Nema dalje i nema bolje!

Stojim pod tušem i uživam u slapu vruće vode, u laganoj pari koja me obavija i u tom trenutku, u kojem mogu lutati u mislima, pjevati, prskati se vodom ili naprosto - bivati. Svijest o tome da danas ne moram nikamo žuriti i da mogu ovdje ostati ako želim i satima, potpuno me oduševljava. To je jedan od tih trenutaka. Savršenih trenutaka. Trenutaka koje ja zovem „Nema dalje i nema bolje“.
Mmmm, kako obožavaaam topao tuš!
Pišem vam o tome jer vjerujem kako je jako važno prepoznati takve trenutke, zastati i u potpunoj potpunosti uživati u njima.

Žudimo za srećom

Naime, svi stalno nešto radimo i nekuda idemo, stalno nešto postižemo i nečemu stremimo. I to je normalno, život je stalno kretanje i vječna transformacija. No, ako stalno imamo osjećaj da putujemo, a da nas tek na nekom slijedećem odredištu čeka radost i sreća, zapravo propuštamo slast života.
Uh, što sam ovo mudro napisala. Ali zapravo želim reći da je sjajno prepoznavati trenutke u danu koji već jesu to za čime tragamo i čemu stremimo, žudeći za srećom i nekim savršenstvom koje smo si zacrtali. Trenutke u kojima si možemo reći: to je to, nema dalje i nema bolje od ovoga, ne moram ništa dalje učiniti, nikuda više ići, mogu stati i samo uživati.
Ponovno sam se toga sjetila dok sam se nedavno vozila koturaljkama, sa svojom najboljom prijateljicom iz srednje škole, po Jarunu. Jurimo uz jezero, sunce se ljeska na lagano namreškanoj vodi, uvijek kupimo sladoled na istom mjestu i dok klizimo cesticom kroz zelene livade i šumarke, pričamo i smijemo se, smijemo... nema dalje i nema bolje od toga. Nema.

Trenuci za koje živimo

Jedan od tih trenutaka je i dok tonem u san ušuškana pod mekim pernatim poplunom, s glavom koja je utonula u moj omiljeni smiješni mali čupavi jastučić. Zatvorila sam oči i privila se uz leđa svog muža koji još malo čita svoju knjigu, a ja samo osjećam njegovu toplinu, miris koji me još uvijek oduševljava, uživam u tišini noći i tom malom toplom kutku svemira... ma nema dalje i nema bolje.
Uživam i dok gasim pregršt lampica u svojoj predavaoni nakon održane radionice i osjećam kako je prostor sav ispunjen radosnom energijom svih boja koju smo zajednički kreirali moji polaznici i ja netom prije toga. Osjećam zahvalnost, neku vrstu blaženstava i beskrajnu unutarnju radost kako se širi cijelim mojim tijelom. Nema dalje i nema bolje. To je to.
Gušt je dok se vozim sa svoja dva velika sina u autu i prisjećamo se zajedničkih dogodovština, zatim malo filozofiramo o smislu života i na kraju se smijemo nečem, naoko, potpuno blesavom...naravno da nema bolje.

Biseri u svakom danu

Obožavam sjediti u vrtu okrenuta licem prema poklonjenom jesenjem suncu i promatrati predivne rumene nijanse lišća koje treperi na drvetu ispred mene. Držim toplu šalicu s kavom u ruci i uživam u tome što mi grije ruke i što širi tako lijepu aromu. I činjenici da sam si dopustila ovako samo sjediti...ma nema dalje i nema bolje.
Bilo je i puno posebnih trenutaka na putovanjima, trenutaka kakve svi zamišljamo da će nas razvedriti i usrećiti i ti trenuci su bili sjajni, ali nisu bili sretniji od ovih svakodnevnih, iz vrlo jednostavnog razloga - jer kad nema dalje i nema bolje, onda - nema bolje!
I zato, zapažajte takve male bisere u svakom svom danu i dajte im zasluženu pažnju, uživajte u tim malenim oazama u kojima znate da ste stigli tamo kamo cijelo vrijeme želite stići i da se možete opustiti, prepustiti i samo uživati - makar samo na (taj predivan) tren.

Ma znate i sami....