Kuća, posao, druženja, vrijeme s obitelji i putovanja za Riječanina Ivana Škaricu (38) bili su rutina. Ovaj po struci vozač kamiona za sebe kaže da je vodio sasvim običan život, sve do trenutka nepažnje u studenom 2023. kada je mehaničkim pokretom ruke oštetio madež na leđima. Ivan nije ni slutio kako će ovaj scenarij prodrmati njegov život iz temelja.
- Imam taj madež otkako znam za sebe. Toliko sam srastao s njime, da ga nisam ni primjećivao, a ponajviše zato što mi nije bio u vidnom polju već na leđima. Međutim, trenutak nepažnje doveo je do obrata. Svu svoju pažnju sam usmjerio baš na taj događaj, i shvatio da je pravo vrijeme za odlazak liječniku na pregled. Bila je to dobra odluka jer je doktorica na prvi pogled okom izjavila kako joj se ne sviđa to što vidi i predložila je hitnu eksciziju - kaže nam Ivan kojemu je ubrzo u KBC-u Rijeka napravljen kirurški postupak izrezivanja ozlijeđenog tkiva.
Dijagnoza zloćudni melanom
Iščekivanje nalaza biopsije za ovog Riječanina nije bio nimalo lak period. Ipak, dogodilo se ono što je najmanje priželjkivao. Dobiveni rezultati su upućivali na zloćudni melanom, a Ivan je krajem 2023. bio podvrgnut hitnoj reeksciziji melanoma, odnosno ponovnom postupku izrezivanja zahvaćenog tkiva te uklanjanju limfnih čvorova ispod lijevog i desnog pazuha.
- U trenutku kad sam dobio nalaz biopsije u kojem se nalazila riječ ‘zloćudni‘, postalo mi je odjednom jasnije da situacija koja mi se događa nije nimalo bezazlena. Štoviše, nisam mogao vjerovati do čega me je tek jedan nespretan potez svrbljenja leđa doveo - svjestan je Ivan situacije u kojoj se odjednom našao.
Ipak, ističe kako se od samog postupka izrezivanja tumora i uklanjanja limfnih čvorova brzo se oporavio u okrilju svoga doma i obitelji. Stigla je Nova godina koja je za ovog optimističnog riječkog borca i simbolički označavala novi početak života jer, kako kaže, Stara godina je s vijesti o zloćudnom tumoru ionako već dovoljno zapaprila.
Sumnja na još nešto
Početak 2024. za Ivana je ponovno značilo isčekivanje analize tkiva izvađenog prilikom druge operacije kao i potencijalnu vrstu terapije koju će trebati uzimati. Iako je mislio da će sve ići baš tim redoslijedom, dogodilo se suprotno. Kirurg ga je poslao na još jedan pregled i mišljenje onkologa.
- Doktor Ivan Sebaher, riječki plastični kirurg koji me operirao u nalazu biopsije naveo je kako ću pod hitno morati napraviti PET/CT pretragu uz koju je zatražio mišljenje onkologa. Riječ je o pretrazi koja daje informacije o funkciji i izgledu organa i tkiva u cijelom organizmu. Dobio sam nalaz koji doista nisam razumio. Prema uputi kirurga, nalaz je očitao onokolog koji mi je odmah dodjelio imunoterapiju u kombinaciji s pametnim lijekom, inače vrlo uspješnu terapiju - priča Ivan koji je krenuo s liječenjem.
Prvu terapiju koju je primio krajem veljače 2024., kako nam kaže, nije ni osjetio. Za drugu, koju je primio sredinom ožujka, Ivan je smatrao da ju je također dobro ponio, međutim, krajem ožujka počinje osjećati blage simptome.
- Imao sam osjećaj kao da imam blagu virozu. Početkom travnja zbog boli u predjelu želuca i blago povišene temperature koja se kretala između 37,3 i 37,4 °C otišao sam u bolnicu gdje su mi napravljene sve krvne pretrage i ultrazvuk abdomena. Nalazi su bili relativno uredni, međutim, bolovi i dalje nisu prestajali već su postali intenzivniji. Uz to, počeo sam plitko disati. Nakon samo nekoliko dana, odlazim vaditi krv, no očito je doktorima moj izgled puno govorio stoga su me odlučili zadržati u bolnici. I to s punim pravom. Prvo sam pomislio da je sva ta bol koju sam doživljavao sigurno nekakva reakcija na imunoterapiju koju sam primao, no nakon još temeljitijih pregleda cijelog tijela, dobivam vijest da moja situacija nije nimalo bezazlena, dapače, da je opasna po život - govori Ivan koji je u tim trenucima doista proživljavao osjećaje zbunjenosti i agonije.
Metastaze na jetri i drugim organima
Rezultati svakodnevnih pretraga koje su mu rađene prilikom boravka u bolnici bili su sve lošiji. Dok Ivan nije ni bio u potpunosti svjestan ozbiljnosti koja se upravo odvija u njegovom životu, obitelj je itekako znala da postoji mogućnost dobivanja ružnih vijesti i loših prognoza. Naime, Ivan u prvim trenucima nije znao da je melanom metastazirao na jetru i da je za njegov slučaj potrebna multidispclinarna skrb koju su činili predstojnica Klinike za tumore, izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević dr. med. i Ivanov onkolog, prim. dr. Dag Zahirović. Ovaj je tim došao do ideje da po prvi put naprave nešto što kod melanoma nije praksa. Odlučili su se za dijalizu jetre.
- U neznanju i u bolovima i dalje sam zadržao svoj pozitivan stav. Trajao je sve do 24. travnja kada sam po prvi put osvijestio da mi i nije svejedno. Naime, preselili su me iz ‘normalne‘ sobe u onu u kojoj sam morao biti sam, a ubrzo su nakon mene stigli i svakakvi aparati koje do tad u životu nisam vidio. Sjećam se u polusvijesti da su mi ugradili kateter u predjelu vrata i još tu večer bio sam podvrgnut dijalizi jetre kako bi je pokušali očistiti i spasiti onu mrvicu zdravosti da bih mogao primiti novu terapiju. Noć sam tako proveo na dijalizi jetre, a jutro na dijalizi bubrega. Isti postupak ponovili su sljedeću večer, dok sam ujutro dobio novu terapiju u obliku tableta. Nakon toga sam saznao sve o svom stanju. Postalo mi je jasno zašto sam bio na dijalizi i zašto su me odveli u tu takozvanu samačku sobu u kojoj sam proveo te dvije noći. Saznao sam da je melanom metastazirao na jetru, ali i na slezenu, pluća, lijevi pazuh i kralježnicu - svjestan je Ivan ovog nevjerojatnog spleta okolnosti koje su mu se dogodile u tako kratkom vremenu.
U tim je trenucima bio pomalo ljut na sebe, zbunjen i zamišljen. Postavljao je ‘zašto ja‘ pitanje i povukao se u sebe. Ipak, taj je proces za ovog Riječanina kratko trajao. Nije dozvolio da ga negativne misli potpuno oduzmu, a u tome su mu pomogle i pozitivne vijesti doktora kako dobro reagira na terapije. Bile su to riječi ohrabrenja koje su ga ponovno digle i dale mu snagu za nastavak borbe.
U nove pobjede
Ova je životna utrka za našeg sugovornika svakim danom postajala sve optimističnija, a tome su u prilog išli i dobri rezultati svakodnevnih pretraga te pozitivna lica cijelog medicinskog tima.
- Nakon užasnih bolova, torture i svega sto sam u tih mjesec dana prošao, u moju je sobu ušla predstojnica Mikolašević i stavila mi dodatan razlog za osmijeh govoreći rečenicu koju i danas rado prenosim. Rekla je: ‘Ivane, nalazi su puno bolji, dobro se osjećaš, dobro izgledaš stoga te u ponedjeljak puštamo kući.‘ - prisjeća se Ivan koji se u ovim trenucima pomalo vraća u svoju životnu rutinu.
Njegovu povezanost i zahvalnost prema cjelokupnom medicinskom timu ne skriva ni danas te ističe kako mu redoviti odlasci na preglede ni na koji način ne predstavljaju problem, a posebno zato što je cijelo osoblje u trenucima kada je bilo najteže, bilo uz njega i bodrilo ga baš na svakom koraku. Za svako pitanje ili nejasnoću, Ivan uvijek dobije odgovor i upute. Najveću podršku u ovom procesu su muu, kaže, bezrezervno pružali supruga i obitelj.
Prevencija
Ivanov slučaj važan je podsjetnik svima na odlaske na preventivne preglede madeža i samopreglede.
- Želim poručiti svima da se redovito pregledavaju jer prevencija je najbitnija. Moja greška je što nisam na pregled otišao puno ranije, a svaka greška košta. Mislim da sam svoju i preplatio - zaključuje Ivan koji nastavlja dalje živjeti, no ovaj put s većom dozom svijesti, optimizma i pozitivnosti.
ČITAJTE I: