Zašto biramo partnere koji nas povrjeđuju? Ova tri stila ponašanja vode nas u iste ljubavne zamke

Često radim s klijentima koji ne razumiju zašto u ljubavi stalno ponavljaju iste obrasce. Upravo zato sam odlučila napisati svoj osvrt na ovu temu kako bih pomogla bolje razumjeti psihološke mehanizme koji nas drže u začaranom krugu odnosa, prepoznati vlastite obrasce i ponuditi konkretne smjernice za promjenu.

U partnerskim odnosima često biramo iste tipove partnera i ulazimo u slične situacije, iako nas ti obrasci povrjeđuju ili iscrpljuju. Psihološki mehanizam koji stoji iza toga naziva se nesvjesno ponavljanje. Na nekoj razini tražimo partnera koji podsjeća na ono što smo imali s roditeljima, čak i ako je to bilo bolno, jer nam je poznato i djeluje „sigurno“. Nesvjesno se nadamo da ćemo ovaj put „popraviti priču“ - da će partner dati ono što roditelj nije mogao. Zato osoba koja je bila zanemarena često bira nedostupne ili hladne partnere, u nadi da će se izboriti za ljubav.

Ovakvi obrasci najčešće se očituju kroz tri često ponavljane uloge u odnosima: žrtva, spasitelj i progonitelj. Iako svatko ponekad može poprimiti neku od tih uloga, kod mnogih ljudi jedna pozicija postaje dominantna i oblikuje stil povezivanja. Slijedi detaljna razrada svakog profila, primjeri i dublje objašnjenje zašto ti obrasci ostaju skriveni i kako ih prepoznati.

Profil žrtve često pokazuje pasivnost, povlači se, prekomjerno je osjetljiva na odbacivanje i očekuje da će netko drugi „popraviti“ stvari

Undrey/Shutterstock

Profil žrtve

Osnovno uvjerenje: Žrtva nosi uvjerenje da joj nešto nedostaje - vrijednost, toplina, sigurnost - i vjeruje da to mora doći izvana.

Ponašanje: Pokazuje se pasivnošću, povlačenjem, prekomjernom osjetljivošću na odbacivanje i očekivanjem da će netko drugi „popraviti“ stvari. Česta je anksioznost oko intimnosti i stalna sumnja u vlastitu vrijednost. Žrtva se često identificira s osjećajem nesreće i čini joj se da joj je život „teži“ od drugih.

Kako se manifestira u svakodnevici:

• Povlačenje nakon konflikta
• Traženje potvrde
• Teško postavljanje granica
• Stalna očekivanja da će partner čitati misli

Primjer: Osoba često ulazi u veze s emocionalno nedostupnim partnerima. Kad osjeti distancu, intenzivnije traži pažnju, objašnjava i opravdava hladni stav partnera i ostaje uvjerena da će ga uspjeti pridobiti. Svaka nova rana potvrđuje njezinu sliku da je „uvijek ona koja pati“. Ovaj primjer pokazuje kako žrtva nesvjesno traži potvrdu izvan sebe, čime se obrazac samo produbljuje.

Kod profila spasitelja identitet je vezan uz pomaganje, rješavanje tuđih problema i preuzimanje odgovornosti za emocije drugih

PeopleImages.com - Yuri A/Shutterstock

Profil spasitelja

Osnovno uvjerenje: Spasitelj pronalazi svoju vrijednost kroz tuđu ovisnost.

Ponašanje: Identitet je vezan uz pomaganje, rješavanje tuđih problema i preuzimanje odgovornosti za emocije drugih. U vezi to znači prekomjernu brigu, teškoću u postavljanju vlastitih potreba i sklapanje odnosa u kojima je njegova korisnost glavna valuta ljubavi.

Kako se manifestira u svakodnevici:

• Pretjerana upućenost na partnerove probleme
• Izbjegavanje suočavanja s vlastitim emocijama
• Teško prihvaćanje partnerove samostalnosti
• Preuzimanje zadataka koje partner može riješiti sam

Primjer: Osoba se upušta u veze s partnerima koji prolaze kroz krize. Preuzima brigu o financijama, emocionalnu podršku i praktične obaveze. Kad partner počne vraćati ravnotežu, spasitelj osjeća gubitak smisla i počinje stvarati konflikte kako bi opet bio potreban. Ovaj primjer pokazuje kako spasitelj nesvjesno stvara situacije u kojima ostaje potreban, čime se obrazac učvršćuje.

Progonitelj često upotrebljava oštru komunikaciju i ima potrebu za dokazivanjem superiornosti

Krakenimages.com/Shutterstock

Profil progonitelja

Osnovno uvjerenje: Progonitelj štiti svoju sigurnost kontrolom.

Ponašanje: Pristup bliskosti je strogo kritičan, zahtjevan i dominirajući. Iza kritike stoji strah od vlastite ranjivosti i uvjerenje da kontrola smanjuje rizik da će biti povrijeđen.

Kako se manifestira u svakodnevici:

• Stalna korekcija partnera
• Visoka očekivanja
• Oštra komunikacija
• Potreba za dokazivanjem superiornosti

Primjer: Osoba kritizira partnerove sposobnosti i odluke, često ne prikrivajući nezadovoljstvo. Time stvara udaljenost; osjećaj moći kratkoročno raste, ali bliskost biva narušena. Ovaj primjer pokazuje kako progonitelj kroz kontrolu štiti vlastitu ranjivost, ali udaljava partnera.

