Svatko od nas ima tog unutarnjeg Gremlina koji voli tvrditi da nismo dovoljno dobri i da je sve puno problema - vrijeme je za obračun!

Pala mi je nedavno na pamet jedna zanimljiva misao: kad god govorimo, mi time ustvari izražavamo ili zastupamo jedan dio sebe. Najljepše je kada svojim riječima zastupamo naše istinsko ja, stvari u koje vjerujemo i ideje koje želimo pretvoriti u stvarnost, kad zastupamo svoje talente, svoju radost ili dobrohotnost.

No na žalost, primjećujem da često svojim govorom zastupamo - vlastitog unutarnjeg kritičara! Ja ga volim zvati Gremlinom.

Evo jednostavnog primjera - kada vam netko udijeli kompliment, primjerice: "Kako si danas prekrasno odjevena!", prepustite li riječ svom istinskom biću da kaže: "Jako sam sretna što ti se sviđa moja haljina." Ili dopustite da riječ preuzme Gremlin i izjavi: "Ma već je stara."?

Ili pak ovo: jeste li se susreli sa situacijom da razgovarate s prijateljicom koja želi pomoć da napravi neki važan korak u životu, ali na svaku vašu podršku, bodrenje ili rješenje objašnjava vam gorljivo zašto se to ne može i zašto je problem?

Važno je u takvim trenucima razumjeti da je osoba nasuprot vas ušla u ulogu glasnogovornika vlastitog unutarnjeg sabotera.

Evo tipičnog takvog razgovora

Sugovornicu ćemo za ovu priliku nazvati Ana.

S:"Moj je dojam da baš imaš talenta za to što kažeš da bi voljela raditi."

Ana:"Da, ali ne znam dovoljno."

S:"Ja sam oduševljena time koliko znaš i sigurna sam da bi mnogi bili sretni da im ponudiš svoje umijeće".

Ana:"Ne vjerujem, ima toliko drugih koji su bolji od mene."

S:"Ali svatko od nas je jedinstven i to što ti nudiš je posebno, vjeruj u sebe i kreni."

Ana:"Ali što ako se to nikome ne svidi?"

S:"Ne znaš dok ne pokušaš. Osim toga, sama si rekla koliko žarko želiš to raditi."

Ana:"Da, želim. Ali što ako se zavaravam da će se to ljudima svidjeti?"

I tako u krug. Zamijetili ste da nijedan odgovor nije bio iz istinskog ja - Ana je stalno i uporno izgovarala riječi svog Gremlina.

Svi ga imamo, ali presudno je pitanje kako se prema njemu odnosimo!

Kako vi tretirate svog Gremlina? Njegujete li ga, zalijevate i zastupate? Ako stalno obraćate na njega pažnju, pažljivo ga slušate i zanima vas što još i još i još ima za primijetiti, tada svog Gremlina podržavate i hranite. I time mu prepuštate da donosi vaše životne odluke! Tada on živi vaš život po svome.

Ili mu nasuprot toga, svaki put odvratite: "Hej, znam da si tu i da uvijek imaš nešto za primijetiti. To je u redu, prihvaćam da si ovdje, ali molim te sjedi malo i uživaj. Jer što god ti govorio, nemam ti ni najmanju namjeru dopustiti da u mom životu caruješ. Sjedi s mirom, pogladit ću te po glavi, ali odluke donosimo moje srce i ja. Žao mi je druškane, ali nisi baš tako važan! "

Kada stvari zamislimo ovako slikovito, postanu nam jasnije i puno ih je lakše mijenjati.

Dakle, za obračun s unutarnjim kritičarem napravite ovako: nacrtajte svog Gremlina onako kako ga doživljavate i objesite sliku na zid. I zatim, kad god primijetite da vas obuzima sumnja u vlastitu vrijednost, u život, u budućnost - prepoznajte da su to mišljenja vašeg Gremlina i obratite se onoj slici na glas, ali sarkastično: izrazite mu zahvalnost što donosi odluke umjesto vas, pa vi ne morate kreirati život kakav biste voljeli živjeti i možete ostati mali i nevidljivi i lijepo se stisnuti u svom kutu. Zahvalite mu što vas pritišće svojom čizmom i omogućava vam da živite bez osjećaja postignuća. Recite mu da se klanjate tim njegovim stavovima koji vas sputavaju, jer je on vaš idol. I sve u tom tonu. Jer u tom pretjerivanju krije se ono što se doista događa i pomoći će vam da to snažno osvijestite.

Koliko god uvrnuto ovo izgledalo, vjerujte mi, ako pokušate, ubrzo ćete istinski osjetiti koliko je apsurdno predavati moć nad vlastitim životom unutarnjem kritičaru, nećete ga više željeti slušati i puno lakše ćete ga skinuti s trona.

Posjednimo svi svoje Gremline na sporednu klupu i postanimo gorljivi glasnogovornici svojeg istinskog ja!

Sanjina savjetovanja i radionice potražite OVDJE.