Nevjerojatne priče o uspjehu koje morate pročitati, a krenuli su sa 0 kuna

Kad želite nešto ostvariti ili pokrenuti, pitate li druge ljude za mišljenje o tome? Ili se pokrenete u ostvarenje, što god tko o tome mislio? Kad razgovaram s polaznicima radionice Ostvarivanja želja, puno puta čujem rečenicu: 'Da nekome kažem što želim, mislio bi da sam luda!' No je li možda u redu biti lud?

Unutarnji poriv

Nedavno sam bila na još jednom Business Cafeu, jubilarnom 50-om. Za one koji ne znaju, Business Cafe je događanje koje posjećuju poduzetnici (najčešće mali) i oni koji to žele postati - da bi se međusobno upoznali, umrežavali i slušali intervjue sa zanimljivim gostima, također poduzetnicima (koji su najčešće veliki) te učili iz njihovog iskustva.

Za ovaj jubilarni BCafe organizatorica Kristina Ercegović okupila je izuzetno atraktivne goste, koji su već gostovali proteklih godina. Zanimljivo mi je bilo promatrati i slušati što je svim tim zaista uspješnim ljudima zajedničko.

I svi su rado (i s puno duha) s publikom dijelili svoja iskustva. No još se jedna zajednička crta provlačila kroz čitavu večer, a ta je da u njihove ideje i pokretanje businessa u početku nitko nije vjerovao! 'Jesi li lud/a?' - bile su najčešće reakcije.

Prva gošća, Gordana Nikolić, vlasnica je i dekanica poslovne škole PAR u Rijeci.

'Jednog popodneva, dok sam s prijateljicom promatrala zalaz sunca, odjednom sam joj rekla da mi je svega dosta i da ću ja sama osnovati studij.' - ispričala nam je. 'Da, a ja ću otvoriti privatnu bolnicu!' - nasmijala se prijateljica ovoj 'šali'. Baš nitko nije vjerovao da se doslovno ni iz čega, s nula kuna na računu može pokrenuti nešto tako veliko i ozbiljno kao što je poslovna škola. No, najvažniji sastojci bili su tu: ideja, žar, entuzijazam i vjera. Sve ostalo se može kreirati putem. I tako je, sljedeći samouvjereno svoj unutarnji poriv, Gordana pokrenula poslovnu školu, uskoro je proglašena poduzetnicom godine, a nedavno je primila i internacionalnu nagradu Ženskog ekonomskog foruma u Indiji.

Nitko nije vjerovao u uspjeh

Irena Orlović pak, vlasnica izdavačke kuće Harfa iz Splita, krenula je u izdavaštvo iz želje da prevede sve knjige koje su njoj pomogle kao majci djeteta s poteškoćama u razvoju. 'Knjige, i još tako specifičnog sadržaja?' - čudili su se poznanici. 'Pa tko će ti to čitati? I to u Hrvatskoj!' Baš nitko nije vjerovao u uspjeh njenog businessa, nitko osim njene vlastite intuicije.

Nenada Bakića ne treba posebno predstavljati, a u njegovoj mi je priči također bilo zanimljivo kako je s puno vjere (i na opće iznenađenje) preuzeo vođenje Varteksa (kojega je dokapitalizirao kad se ova nekad uspješna tvrtka našla pred bankrotom). Banke su otpisale Varteks, ali Bakić, iako se nikada nije bavio tekstilnom industrijom, samo temeljem svog unutarnjeg osjećaja, uložio je vlastiti novac. Ali pritom je uložio i puno energije srca, svoje znanje o digitalizaciji, vjeru i povjerenje u novi zamah. To je vrsta energije koja pobjeđuje i sigurna sam da će uspjeti!

Ove priče su me podsjetile i na vrijeme kad sam pred 10 godina pokretala svoju tvrtku Sretan dan i ideju o tome nisam ni s kim dijelila dok posao nije pokrenut. Da sam bilo kome rekla kako zatvaram uspješan arhitektonski ured jer želim pomagati ljudima da ostvare svoje snove, sigurna sam da bih se susrela s puno nevjerice i s obaveznom rečenicom 'Jesi li luda?'

Kad god vam se učini da u vaše snove ne vjeruje nitko osim vas, prisjetite se ovih primjera i znajte da je to - sasvim normalno! Nije ničiji posao da vjeruje u vaše snove, nego vaš! Pa kad vas obuzme snažna inspiracija za nečim što želite pokrenuti, jednostavno stavite čepiće u uši i - punom parom naprijed!