Estetsko-kirurška operacija nosa (rinoplastika i septorinoplastika, kada se istodobno ispravlja i nosna pregrada), među najtraženijim je estetskim intervencijama. Iako nema registra podataka, procjenjuje se da se u Hrvatskoj godišnje izvede između 500 i 1000 rinoplastika. No, doc. dr. sc. prim. Marko Velimir Grgić, otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata te predsjednik Hrvatskog rinološkog društva, na predavanju i tribini "Izazovi i opasnosti estetske kirurgije nosa" u zagrebačkom Centru mladih Ribnjak upozorio je na velik broj revizijskih operacija zbog nezadovoljavajućih rezultata.
- Revizijska operacija znači ponovnu operaciju na koju ljudi dolaze jer su nezadovoljni ili izgledom ili funkcijom, prvenstveno disanjem. Prema literaturi, broj revizija ide čak do 15 posto što je velik broj i u bilo kojoj drugoj grani kirurgije smatrao bi se jako lošim. No, ne predstavlja i točan broj ljudi koji nisu zadovoljni jer se mnogi ne javljaju i ne odlučuju na ponovnu operaciju - kaže doc. Grgić.
Tamna strana operacije
- Ljudi nisu svjesni da je više od 95 posto primarnih operacija nosa redukcijskog tipa, što znači da odstranjujemo dijelove hrskavice ili kosti jer svi žele manji nos. Nakon toga nos je slabiji, a u revizijskom postupku vraćamo strukturu koja mu nedostaje uzimajući je iz drugih dijelova tijela. Velik problem je osjećaj da lošije dišu na nos nakon operacije čak i kad je tehnički dobro izvedena. To je zato što se kod operacije često oštete receptori na sluznici i pacijent ima subjektivan osjećaj da ne diše dobro, u ekstremnom slučaju to prerasta u tzv. sindrom praznog nosa, šupljine su velike, ali funkcionalno siromašne.To je stanje koje je gotovo nemoguće popraviti - naglašava doc. Grgić. Uz funkcionalne probleme, komplikacije uključuju krvarenja, infekcije pa i teže ishode poput sepse. - Također, svaka operacija ostavlja ožiljak, smanjuje kvalitetu tkiva i ono zapravo brže stari, a, paradoksalno, ide se na operaciju da se pomladi - kaže doc. Grgić ističući da je potrebna racionalnija dijagnostika. - Operacija nosa, neovisno o indikaciji, može imati ozbiljne funkcionalne posljedice, a nezadovoljavajući rezultati, nažalost, češći su nego što se o tome govori. Mi ih i ne možemo sve dokumentirati - naglasio je liječnik.
Psihološka procjena
U kirurškim udžbenicima piše da bi pacijenta koji traži estetsku operaciju trebalo poslati na procjenu emocionalne zrelosti, no to kod nas ima stigmu. Hrvoje Handl, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist psihoterapije i psihoanalitičar, kaže da se stigma teško može ublažiti, ali da psihijatar svakako može pomoći osobi koja pati u svom tijelu.
- Tjelesni dismorfni poremećaj je ozbiljan psihički poremećaj kod kojeg osoba ima opsesivnu i trajnu zabrinutost zbog stvarnog ili zamišljenog tjelesnog nedostatka, najčešće u pogledu izgleda lica. Jedna od fiksnih točaka psihoze upravo je osjećaj nosa. Procjena takvog poremećaja često zahtijeva više razgovora sa psihoterapeutom. Netko tko želi estetsku operaciju trebao bi barem 6-7 susreta sa psihologom ili psihoanalitičarom koji je iskusan u tom području pa ima pravo reći da osoba jest ili nije emotivno zrela - kaže psihijatar Handl i ističe da je jedan od kriterija za operaciju nosa upravo pitanje emotivne zrelosti.
Tko je odgovoran
Na širu društvenu dimenziju estetskih zahvata upozorio je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja dr. sc. Boris Jokić, posebno se dotičući mladih koji žele na estetske operacije.
- U digitalno doba gura se uniformni i neostvariv ideal ljepote oblikovan filterima i algoritmima. I kada razgovarate s mladima o tome što je njima lijepo vezano uz izgled, često to nije usporedba između onoga što oni jesu i što bi mogli biti, nego što oni jesu i što je taj nametnuti ideal ljepote. Taj je jaz puno veći nego ovaj osobni i može izazvati frustraciju, a rješenje se sve češće traži u estetskim zahvatima. Kao psiholog smatram da estetska kirurgija nekim ljudima čini dobro kod ispravljanja određenih deformacija i može imati pozitivan psihološki učinak. Međutim, ako te zahvate guraju određene interesne skupine, i to tako da se izaziva povećan interes, često nepotrebno i protiv struke, sve to može imati neželjene posljedice - kaže Boris Jokić. Smatra i da bi obrazovne institucije trebale više raditi na pitanjima psihičkog i mentalnog zdravlja te zdravlja općenito, ali i osobnog i socijalnog razvoja. Mladoj osobi treba omogućiti kritičko razmišljanje o tome kakav je ideal ljepote i razvoj stavova o sebi i o drugima - kaže Boris Jokić.
- Nisam protivnik estetske operacije, ali u društvu koje gubi kritičku misao činjenica je da ćemo s određenim odgojnim stilovima imati sve veći pritisak djece u pubertetskoj dobi da im se omogući korektivna operacija. Neka će društva to regulirati prije svega unutarnjim djelovanjem struke - kaže Jokić.
Tanka je granica kada ‘nesavršenost‘ opravdava kiruršku intervenciju
U Hrvatskoj je granica između estetskih i funkcionalnih operacija ponekad teško razlučiva. - Kod nas se ne može napraviti estetska operacija na račun HZZO-a osim osobama mlađim od 18 godina. Punoljetnim osobama se u javnom zdravstvu ne rade estetski zahvati, osim ako je riječ o deformitetu, međutim na teret HZZO-a rade se estetski zahvati koji sadrže i funkcijsko oštećenje. No, čak je i meni kao subspecijalistu vrlo teško postaviti jasnu granicu kada funkcija opravdava estetsko mijenjanje nosa. Taj dio je uistinu u domeni etičnosti kirurga. Mislim i da bi trebalo na razini stručnog društva regulirati oglašavanje u domeni estetske kirurgije. Nije primjereno da mi liječnici pozivamo ljude na estetsku operaciju - kaže doc. Grgić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....