Trebalo joj je čak 140 telefonskih poziva kako bi uspjela dobiti svoju obiteljsku liječnicu

FRUSTRIRANI PACIJENTI...

140 TELEFONSKIH POZIVA trebalo je Zagrepčanki N. N. toga dana kako bi uspjela dobiti svoju obiteljsku liječnicu i zatražiti recept za redovnu terapiju. Kada ju je konačno dobila deset minuta prije isteka smjene, dobila je i komentar: "Mogli ste ranije nazvati"

Zagrepčanin je trebao potvrdu o zdravstvenom stanju koju je tražio poslodavac. Nadao se da će je od obiteljske liječnice moći dobiti e-mailom i da neće morati u ambulantu, uostalom, pandemija je, no dobio je odgovor da oni "MAIL NEMAJU"

Velik broj pritužbi pacijenata zbog NEJAVLJANJA liječnika na telefone i sve više pacijenata s pozitivnim rezultatima testiranja s primjedbama da NE MOGU STUPITI U KONTAKT sa svojim liječnicima obiteljske medicine

Ženi koja boluje od dijabetesa i koja je imala sve udarne simptome covida-19 njezin je obiteljski liječnik, kojeg joj sestra prvo danima nije davala na telefon, naposljetku tvrdio da on nema NIKAKVE VEZE S TESTIRANJEM na covid-19

... I LIJEČNICI

E-mail ili poruka liječniku NIJE OBIČNO PITANJE na koje se daje jednostavan odgovor, to je klinički problem koji je potrebno razmotriti, donijeti zaključak, postaviti radnu dijagnozu, odlučiti...

Novi putevi komunikacije otvorili su i neograničen pristup upita i zahtjeva pacijenata. Dnevni priljev e-pošte, telefonskih poziva i poruka kroz aplikacije postaje NESAVLADIV za jednog liječnika unutar radnog vremena

ONLINE konzultacije su novo područje. Za njih ne postoji prethodno znanje, iskustvo, stručna literatura niti smjernice

Liječnici su sve stariji i sve ih je manje: od 2200 obiteljskih liječnika više od polovice starije je od 55 godina, od 60 godina starije je 720 liječnika, a njih 160 ima više od 65 godina i stekli su uvjete za mirovin

Posebno je opterećenje OBOLIJEVANJE ILI SAMOIZOLACIJA obiteljskog liječnika, jer tada svi njegovi pacijenti, u prosjeku ih je gotovo 1700, ostaju bez temeljnog liječnika, odnosno nema zamjene, pa drugi liječnik uz svoje pacijente preuzima i one bolesnog kolege

Mnogo je ovakvih primjera

Kriza izazvana pandemijom teško je pogodila sve segmente društva i potencirala slabosti zdravstvenih sustava u cijelom svijetu. U našoj zemlji osobito je opterećena primarna zdravstvena zaštita, najviše obiteljska medicina. I otprije bremenita problemima, sada kao da puca po šavovima, a sve to najteže pogađa one zbog kojih postoji - pacijente.

Prema napucima

Najveći je problem pacijentima posljednjih mjeseci smanjena dostupnost liječnika obiteljske medicine. Gledali smo i slušali javna prozivanja svih uključenih oko toga tko je za to kriv, no čak i u udrugama pacijenata kažu da obiteljski liječnici ne mogu biti jedini odgovorni. Činjenica je da im je pandemija povećala opseg posla. Od početka pandemije obiteljski liječnici rade prema napucima Nacionalnog kriznog stožera i HZJZ-a te prema napucima lokalnih kriznih stožera koji se često nadopunjuju, a u osnovi su sukladni onima u drugim zemljama svijeta - preporučuje se da se većina konzultacija obavlja telefonom, e-mailom ili putem aplikacija gdje god je moguće.

Neposredni pregled pacijenta treba telefonski najaviti, a na ulazu u ustanovu radi se trijaža radi zaštite osoblja i drugih pacijenata. Uputno je da fizički pregled traje što kraće, a nakon svakog pregleda treba prozračiti prostoriju uz dezinfekciju površina.

