
O ovoj pretpostavci ne razmišljamo mnogo, iako je ona doista moguća. U Hrvatskoj, naime, svakoga sata jedna osoba umre od iznenadnog srčanog zastoja, odnosno na godišnjoj razini umre njih oko 9.000. Ovo su podaci koji itekako zaokupljaju našu pozornost, ali i nameću pitanje: bismo li u tim trenucima znali unesrećenoj osobi na vrijeme pružiti pomoć? Čak 80 posto iznenadnih srčanih zastoja događa se izvan bolnice, a s obzirom na to da znamo kako je u tim trenucima svaka sekunda važna, suvišno je reći da je edukacija oživljavanja prijeko potrebna za svakoga od nas.
Ulazimo u razdoblje velikih vrućina i dobro je podsjetiti se da je to ujedno i vrijeme povećanog rizika od srčanog zastoja. Stoga smo o ovoj važnoj temi razgovarali s Ivanom Portolan Pajić, dr. med., članicom Upravnog odbora Zaklade Hrvatska kuća srca, i Janom Šinka, predsjednicom Studentske Ekipe Prve Pomoći (StEPP) i studenticom pete godine medicine.
Rizične skupine
Srčani zastoj ili iznenadna srčana smrt (ili kardijalni arest) stanje je u kojem srce iznenada prestaje pumpati krv, što uzrokuje prestanak dotoka kisika u mozak i ostale vitalne organe. Ako se hitno ne reagira, osoba može izgubiti svijest i umrijeti u roku od nekoliko minuta.
- Za definiciju iznenadne srčane smrti važne su dvije činjenice: smrt nastupa neočekivano i trenutačno, a u podlozi je neka bolest srca. Najčešće je to ventrikulska tahikardija kod bolesnika s koronarnom bolešću srca, infarkt miokarda, kardiomiopatije, ruptura aorte, tamponada srca, masivna plućna embolija te neke strukturne bolesti srca - objašnjava doktorica Portolan Pajić i dodaje da, usprkos velikom napretku u zbrinjavanju ugroženih bolesnika, iznenadna srčana smrt još uvijek čini 50 posto ukupnog broja svih srčanih smrti.
Zahvaljujući brojnim epidemiološkim, kliničkim i genetskim ispitivanjima, ističe, otkriveni su različiti čimbenici koji su povezani s povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti.
U rizičnu skupinu osobito ubrajamo:
- osobe s prethodnim srčanim problemima (npr. infarkt, aritmije, zatajivanje srca)
- osobe s visokim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom ili šećernom bolešću
- pušače
- osobe s obiteljskom anamnezom srčanih bolesti
- osobe koje vode sjedilački način života ili su pretile
Čega sve moramo biti svjesni tijekom ljetnih vrućina?
Tijekom velikih vrućina tijelo gubi više tekućine i elektrolita znojenjem, što može dovesti do dehidracije, pada tlaka i opterećenja srca. Osim toga, napominje dr. Portolan Pajić, toplina uzrokuje širenje krvnih žila, što dodatno opterećuje kardiovaskularni sustav.
- Da bismo se što učinkovitije zaštitili, potrebno je redovito unositi dovoljno tekućine (vode i nezaslađenih napitaka), izbjegavati naporne aktivnosti u najtoplijem dijelu dana, boraviti u rashlađenim prostorima, nositi laganu i prozračnu odjeću te, oni koji to moraju, redovito uzimati propisanu terapiju za srce i krvni tlak - objašnjava doktorica.
Čega se građani najviše boje kod reanimacije?
Prema riječima naše druge sugovornice, Jane Šinka, imamo razloga za optimizam jer, kako kaže, svijest o važnosti kardiopulmonalne reanimacije (KPR) u Hrvatskoj raste. Međutim, znanje i praktična spremnost još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini.
- Mnogi ljudi znaju da se u hitnim situacijama ‘nešto treba raditi‘, ali često ne znaju točno kako postupiti niti imaju samopouzdanja da reagiraju - kaže Šinka. - Glavni razlog nelagode kod građana je strah da će napraviti nešto pogrešno, pogoršati stanje osobe ili čak snositi pravne posljedice. Osim toga, ljudi su nesigurni oko samog fizičkog kontakta, primjerice, umjetnog disanja ili primjene pritiska na prsa. Dodatno, prisutna je i emocionalna blokada. U stresnoj situaciji mnogi ostanu paralizirani jer ne znaju kako započeti. Zato su edukacije ključne - one ne samo da pružaju znanje, nego i razvijaju samopouzdanje za djelovanje.
Pitali smo našu sugovornicu da nam objasni što je kardiopulmonalna reanimacija i kako se izvodi.
- Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) sastoji se od dva osnovna postupka: kompresija prsnog koša i umjetnog disanja. Najvažnija komponenta su kompresije jer srce treba održavati cirkulaciju krvi prema mozgu i drugim vitalnim organima. A sam postupak je sljedeći:
- Provjeravamo je li osoba pri svijesti i diše li.
- Ako ne reagira i ne diše normalno, odmah zovemo 194 ili 112.
- Započinje se s kompresijama: ruke se postavljaju na sredinu prsnog koša, dlan na dlan, i pritišće se čvrsto i brzo – oko 100 do 120 puta u minuti, dubine 5 - 6 cm.
- Postupak ide u omjeru 30 kompresija i 2 udisaja - dakle, trideset pritisaka na prsni koš pa dva udisaja.
Ako je dostupan automatski vanjski defibrilator (AVD), svakako ga treba uključiti i primijeniti čim prije. Uređaj glasovno vodi osobu kroz cijeli postupak i može značajno povećati šansu za preživljavanje - objašnjava Šinka i kaže kako su i samo kompresije, bez umjetnog disanja, bolji izbor nego nikakvo djelovanje.
Najčešće pogreške sudionika i kako ih prevladavaju
O važnosti edukacije svjedoče i neke pogreške koje se na radionicama javljaju, ali koje se uspješno ispravljaju. Jana Šinka navodi sljedeće:
- Preplitke ili prespore kompresije - ljudi se boje pritisnuti dovoljno jako ili ne održavaju pravilan ritam.
- Nepravilno postavljanje ruku, što može umanjiti učinkovitost masaže srca.
- Odgoda u početku reanimacije - mnogi čekaju "da se nešto promijeni" ili se boje preuzeti inicijativu.
- Zaborav na poziv hitnoj pomoći - što je ključno kako bi stručna pomoć stigla što prije.
- Emocionalna blokada često je veći izazov nego sama tehnika – ljudi se uplaše i "zamrznu".
- Kroz praksu na edukacijama učimo da je mnogo bolje reagirati nesavršeno nego ne reagirati uopće. Upravo zato organiziramo ovakve radionice, da ljudi vježbaju, postavljaju pitanja i steknu sigurnost da mogu i znaju pomoći u presudnom trenutku - priča nam.
Jedan je život spašen, akcija na zagrebačkom Cvjetnom trgu
Jedna takva radionica, odnosno akcija ‘Oživi me‘, održat će se u subotu, 14. lipnja, na zagrebačkom Cvjetnom trgu od 10 do 13 sati, kada će se građani moći educirati o kardiopulmonalnom oživljavanju, postupku prve pomoći kod opstrukcije dišnog puta (Heimlichov hvat), kao i o pružanju prve pomoći kod utapanja i sunčanice.
Zahvaljujući upravo ovakvim radionicama jedan je život spašen, otkrivaju nam sugovornice.
- Najdojmljiviji primjer zasigurno je slučaj iz Vrapča, konkretno iz dvorišta OŠ grof Janko Drašković, gdje je slučajni prolaznik doživio srčani zastoj, a školski domar kojeg smo prethodno educirali započeo je postupak reanimacije koristeći automatski vanjski defibrilator koji smo donirali školi u sklopu projekta ‘Oživi me‘. Brzi dolazak hitne medicinske pomoći i zbrinjavanje pacijenta u bolnici rezultirali su brzim oporavkom i otpuštanjem na kućno liječenje. Sinergija našeg projekta, odlučnost educiranog laika i brza intervencija hitne pomoći rezultirali su spašenim životom, a to je neprocjenjivo - govore Ivana Portolan Pajić i Jana Šinka.
Osim ovog herojskog čina kojeg su podijelile s nama, kažu nam da dobivaju i druge pozitivne priče građana koji su prošli edukaciju oživljavanja. Javljaju im se s primjerima kad su bili u prilici reagirati, prepoznati srčani zastoj i pomoći osobi do dolaska hitne medicinske službe.
Edukacija u školama kao zalog za budućnost
Primjer iz OŠ grof Janko Drašković vrijedan je pokazatelj koliko je edukacija u odgojno-obrazovnim ustanovama važna.
- Uvođenje edukacije o reanimaciji (KPR) u škole moglo bi značajno povećati broj osoba sposobnih za brzo i pravilno reagiranje u slučaju srčanog zastoja. Istraživanja pokazuju da rana reanimacija i pravodobna defibrilacija mogu udvostručiti ili čak utrostručiti izglede za preživljavanje - kaže Ivana Portolan Pajić.
Zaklada Hrvatska kuća srca zalaže se za uvođenje edukacije o oživljavanju u osnovne i srednje škole kako bi se što više građana educiralo, interveniralo prije dolaska hitne pomoći i doprinijelo smanjenju smrtnosti i trajnih posljedica kod preživjelih.
Europski primjeri na koje se trebamo ugledati
Edukacija mladih stvara generacije koje znaju reagirati u kriznim situacijama, što dugoročno može spasiti tisuće života.
- Dječje ruke također mogu spasiti život. Skandinavske zemlje pokazale su najveći napredak i najbolju organiziranost u ovoj edukaciji. Primjerice, u Norveškoj i Švedskoj djeca uče KPR već s deset godina, a edukacija je obvezni dio školskog kurikuluma. Rezultat toga je visok postotak građana – slučajnih svjedoka - koji znaju pravilno primijeniti postupak oživljavanja, čak 60 posto. U Norveškoj se stopa preživljavanja izvanbolničkog aresta kreće između 30 i 40 posto, dok je u Hrvatskoj, zbog niske razine educiranosti i manjeg broja javno dostupnih defibrilatora, ta stopa tek pet do osam posto - navodi Portolan Pajić.
Važni koraci u prevenciji srčanih bolesti
Za kraj, doktorica Ivana Portolan Pajić istaknula je da se prevencija srčanih bolesti temelji na zdravom načinu života te prepoznavanju i kontroli rizičnih čimbenika.
Ti koraci uključuju:
- uravnoteženu prehranu s malo soli, zasićenih masti i šećera
- redovitu tjelesnu aktivnost (barem 30 minuta dnevno)
- održavanje zdrave tjelesne težine
- prestanak pušenja i ograničenje unosa alkohola
- kontrolu krvnog tlaka, šećera u krvi i kolesterola
- redovite preventivne preglede kod liječnika
- upravljanje stresom
Ako vam se čini da biste subotnju edukaciju voljeli još jednom ponoviti, to možete učiniti prijavom putem online obrasca kampanje Oživi me. Osim toga, uvijek se možete vratiti na instrukcijske videe oživljavanja samo rukama te oživljavanje s umjetnim disanjem i korištenjem AVD-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....