AKUTNO OŠTEĆENJE BUBREGA Nema specifičnih simptoma, ali su posljedice kobne

Novija istraživanja pokazuju da čak i blago akutno oštećenje bubrega (AOB) utječe na smrtnost, nastanak i napredovanje u kroničnu bolest bubrega.

Piše:

Doktor u kući

Objavljeno: 03. prosinac 2019. 09:00

Prekomjerni gubitak tjelesne tekućine, upala gušterače, opekline, stečene bolesti srca, infarkt, predoziranje lijekovima za snižavanje krvnog tlaka, neki lijekovi za reumu, sepsa, učestale dijagnostičke pretrage s kontrastnim sredstvom ili velike kardiokirurške operacije te dehidriranost uslijed teške zarazne bolesti ili ugriz otrovnog insekta (u siromašnim zemljama nedostatne zdravstvene skrbi) uzrokovat će akutno oštećenje bubrega, koje nije obilježeno vidljivim simptomima, ali već za tri-četiri godine može dovesti do kronične bolesti bubrega, potrebe za dijalizom i povećane smrtnosti.

To se ranije nije znalo te se smatralo da je osoba zdrava ako je preboljela akutno oštećenje bubrega bez ikakvih posljedica, ali danas je dokazano da su te osobe u povećanom riziku.

Veliki problem u cijelom svijetu

Novija istraživanja pokazuju da čak i blago akutno oštećenje bubrega (AOB) utječe na smrtnost, nastanak i napredovanje u kroničnu bolest bubrega. U jednom je istraživanju, koje je uključilo 2469 bolesnika s akutnim oštećenjem bubrega, dokazano da čak i prolazni porast kreatinina u serumu (biljeg iz krvi koji pokazuje bubrežnu funkciju) koji traje od jednog do tri dana povećava smrtnost u bolnici, odnosno procjenjuje se da je povećanje kreatinina povezano s pet puta većom smrtnosti. Taj rizik postoji i kada se osoba oporavi od akutnog oštećenja.

Koliko je to veliki problem u cijelom svijetu, a generalno zanemaren ili nedovoljno prepoznat, govori podatak da svake godine oko 13,3 milijuna ljudi u svijetu, od čega čak 11,3 milijuna u zemljama u razvoju, oboli od akutnog oštećenja bubrega. Za 1,7 milijuna oboljelih ishod je, nažalost, smrtonosan, dok se drugi dio ili oporavi ili se razvije kronična bolest bubrega ili se pak ona pogorša do njihova otkazivanje.

- S druge strane AOB je sindrom koji je moguće spriječiti i uspješno liječiti, a nepoduzimanje pravodobnih i svrhovitih preventivnih i terapijskih postupaka ima za posljedicu dugotrajno i skupo liječenje nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom bubrega, a moguć je i smrtni ishod - kaže prof. dr. sc. Petar Kes, ugledni nefrolog i sveučilišni profesor.

Medicinska naklada upravo je objavila sveučilišni udžbenik “Akutno oštećenje bubrega” u kojemu je prof. Kes okupio 64 suradnika koji su detaljno objasnili sve što danas trebamo znati o ovom velikom problemu i što poduzeti da se smanje njegove razorne posljedice. Dijagnoza akutnog oštećenja bubrega temelji se uglavnom na laboratorijskim nalazima mjerenja kreatinina i količini izlučene mokraće.

- Akutno oštećenje bubrega dijagnosticira se kada je porasla koncentracija kreatinina u serumu za najmanje 26,5 μmol/L unutar 48 sati ili kad je porast kreatinina za 1,5 puta od osnovne koncentracije za koju se zna ili pretpostavlja da je nastupila unazad sedam dana. AOB se dijagnosticira i kada je volumen mokraće manji od 0,5 mL/kg tjelesne težine na sat tijekom šest sati - objašnjava prof. dr. Kes.

U razvijenim zemljama često se pojavljuje u osoba starije dobi s više pridruženih bolesti, kod onih koji su kritično bolesni ili nakon složenih operacija. Najveći rizik nose kardiokirurški zahvati, koronarografija, nefrotoksični lijekovi, sepsa, a rizik je još veći u osoba koje imaju šećernu bolest, arterijsku hipertenziju, srčanožilne bolesti (zatajivanje srca i aterosklerotsku bolest koronarnih arterija, aterosklerozu perifernih arterija posebno na udovima), pretilost, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest i kroničnu bolest jetre. Smrtnost udružena s epizodom AOB-a nedavno je procijenjena na 23,9 posto u odraslih i 13,8 posto u djece - kaže prof. dr. Kes.

Zašto je akutno oštećenje bubrega potencijalno ugrožavajuće?

- Nagli gubitak ekskretorne funkcije bubrega dovodi do brzog porasta koncentracije toksina koji su nusprodukt izmjene tvari, a normalno se izlučuju iz organizma bubrezima pa se oni gomilaju u krvi, međustaničnom prostoru, stanicama, tkivima, organima i remete njihovu funkciju. Dolazi i do nekontroliranog porasta elektrolita, koji mogu dovesti do zastoja u radu srca (kalij), poremećaja u prijenosu živčanih impulsa (kalcij), edema (natrij), poremećaja u acidobaznoj ravnoteži, zadržavanja vode u organizmu (edemi, hipertenzija), poremećaja u kataboličkoj funkciji bubrega, a sve to izravno i neizravno djeluje na različite organske sustave, posebno u starijih osoba i onih s raznim kroničnim bolestima, i može dovesti do njihova zatajivanja, što se posebno odnosi na srce i krvožilni sustav - tumači prof. Kes.