- Uz sva prijašnja opterećenja, sada imamo i sasvim nov način rada i za liječnika i za pacijenta, gubi se neposredna i prisna komunikacija licem u lice, a vrijeme koje liječnik posvećuje pacijentu je kratko te postoji opasnost od smanjene kvalitete konzultacije s pojedinim pacijentom. Posebno novo područje su online konzultacije. Za njih ne postoji prethodno znanje, iskustvo, stručna literatura niti smjernice i one su frustrirajuće i za pacijenta i za liječnika. Novi putevi komunikacije otvorili su i neograničen pristup upita i zahtjeva pacijenata prema liječniku. Dnevni priljev e-pošte, telefonskih poziva i poruka kroz aplikacije postaje nesavladiv za jednog liječnika unutar radnog vremena i mnogi liječnici rade satima izvan radnog vremena. Ne zaboravimo da e-mail ili poruka liječniku nije obično pitanje na koje se daje jednostavan odgovor, to je klinički problem koji je potrebno razmotriti, donijeti zaključak, postaviti radnu dijagnozu, odlučiti o dijagnostičkom ili terapijskom postupku, savjetovati pacijenta i sve zabilježiti u njegov zdravstveni karton. Konzultacija online može trajati i dulje nego ona uživo u kojoj liječnik gleda, sluša, opipava, mjeri, provodi odmah nužnu dijagnostiku i direktno savjetuje pacijenta. Svaka odluka nosi i osobnu i profesionalnu odgovornost liječnika, što daje posebnu težinu odlučivanju online. Posebno je opterećenje obolijevanje ili samoizolacija obiteljskog liječnika, jer tada svi njegovi pacijenti, u prosjeku ih je gotovo 1700, ostaju bez temeljnog liječnika, odnosno nema zamjene, pa drugi liječnik uz svoje pacijente preuzima i one bolesnog kolege. Mnogi obiteljski liječnici, među kojima ima i onkoloških bolesnika, radili su i do sada, ali u uvjetima pandemije i oni su vulnerabilna skupina, kao i liječnici stariji od 60 godina, a i dalje predano rade. I mnogi liječnici u izolaciji rade online od kuće, no HZZO i Ministarstvo rada još nisu donijeli jasnu regulativu takvog rada, što je velik problem, kao i sporost zdravstvene administracije u rješavanju gorućih problema obiteljske medicine - opisala je trenutno stanje dr. Nataša Ban Toskić, spec. obiteljske medicine iz Zagreba, koja je prije dva mjeseca izabrana za novu predsjednicu Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).

Izgleda da mnogi obiteljski liječnici teško prate ritam rada u pandemijskim uvjetima, jer iz Ministarstva zdravstva objavili su kako im se "obraća sve više pacijenata s pozitivnim rezultatima testiranja s primjedbama da ne mogu stupiti u kontakt sa svojim liječnicima obiteljske medicine".

Moglo bi biti i teže

Ministarstvo je pozvalo obiteljske liječnike da "u skladu sa svojim ugovornim obvezama, ali i osjećajem odgovornosti u okolnostima epidemije, u potpunosti obavljaju povjerene im zadaće", ali nije objavilo broj i sadržaj pritužbi. I iz Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba došla je informacija da se najviše primljenih pritužbi odnosi na teže stupanje u kontakt s liječnicima, u prvom redu primarne zdravstvene zaštite, a taj je problem, kažu, bio najizraženiji i prije pandemije. Nažalost, naša pitanja o aktualnim teškoćama u sustavu obiteljske medicine upućena Ministarstvu zdravstva ostala su bez odgovora.

- Ministar Vili Beroš u više je navrata u medijima, u negativnom kontekstu, izjavio da ima puno pritužbi na dostupnost obiteljskih liječnika, posebice zbog nejavljanja na telefone. Ne znam o kojem se broju niti kojem sadržaju pritužbi radi i bilo bi jako zanimljivo imati uvid u njih. No, ako iz cijele Hrvatske stižu pritužbe o telefonskoj nedostupnosti liječnika obiteljske medicine, onda ne bih za to generalno okrivljavala nas 2200 liječnika. Očigledno je da postoji strukturalna greška, preveliko opterećenje za premalen broj liječnika - kaže dr. Ban Toskić.

Nemaju svi osiguranici jednake uvjete

Neke su ordinacije obiteljske medicine uvele različite mogućnosti za olakšavanje komunikacije, među ostalim i telefonske brojeve na kojima pacijenti preko telefonske sekretarice mogu naručiti redovnu terapiju, i kada je liječnik na odmoru ili bolovanju. S druge strane, neke ordinacije ne koriste e-mail, a neki liječnici ne daju pacijentima pozitivnima na SARSCoV-2 potrebne informacije.

