Kako prepoznati glas unutarnjeg kritičara: Postavite si tri ključna pitanja

Koliko ste se puta uhvatili kako sami sebe sabotirate? Možda ste odbili novu priliku jer “niste dovoljno dobri”, možda se i dalje sramite vlastite pogreške iz prošlosti, ili možda u sebi stalno čujete onaj poznati glas koji umanjuje vaša postignuća. Taj glas često ne prepoznajemo kao problem - navikli smo na njega, kao na pozadinski šum. No što ako to nije vaš autentični glas, nego nešto što ste usvojili davno prije?

Podmukli unutarnji šapat koji zna boljeti više nego vanjske riječi

Eni je uspješna profesionalka s dvoje djece. Na prvi pogled djeluje samouvjereno. No, kroz zajednički rad, otkrili smo nešto drugo - njezin stalni osjećaj da nikad "nije dovoljno dobra". Iako nikad nije nedostajalo pohvala na poslu, Enin bi unutarnji glas svaki put kada bi dobila pohvalu šapnuo: ‘‘Zar stvarno misle da si to zaslužila‘‘?

Tijekom rada došle smo do djetinjstva u kojem je majka često isticala samo ono što nije bilo dovoljno dobro: “Zašto 4, a ne 5?”, “Zar ne možeš biti kao tvoj brat?” Eni je nesvjesno razvila unutarnjeg kritičara koji je preuzeo majčin ton - strog, hladan, bez priznanja. Dugo je taj glas doživljavala kao vlastiti. Tek kad je počela razlikovati tko zapravo govori, uspjela je prvi put mijenjati način na koji razgovara sa sobom.

Svi imamo taj glas u glavi. Onaj koji nas poklopi kad pogriješimo, koji nas tjera da sumnjamo u sebe i da se povučemo kad bismo trebali istupiti. Glas koji zna biti neumoljiv: "Nisi dovoljno dobar., Tko si ti da misliš da to možeš?, Sigurno ćeš opet zabrljati."

Ali jeste li se ikada zapitali: čiji je to zapravo glas?

Unutarnji kritičar nije tvoj pravi "ja"

Unutarnji kritičar često se doživljava kao vlastita savjest ili kao realističan pogled na nas same. No u stvarnosti, on je daleko od toga. To je naučeni glas - skup svih komentara, poruka i iskustava koje smo internalizirali tijekom odrastanja. Taj glas možda nosi ton majke koja je bila stroga, oca koji je bio emocionalno distanciran, učitelja koji je ponižavao ili društva koje je postavljalo nerealna očekivanja.

Unutarnji kritičar oblikuje se već u ranom djetinjstvu, kad smo najranjiviji na poruke iz naše okoline. Ako smo često bili kritizirani, kažnjavani zbog pogrešaka ili nismo dobivali potvrdu ljubavi neovisno o uspjehu, razvili smo uvjerenje da s nama nešto nije u redu da moramo biti bolji, tiši, pametniji, manje emotivni kako bismo zaslužili prihvaćanje.

A zašto slušamo unutarnjeg kritičara kao autoritet? Zato što smo ga naučili doživljavati kao „glas istine“. Njegova snaga dolazi iz osjećaja poznatosti - on zvuči kao netko koga smo voljeli ili od koga smo ovisili. Kritičar nije racionalan, ali nas uvjerava da nas štiti da nas drži na oprezu kako bismo izbjegli sram, neuspjeh ili odbacivanje. I tako ga nesvjesno stavljamo u poziciju unutarnjeg vodiča.

Tek kad osvijestite odakle dolazi taj glas, vraćate kontrolu nad sobom

ViDI Studio/Shutterstock

Kako prepoznati čiji je to glas?

Postavite sebi ova pitanja:

• Podsjeća li me ovaj ton na nekog iz mog djetinjstva?
• Jesam li često čuo/čula slične rečenice?
• Osjećam li se kao dijete kad taj glas govori - bespomoćno, posramljeno, nedovoljno?

Tek kad osvijestite odakle dolazi taj glas, vraćate kontrolu nad sobom. Time započinje razdvajanje vašeg pravog „ja“ od onih uvjetovanih, naučenih i najčešće disfunkcionalnih obrazaca.

Dugoročne posljedice: anksioznost, nisko samopouzdanje, emocionalna iscrpljenost

Kada godinama živimo s unutarnjim kritičarem koji nas neumorno procjenjuje, uspoređuje i omalovažava, to ostavlja trag. Taj glas može postati izvor stalne unutarnje napetosti, osjećaja srama, niskog samopouzdanja i kroničnog preispitivanja vlastite vrijednosti. Mnogi ljudi ne prepoznaju da uzrok njihove anksioznosti ili emocionalne iscrpljenosti zapravo dolazi iznutra - iz svakodnevnih misli koje im neprestano poručuju da nisu dovoljno dobri, da će sigurno pogriješiti, da nisu vrijedni ljubavi ili uspjeha.

Ovakav unutarnji dijalog stvara tlo za pojavu anksioznih poremećaja, depresivnih epizoda, pa čak i perfekcionizma koji nije motivirajući, već iscrpljujući. Unutarnji kritičar ne samo da sabotira uspjeh – on ozbiljno narušava mentalno zdravlje.

Što se događa kada osvijestimo da to nije naš autentični glas?

Osvještavanje donosi slobodu. Kada shvatite da unutarnji kritičar nije objektivan ni istinit, možete ga početi promatrati s distance. Umjesto da ga automatski slušate, možete se zapitati: „Je li to istina?“ i „Što bi mi sada rekao netko tko me voli i vidi moje vrijednosti?“

No, treba isto tako razumjeti da taj naš unutarnji kritičar ne nestaje preko noći, ali ga možemo naučiti nadglasati drugačijim glasom.

To znači da, umjesto da vječito ratujemo s njime, cilj treba biti razvoj unutarnjeg saveznika - suosjećajnog, realnog i podržavajućeg glasa. Glasa koji ne poriče pogreške, već ih vidi kao priliku za rast. Glasa koji nas ne definira kroz neuspjehe, nego nas podsjeća na vrijednosti koje imamo, neovisno o uspjehu.

Vježba za čitatelja: Prepoznaj glasove u sebi

Zapišite na papir tri negativne rečenice koje vam se često vrte u glavi. Primjerice: “Nisam dovoljno sposoban (pametan).” Zatim pokušajte odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Kada se ta misao prvi put pojavila u mom životu?

2. Na koga me podsjeća ton te rečenice?

3. Da je to rekao moj najbolji prijatelj, kako bih reagirao/la?

4. Što bih mogao/mogla reći sebi iz pozicije suosjećanja?

Ova vježba pomaže da razdvojite svoj autentični glas od usvojenih obrazaca - prvi korak prema unutarnjem miru i istinskom samopouzdanju. Kao nastavak ove vježbe, korisno je voditi mali dnevnik unutarnjih dijaloga i pratite tjedan dana kada se pojavljuje vaš unutarnji kritičar - što govori, u kojim situacijama i kako na to reagirate. Svjesnost je prvi korak prema promjeni.

Nikad nije kasno! Zamijenite unutarnjeg kritičara unutarnjim saveznikom

Nikad nije kasno zamijeniti unutarnjeg kritičara unutarnjim saveznikom. Nikad nije kasno početi govoriti sebi s više razumijevanja i manje osude. Možda niste mogli birati glasove koje ste nekad slušali, no danas možete svjesno odlučiti koje ćete zadržati, a koje pustiti da odu.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje