrine.
OPEKLINE NA OČIMA
Nerijetko pacijenti pitaju može li sunce općenito ugroziti vid. Sunce je izvor života i ono generalno ne ugrožava vid, osim ako se ne izlažemo kada je refleksija UV zraka o vodu ili pijesak najjača ili ako su u pitanju osjetljivije oči. Kod opeklina od sunca prvo pomislimo na kožu, ali u opisanim uvjetima i oči mogu izgorjeti na suncu. Tada nastaju već spomenuti fotokeratitis ili oftalmija, riječ je o oštećenjima rožnice i spojnice oka uslijed prekomjernog djelovanja UV zračenja. Ta su oštećenja slična opeklinama na koži i pacijenti se žale na osjećaj neugode, bolnost, crvenilo očiju, zamućen vid, suzenje, iritaciju te fotofobiju. Oči se u ovom slučaju liječe intenzivnim odmaranjem, nošenjem sunčanih naočala, izbjegavanjem izvora UV zraka, hladnim oblozima te ukapavanjem umjetnih suza bez konzervansa i primjenom gelova za epitelizaciju rožnice. Katkad je nužno popiti i analgetik ako su bolovi izraženi. Uz provođenje ovih mjera dolazi do oporavka prednje očne površine već za dva dana.
MELANOM OKA ČESTO BEZ SMETNJI
Spomenuli smo već melanom, najagresivniji oblik raka kože, na čiju pojavu utječe više rizičnih faktora, a među najvažnijima su pretjerano izlaganje sunčevim zrakama i teške opekline od sunca, posebno one iz djetinjstva, kao i izlaganje UV zračenju u solarijima. Često se zaboravlja da se melanom može pojaviti i na oku. Uzroci nastanka uvealnog melanoma su genetska predispozicija (nevusni displastični sindrom, Ota nevus, BAP1 tumor predispozicijski sindrom, GNAQ i GNA11 gen), svijetla boja očiju, izloženost UV zračenju, ali sporadično se pojavljuje i nevezano s navedenim mogućim uzrocima. Pacijenti često nemaju nikakve smetnje, osim ako melanom nije smješten u zoni vidnog centra kada može iskriviti sliku ili dovesti do tzv. skotoma, tamnih mrlja u vidnom polju. Uvealni melanom dijagnosticira se isključivo detaljnim oftalmološkim pregledom koji uključuje određivanje vidne oštrine, pregled prednjeg segmenta oka i detaljan pregled očne pozadine. Uočavanje suspektne pigmentacije na korioretini zahtijeva dodatnu obradu koja uključuje fluoresceinsku angiografiju, ultrazvuk oka, OCT (optičku koherentnu tomografiju) makule i PNO (pregled glave vidnog živca), foto fundusa te redovito praćenje pacijenta do kraja života.
NAJBOLJA ZAŠTITA
Pri izlaganju sunčevim zrakama nužno je nositi šešir s velikim obodom, nanositi kremu s UV blokom i na kožu oko očiju te nositi sunčane naočale širih okvira sa stopostotnom UVA i UVB zaštitom. Nastojte izbjegavati sunce u satima kada je njegovo zračenje najjače, jer do opisanih oštećenja očiju i kože najčešće dolazi u tom vremenu.
KOLIKO PLIVANJE I RONJENJE MOGU SMETATI OČIMA
Plivanje i ronjenje mogu utjecati na oči s nekoliko aspekata, prije svega zbog fizičke iritacije, prisutnosti mikroorganizama u vodi i dezinficijensa, ako je riječ o bazenima. Slana morska voda zbog koncentracije soli može iritirati oko, izazvati crvenilo i nelagodu te je za osobe koje imaju reakciju na morsku vodu nužno umivanje običnom vodom nakon plivanja u moru. Sa slanošću od oko 39 promila naše Jadransko more ubraja se u slana mora i plivanje u njemu može iziritirati oči te je preporuka svima koji su osjetljiviji istuširati se i umiti nakon izlaska iz mora. Mrtvo more slanije je deset puta od Jadranskog i upravo se zbog velike koncentracije soli i minerala preporučuje za liječenje kožnih problema, dišnog sustava i zglobova. Poznato je da je još i Kleopatra VII uživala blagodati njegove vode i crnog blata kako bi što dulje održala mladost i ljepotu. Ipak, svi su kupači unaprijed upozoreni da odmah isperu oko i pohitaju oftalmologu ako im kapljice ove morske vode prsnu u oko. Kupanje i ronjenje otvorenih očiju općenito može iziritirati rožnicu zbog pijeska ili čestica u vodi te izazvati erozije epitela koje zahtijevaju terapiju. Za zaštitu očiju pri ronjenju i plivanju preporučuje se nošenje zaštitnih plivačkih naočala ili ronilačkih maski te izbjegavanje plivanja otvorenih očiju. Kupanje u bazenima može izazvati podražaj i crvenilo očiju zbog klora i dezinficijensa u bazenskoj vodi, ali i pojavu virusnih ili bakterijskih bazenskih konjunktivitisa koji se pojavljuju cijele godine, no ipak nešto češće ljeti. Virusni su konjunktivitisi izrazito zarazni i brzo se šire, a najčešće ih uzrokuju adenovirusi. Pacijenti se javljaju s crvenim, edematoznim spojnicama oka, uz nešto blažu sekreciju. Terapija je strogi higijenski režim, izolacija od ostalih ljudi prvih sedam dana, brisanje čistim ubrusima svaki put nakon umivanja, svakodnevno mijenjanje jastučnice te umivanje svakih sat-dva kako bi se odstranio sekret. Uz navedene higijenske mjere, infekcija prolazi za dva do tri tjedna. S druge strane, bakterijski konjunktivitisi mogu biti uzrokovani klamidijom, streptokokima ili drugim uzročnicima. Klinička slika je slična kao kod virusnih, ali je praćena jačom sekrecijom oba oka. Terapija uključuje ciljanu antibiotičku terapiju očnim kapima oko tjedan dana uz strogi higijenski režim.