- Moguće je da u pojedinim ordinacijama ima više problema nego što je uobičajeno. Zbog nedostatka jasnih i službenih smjernica te pravila HZZOa dosta je improvizacija u radu, na što nas prisiljava aktualna situacija. Treba znati da više od 150 ordinacija uopće nema liječnika, to su tzv. timovi bez nositelja u kojima se liječnici izmjenjuju dnevno ili tjedno. Kada jedan liječnik istodobno pokriva dvije ili tri ordinacije, vjerujem da dostupnost e-mail adrese ordinacije može biti upitna - kaže dr. Ban Toskić. Dodaje da konzultacija e-mailom ili aplikacijama nije obaveza pružatelja zdravstvene usluge niti sadržaj osnovnog zdravstvenog osiguranja; svi komunikacijski kanali koje su liječnici otvorili prema pacijentima čisti su entuzijazam i želja da se ljudima što više pomogne. - Možemo se složiti s tim da liječnici obiteljske medicine imaju mnogo posla i vjerujem da su non-stop na telefonu, no teško mi je procijeniti koliko je zaista njihovo opterećenje. Mislim da se ne može generalizirati i da mnogo toga ovisi o volji i organiziranosti pojedinog liječnika, ali i o tome gdje pacijent živi - kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu.

Liječnici su sve stariji i sve ih je manje Glavni razlog preopterećenosti je to što je obiteljskih liječnika premalo, a bit će ih još manje, kaže. Zbog toga je Dignitas i zatražio od ministra Beroša da hitno zaustavi praksu odbijanja produljenja rada onim liječnicima obiteljske medicine koji su navršili 65 godina, a zatražili su da im se rad produlji. Svi bi oni trebali prestati raditi 1. siječnja 2021. godine.

- Većinom dobivaju odbijenice od domova zdravlja ili županija, jer nema striktno postavljenih pravila koja bi odredila tko i u kojim uvjetima može nastaviti raditi. Ovako je odluka prepuštena domovima zdravlja, a to nije dobro i može ovisiti čak i o tome koliko se ravnatelj i liječnik slažu ili ne slažu - upozorava M. Novaković Matanić.

- Njih sada odbijaju, a s druge strane, neke liječnike zove se iz mirovine, pa čak i vrlo stari liječnici rade na terenu preko ugovora o djelu i uz plaćene putne troškove. Gorući problem obiteljske medicine manjak je specijalista i njihova dob, potvrđuje predsjednica KoHOMa. Broj liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti godinama se smanjuje. Od 2200 obiteljskih liječnika više od polovice starije je od 55 godina, a 80 posto su žene. Od 60 godina starije je 720 liječnika, a njih 160 ima više od 65 godina i stekli su uvjete za mirovinu. - Za pet godina ostat ćemo bez 30 posto obiteljskih liječnika, ne računajući one koji će se iseliti iz Hrvatske, a 1,5 milijuna stanovnika ostat će bez primarnog liječnika. I sada smo devastirani, a ako oni koji imaju uvjete aktiviraju mirovinu ili bolesni kolege prestanu raditi, bit će nas još manje - upozorava dr. Ban Toskić.

Pacijentima je važno imati liječnika koji ih poznaje

- Neki se poznaju desetljećima. Kako je kroničnim pacijentima dobiti novog liječnika, baš u krizi? - pita M. Novaković Matanić i ističe kako se ne čini ništa da bi se mladi liječnici privukli u primarnu zdravstvenu zaštitu.

- Znam za slučaj ordinacije u Zadru u kojoj se u godinu dana promijenilo pet liječnika. Što to znači za kroničnog pacijenta koji mora pet puta objašnjavati svoju situaciju i pronalaziti zajednički jezik s liječnikom? Koliko se uopće taj liječnik "u prolazu" može zainteresirati za pacijente?

Jasno je da mladi moraju raditi i da trebaju negdje stjecati praksu, zato bi jedan od mogućih načina uhodavanja bio i taj da mladi liječnik neko vrijeme radi sa starijim kolegom. U mreži definitivno nedostaje liječnika i taj je problem izraženiji u manjim mjestima. M. Novaković Matanić kaže kako mladi liječnici mahom čekaju specijalizaciju po bolnicama, a mogli bi je čekati i u ambulantama u manjim mjestima. S druge strane, i manja mjesta zaslužuju iskusne liječnike.

Prosječni posjet traje pet minuta

S manjkom liječnika povezano je i pitanje velikih oscilacija u broju pacijenata po liječniku. Ured pučkog pravobranitelja u izvješću za 2019. godinu ističe nejednaku teritorijalnu raspoređenost zdravstvene infrastrukture i ljudskih resursa - prema podacima HZZO-a, naveli su tada, u samo dvije županije nema nedostatka liječnika obiteljske medicine, a nedostatak timova u odnosu na broj utvrđen Mrežom javne zdravstvene službe zabilježen je i u ostalim djelatnostima primarne zdravstvene zaštite. - Prosječno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obiteljski liječnik ima 1643 pacijenta. Prema HZZO-u standard je 1700 pacijenata po jednoj ordinaciji, dok je standard u Europskoj uniji 1500, što je po našem mišljenju i optimalan broj pacijenata u skrbi jednog liječnika. Prema HZZO-u mali je broj ordinacija u "crvenom", odnosno popunjen, no tzv. "crveni" imaju maksimalni broj od 2200 pacijenata, što je iznimno velik broj za kvalitetan rad. Dugoročni cilj bi trebao biti povećanje broja liječnika, a ne maksimalno opterećenje postojećih. Za pacijenta je veća dobrobit biti u ordinaciji s manjim brojem pacijenata kako bi mu se liječnik mogao posvetiti u potrebnom vremenu i s potrebnom pažnjom. Prema podacima koji su nam dostupni iz 2018. godine, dnevni broj konzultacija je od 80 do 120 kontakata, od čega je 25 do 35 pregleda. Svaki osiguranik prosječno 12 puta godišnje posjeti svojeg liječnika, a vrijeme posjeta u prosjeku je pet minuta. Tijekom epidemije broj fizičkih posjeta neznatno se smanjio, no broj telefonskih konzultacija porastao je čak četiri puta - navodi dr. Ban Toskić.

Mladima se ništa ne nudi

Uz rastuće administrativno opterećenje i neplaniranje specijalizacija obiteljske medicine, interes mladih liječnika za ovu granu medicine iznimno je nizak, gotovo nikakav. - Mladim liječnicima ništa se ne nudi da odaberu obiteljsku medicinu kao struku, jer najmanje je plaćena, iznimno je teško dobiti specijalizaciju, opterećena je administriranjem, uz to je javno podcijenjena - kaže dr. Ban Toskić. Smatra da kadrovski, organizacijski i financijski problemi u obiteljskoj medicini postaju sve dublji u prvom redu zbog nerazumijevanja njezina položaja u zdravstvenom sustavu i uloge temelja zdravstvene zaštite stanovništva, čak i unutar zdravstvene administracije.

- Obiteljski liječnik je liječnik prvog susreta pacijenta sa zdravstvenim sustavom, njegov vodič kroz sustav, poznaje pacijenta sa svim njegovim fizičkim, psihološkim i socijalnim obilježjima. Prati ga cijeli životni vijek, bez obzira na vrstu bolesti, dostupan je kada ga pacijent treba. Ne postoje liste čekanja niti usluga ovisi o materijalnim prilikama pacijenta, naručuje se radi uspostave reda, da pacijent ne čeka satima, a participacija je simbolična. Iz zdravstvenog proračuna za obiteljsku se medicinu izdvaja pet posto, a mogla bi riješiti čak 80 posto zdravstvenih potreba pučanstva. Obiteljski liječnik stvara se godinama, kvalitetniji je što je dulje u istoj ordinaciji, s istim pacijentima, ondje gdje sraste sa sredinom i ljudima. Tijekom specijalizacije stječe brojne kompetencije, no da bi ih mogao primijeniti, sustav ih mora prepoznati i vrednovati, ulagati u liječnika, njegovu edukaciju i opremu. Nažalost, čak i najistaknutiji predstavnici zdravstvene administracije u javnom govoru koriste iskrivljenu terminologiju, pa možemo čuti da nas nazivaju "općom praksom" ili "primarcima", čime se ostavlja dojam podcjenjivanja cijele struke koja je u osnovi prekrasna i iznimno cijenjena od Svjetske zdravstvene organizacije i mnogih zemalja iz kojih stalno pozivaju naše liječnike na rad u odličnim uvjetima. Istodobno, "primarcima" se kontinuirano delegiraju novi zadaci sa svih strana, bez pitanja možemo li ih i kako obavljati - kaže predsjednica KoHOM-a.

Posljednjih su godina, navodi, preuzeli velik dio administrativnih poslova HZZO-a, dodijeljena im je nezahvalna uloga prijave promjene zdravstvenog stanja pacijenata (vozača i posjednika oružja) MUP-u, tijekom epidemije preuzeli su velik dio posla epidemiologa u praćenju oboljelih i njihovih kontakata uz upisivanje u poseban registar, mikrobiologa pri uzimanju briseva na covid-19, cjelokupno cijepljenje protiv gripe, a najavljeno im je i cjelokupno cijepljenje protiv covida-19.

- Čini se da se sve ono što netko drugi u sustavu ne stigne, ne može ili ne želi raditi, delegira obiteljskom liječniku! Na žalost, pri donošenju strateških i organizacijskih odluka općenito, a pogotovo tijekom aktualne pandemije, obiteljske liječnike nisu uključili u donošenje odluka koje izravno utječu na naš svakodnevni rad, posljedično i na naše pacijente. Takvi postupci ozbiljno narušavaju srž struke - naglašava predsjednica KoHOM-a. - Nerazumijevanje je iskazano i kroz sustav plaća, gdje su koeficijent i dodaci na plaću obiteljskog liječnika najniži u odnosu na liječnike drugih specijalizacija.

E-uputnice još šepaju

Tu je i novouvedeni sustav e-uputnica u kojem su, kaže dr. Ban Toskić, obiteljski liječnici preuzeli velik dio naručivanja pacijenata na pretrage i preglede u bolnice i time rasteretili bolničke administratore. Taj sustav, nažalost, još šepa, a M. Novaković Matanić i sama je osjetila njegove slabosti.

- Nakon telefonskih konzultacija koje su trajale jednu minutu specijalistica iz Vinogradske zatražila je da napravim određenu radiološku pretragu. Zamolila sam obiteljsku liječnicu da mi putem e-uputnice nađe termin u bolnicama u Zagrebu ili u Gospiću, ali ona nije mogla vidjeti slobodne termine. E-uputnicu je mogla samo "ubaciti" u sustav, odakle će je bolnica kasnije povući, a ja sam opet sama morala nazivati bolnice i tražiti gdje ima mjesta. U gospićkoj bolnici tada su mi rekli da u ovoj godini više nemaju termina te da će liste za iduću godinu formirati nakon 1. siječnja, pa ćemo se tada čuti. Dakle, za sada je ostalo manje-više isto, jedino ne moram nositi papirnatu uputnicu - rekla je predsjednica Dignitasa. Problem je u tome, kaže Ivica Belina, što neki bolnički sustavi nisu usklađeni s ovim sustavom. Ako i jesu usklađeni, pitanje je jesu li bolnički podaci ažurirani, odnosno u kojoj je mjeri točno stanje koje obiteljski liječnik vidi kada naručuje pacijenta.

Četiri godine za protezu

Ipak, nešto se može i pohvaliti; M. Novaković Matanić zadovoljna je kako funkcionira e-nalaz, odnosno Portal zdravlja u sustavu e-građani:

Nužno je privući mlade liječnike u sustav obiteljske medicine osiguravanjem specijalizacija, trajnom edukacijom, širenjem kompetencija, osiguravanjem adekvatne opreme, povećanjem plaća i promocijom kroz cijeli studij medicine. Zdravstvena administracija trebala bi pozitivno govoriti o obiteljskoj medicini uz ispravnu terminologiju i jasnu definiciju njezina položaja u sustavu zdravstvene skrbi. Kao prvi korak, treba poštivati Zakon o zdravstvenoj zaštiti kojim se, kažu, donekle pokušala spasiti obiteljska medicina i cijela primarna zdravstvena zaštita. Istina je da je pažnja javnosti najviše usmjerena prema obiteljskoj medicini, ali ograničena je, pogotovo u vrijeme aktualne pandemije, dostupnost i ostalih u sustavu primarne zdravstvene zaštite - pedijatara, ginekologa, stomatologa, ističe I. Belina.

M. Novaković Matanić kaže da se zbog nedostatka stomatologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u ruralnim područjima postupak dobivanja zubne proteze nekada protegne i na tri-četiri godine. A čovjeku je tada već gotovo potrebna nova proteza.

KONTROLE HZZO-a

Traju satima i iznimno su stresne za liječnike Iz KoHOM-a su se javno požalili na učestalije kontrole HZZO-a. Zbog čega su im one problematične? - Način rada u uvjetima epidemije potpuno se promijenio i postao je iznimno opterećujući, no kontrole HZZO-a ostale su iste: kontroliraju se bolovanja, poštivanje klauzula u propisivanju lijekova, i to mahom onih preporučenih od bolničkih specijalista, kao i radno vrijeme. Jasno je da HZZO mora raditi svoj posao, ali te se kontrole često rade telefonom, uz prisutnost liječnika, a traju i po nekoliko sati. Tijekom tog vremena nedostupni smo na telefon. Isto tako, one su iznimno stresne za liječnike i ne uzimaju se u obzir posebne okolnosti u kojima se radi. Nema oprosta za grešku, najčešće administrativnu, bez ikakve štete za pacijenta. Naprotiv, najčešće se radi o tome da je pacijent od liječnika dobio nešto što HZZO smatra neopravdanim. Pravila HZZO-a često su komplicirana, podložna interpretaciji liječnika i pacijenta, a u složenim vremenima kada se mora odlučivati brzo te u želji da se ljudima što više pomogne, posljedice u obliku opomene i novčane kazne snosi samo liječnik. Primjerice, ako vam obiteljski liječnik propiše lijek na preporuku bolničkog liječnika, a HZZO procijeni da niste na to imali pravo, sav trošak snosit će vaš liječnik, a ne vi ili bolnički liječnik koji je preporučio lijek. Jednako je s putnim nalozima, pomagalima, bolovanjima. U velikoj mjeri, obiteljskim liječnicima nametnuta je dvojna uloga - s jedne strane želimo raditi u najboljem interesu pacijenata, a s druge nas pretvaraju u agente osiguravajuće kuće koji moraju vještačiti na što pacijenti imaju pravo, a na što nemaju. I za to nas sankcioniraju. Pravila se moraju poštovati, ali pitamo se jesu li u vrijeme pandemije zaista nužne višesatne kontrole propisivanja nekog uobičajenog lijeka koji ionako ne bismo propisali bez preporuke bolničkog liječnika? Inače, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti HZZO provodi kontrole i do deset puta češće nego igdje drugdje u sustavu - kaže predsjednica KoHOM-a dr. Nataša Ban Toskić.

KOLIKO JE COVID-19 OTEŽAO POSAO OBITELJSKIM LIJEČNICIMA Neki liječnici sada rade i do 14 sati dnevno

Uz redovni posao, obiteljski liječnici dobili su nove radne zadatke vezane izravno uz covid-19. Informiraju i savjetuju pacijente o svim postupcima vezanima uz novu bolest, izdavali su propusnice tijekom lockdowna, radili su i rade prekovremeno u covid ambulantama gdje pregledavaju pacijente, daju savjete telefonski, uzimaju briseve pacijenata za testiranje, obavještavaju pozitivne o rezultatu testiranja, vode evidenciju o svemu učinjenom. - Na pojedinim punktovima dnevni broj testova prelazi i 300 dnevno. Prije ili nakon rada u covid ambulantama liječnici rade u svojim ordinacijama redovni posao u novim uvjetima, a da bi to stigli, često rade i do 14 sati dnevno - kaže dr. Nataša Ban Toskić, predsjednica KoHOM-a.

- I u redovnim ambulantama naručuju pacijente na testiranja, obavještavaju ih o rezultatima, savjetuju o liječenju, prate njihovo zdravstveno stanje, savjetuju kontakte pozitivnih pacijenata te sve bilježe u zdravstvene kartone. Ispunjavaju prijave zarazne bolesti koje šalju na posebnom obrascu u HZJZ te, koliko mogu i stignu, upisuju oboljele i njihove kontakte (svoje izabrane pacijente) u Centralni repozitorij, aplikaciju preko koje se prate svi zahvaćeni bolešću na nacionalnoj razini. Kada je nužno, obavljaju i kućne posjete.