Zašto ne prepoznajemo vlastite obrasce

Razlozi su višeslojni, uključujući razvojne, neurobiološke, kognitivne i socijalne mehanizme:

Učenje od najranijih odnosa: U ranom djetinjstvu oblikujemo strategije preživljavanja i dobivanja ljubavi. Ako su roditeljske reakcije bile hladne, prezaštitničke ili kritične, dijete je internaliziralo obrasce koji su tada „radili“ - povlačenje, pomaganje ili kontrola. Ti obrasci kasnije postaju poznati i „sigurni“.

Neuralna i tjelesna memorija: Emocionalne reakcije i obrasci povezivanja ugrađeni su u živčani sustav. Ponavljana iskustva jačaju sinaptičke veze: mozak automatski reagira starim obrascima prije nego što svjesno procesuiramo situaciju.

Obrambeni mehanizmi i sram: Jedan od izazova na putu samosvijesti je suočavanje sa sramom i vlastitim obrambenim mehanizmima. Prihvatiti da nesvjesno ponavljamo iste obrasce često budi neugodne osjećaje srama i krivnje. Obrambeni mehanizmi poput racionalizacije, projiciranja ili minimiziranja štite naš ego, ali istovremeno otežavaju uvid u stvarne motive i reakcije. Uz to, društveni i osobni mitovi dodatno zamagljuju pogled na nas same, pa je potrebno vrijeme, strpljenje i podrška da bismo ih mogli prepoznati i postupno transformirati.

Emocionalna veza kroz patnju zbog nesigurne privrženosti: Kada se ljubav i hladnoća izmjenjuju, stvara se snažna ovisnost. Taj neredoviti povratak topline pojačava pokušaje da se „ispuni praznina“ i održava vezu, čak i nakon brojnih emocionalnih rana. Takva veza nastaje zbog nesigurne privrženosti i duboko usađenih obrazaca iz prošlih iskustava, gdje mozak i emocije uče povezivati ljubav s patnjom i neredovitom potvrdom vrijednosti.

Kognitivne pristranosti i kontekst: Potvrđujuće pristranosti i iskrivljena tumačenja tuđih namjera čine da interpretiramo partnerovo ponašanje kroz filter starih rana. Okolina može dodatno normalizirati nezdrave obrasce.

Identitet i utilitarna vrijednost uloge: Uloge često postaju dio identiteta: „Ja sam taj koji pomaže“ ili „Ja sam onaj kojem se uvijek događa loše“. Promjena takvog identiteta znači stjecanje novog samopoimanja - proces koji je nepoznat i stoga se često izbjegava.

Rad na sebi zahtijeva da postanemo pažljivi promatrači vlastitih misli, osjećaja i reakcija, bez samoprijekora

iprachenko/SHUTTERSTOCK

Kako početi prepoznavati i razbijati obrazac

Prepoznavanje vlastitih obrazaca nije jednostavan proces koji se može odraditi zapisivanjem ili praćenjem uputa. Riječ je o složenom, često neugodnom susretu sa sobom i svojim nesvjesnim reakcijama. Svakodnevno, u malim situacijama, primjećujemo kako starim obrascima reagiramo gotovo automatski - možda kroz povlačenje, pretjeranu brigu ili kritiku. Taj trenutak svjesnosti, koliko god kratak bio, predstavlja početak puta prema promjeni.

Rad na sebi zahtijeva da postanemo pažljivi promatrači vlastitih misli, osjećaja i reakcija, bez samoprijekora, i da počnemo razlikovati trenutne potrebe od starih, ponavljanih obrazaca. Nerijetko otkrivamo da smo u odnosima povlačili iste strategije jer su bile „sigurne“, iako nas nisu vodile ka zadovoljstvu.

U tome ključnu ulogu ima terapeutski rad. Terapeut pruža sigurno okruženje u kojem možemo istražiti svoje emocionalne reakcije, razumjeti korijene svojih obrazaca i iskusiti drugačije načine povezivanja. Samo kroz takvu podršku možemo početi razbijati duboko usađene obrasce i graditi zdravije, svjesnije i ravnopravnije odnose. Proces je spor i zahtijeva strpljenje, ali svaki korak koji napravimo prema razumijevanju sebe i svojih reakcija vodi nas prema odnosima u kojima se osjećamo viđeno, cijenjeno i emocionalno sigurno.

Radom na sebi do zdravijih odnosa

Prepoznavanje obrazaca u ljubavi samo je početak. Ono nas upozorava na mehanizme koji nas često nesvjesno vode prema istim situacijama i emocionalnim povredama, ali svjesnost sama po sebi ne mijenja automatizirane reakcije. Prava promjena dolazi kroz kontinuirani rad na sebi, kroz susret s vlastitim emocijama, strahovima i motivacijama u svakodnevnim odnosima.

Proces je spor i zahtijeva strpljenje. Svaki trenutak svjesnog opažanja vlastitih reakcija, svaka refleksija nad vlastitim obrascima i svaki pokušaj da se reagira drugačije, koliko god malen bio, predstavlja korak prema zdravijim, ravnopravnijim i ispunjavajućim vezama. U tom putu terapeutski rad ima posebnu ulogu: pruža sigurno okruženje za istraživanje rana, razumijevanje unutarnjih motiva i isprobavanje novih načina povezivanja koji ne uključuju povredu ni samog sebe ni partnera.

Rad na sebi znači učiti razlikovati trenutne potrebe od starih obrazaca, prepoznavati što nas zapravo pokreće i postupno graditi drugačiji način reagiranja. Svaki napor koji uložimo u razumijevanje sebe otvara prostor za odnose u kojima se osjećamo viđeno, cijenjeno i emocionalno sigurno. Promjena je moguća, ali zahtijeva volju, vrijeme i dosljednost - i upravo taj put, korak po korak, vodi nas prema stvaranju istinski zdravih i svjesnih veza.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje