Razočarana: Prijateljice iz osnovne škole odbacile su me kad su dobile djecu, mogu li išta učiniti za naš odnos?

Prijateljice su me odbacile kad su dobile djecu. Više me ne pozivaju na druženja dok se one redovito nalaze. Kad se i sretnemo kao da ne znaju o čemu bi sa mnom razgovarale. Samo zato što nisam u vezi i još nisam našla onog pravog, mislim da ne bih trebala ostati i bez prijateljstava, a neka od njih su iz osnovne škole, važna su mi i stalo mi je do njih. Što mi savjetujete?

Marija, Zagreb

Iz vašeg pitanja iščitavam duboku bol i iskonsku ljudsku potrebu za pripadanjem. Gubitak bliskosti s prijateljicama koje su postale majke može biti vrlo bolan, osobito ako ga prati osjećaj isključenosti. Vaš doživljaj udaljavanja od njih nije neuobičajen i može ostaviti dubok trag. Osjećaj odbacivanja često pokrene i druge unutarnje teme - preispitivanje i/ili sumnju u vlastitu vrijednost, osjećaj usamljenosti, izolacije, pa čak i stid zbog životne faze u kojoj ste trenutačno. U tom unutarnjem previranju važno je zastati, udahnuti i pokušati sagledati širu sliku - i svoju, i njihovu.

Ljudske emocije imaju duboku psihološku i relacijsku podlogu. Kada nas isključe ljudi koje volimo i kojima vjerujemo - čak i nenamjerno - u nama se često pokreće lančana reakcija. Možda vas sadašnje iskustvo podsjeća na davni osjećaj napuštenosti, odbačenosti ili nevidljivosti. U psihoterapiji to nazivamo emocionalnim okidačima - situacijama u sadašnjosti koje aktiviraju emocionalne memorije iz prošlosti. Ako ste ranije u životu doživjeli gubitke ili osjećaj da niste važni, sadašnje okolnosti mogu dodatno pojačati te doživljaje. To ne znači da vaše prijateljice postupaju svjesno ili s namjerom da vas povrijede, ali vaše emocije zaslužuju pažnju, razumijevanje i podršku.

Je li bilo neravnoteže?

Majčinstvo sa sobom često donosi duboki identitetski pomak. Mnoge žene, postavši majke, osjećaju snažan pritisak da u toj ulozi budu "dovoljno dobre". Njihova se svakodnevica mijenja, prioriteti se preusmjeravaju, a energija se usmjerava na preživljavanje dana. U tom procesu, često nesvjesno, zapostavljaju druge aspekte svog identiteta - uključujući i prijateljstva. Neke se žene u društvu prijateljica koje nemaju djecu mogu osjećati nesigurno, krivo ili jednostavno ne znaju kako razgovarati o stvarima koje više nisu zajedničke. Društvena očekivanja dodatno oblikuju njihovo ponašanje - ženama se često nameće narativ prema kojem bi trebale slijediti određeni životni slijed: veza, brak, djeca. Kada netko u njihovoj blizini ne prati taj obrazac, može u njima pobuditi nesvjesnu nelagodu, jer ih podsjeća na vlastite izbore, propuštene prilike ili potisnute potrebe. U takvim trenucima nije neobično da se povuku, čak i od osoba koje su im do nedavno nešto značile, ili za koje su vjerovale da su im značile.

Za pravo prijateljstvo važna je zdrava dinamika odnosa

SHUTTERSTOCK

U tom je kontekstu vrijedno preispitati je li to prijateljstvo doista bilo uzajamno i iskreno, ili je možda već ranije postojala neravnoteža koju sadašnja situacija samo jasno razotkriva. No, duljina prijateljstva ne jamči i njegovu kvalitetu. Jeste li u tim odnosima mogli biti u potpunosti svoji? Jeste li se osjećali viđeno, prihvaćeno, cijenjeno? Ili ste češće bili ta koja se više trudi, prilagođava, nada?

Autentičnost i samopoštovanje

Neki odnosi više postoje u našim potrebama i uspomenama nego u stvarnosti. Ako su prijateljice bile prisutne kada im je to odgovaralo, ali danas nemaju volje ili kapaciteta ulagati u odnos, možda je vrijeme da to sagledate realnije. Autentična prijateljstva prepoznaju različite životne putove, uvažavaju individualnost i ne ovise o statusu, partnerstvu ili roditeljstvu.

Kada vlastitu vrijednost temeljimo na prijateljstvima - odnosno na potrebi da kroz njih budemo potvrđene - ulazimo u prostor emocionalne ovisnosti. Tada se javlja osjećaj da moramo zadržati određene odnose kako bismo bile dovoljno važne i voljene. To nas može voditi prema obrascima pretjeranog ulaganja, ugađanja, trpljenja i zanemarivanja vlastitih potreba - što nas sve više udaljava od autentične slike o sebi.

Postavite si pitanja poput: Zašto se toliko trudim oko ljudi koji se ne trude oko mene? Što to govori o mom osjećaju vlastite vrijednosti? Ako vaša vrijednost ovisi o tuđem prihvaćanju, nježno se vratite sebi. Vaša vrijednost ne leži u tuđim rukama - ona pripada vama.

Ovakvi obrasci često imaju korijen u ranom iskustvu, u trenucima kada smo ljubav i pažnju morali zaslužiti. Kasnije to ponavljamo u prijateljstvima, tražeći potvrdu vlastite važnosti i prava da budemo voljene.

Često naglašavam da je autentičnost najdublji izraz samopoštovanja. Biti autentična znači birati sebe i svoje vrijednosti, čak i ako to znači gubitak nekih odnosa. Možda su se vaše vrijednosti promijenile, možda danas težite dubljoj povezanosti, zrelosti, uzajamnosti. I to je u redu. Najdublja usamljenost nije ona kad smo sami, već ona koju osjećamo među ljudima koji nas ne vide.

Pitanje koje vam može pomoći glasi: Tko sam ja izvan odnosa? Što me ispunjava, raduje, pokreće? Kada živite u skladu sa sobom, privlačite ljude koji to prepoznaju. Tada odnosi ne proizlaze iz potrebe, već iz slobode i obostranog prepoznavanja.

U zdravim odnosima trud je uzajaman. Ako stalno vi inicirate kontakt, predlažete druženja i pokazujete interes, dok s druge strane izostaje isti angažman, to nije znak bliskosti, već neravnoteže. U tom trenutku trud prestaje biti izraz brige i postaje pokušaj izbjegavanja odbacivanja - postaje teret. Vrijeme je da ga spustite.

Odmaknite se, promatrajte i dajte prostoru priliku da pokaže što je istina. Prava prijateljstva opstaju čak i kada ih pustimo. A ona koja nestanu kad prestanete ulagati, možda nikada nisu ni bila uzajamna.

Što sada?

Kada dođemo do točke u kojoj postajemo svjesni da neki odnosi više ne hrane našu dušu, postavlja se pitanje - što sada? Što učiniti kada spoznamo da trud više nije zdrav, a prijateljstva više ne pružaju osjećaj bliskosti, razumijevanja i uzajamnosti?

• Ulažite u odnose koji vas hrane, a ne iscrpljuju.

• Jasno definirajte vlastite vrijednosti i birajte ljude koji ih dijele.

• Radite na jačanju samopouzdanja kroz terapiju, pisanje, kreativni rad ili edukaciju.

• Proširite društveni krug - upoznajte ljude koji, poput vas, žive izvan "standardnih" obrazaca.

• Prakticirajte zahvalnost - ne samo za ono što imate, nego i za ono što jeste.

Kao oblik emocionalnog zatvaranja i osnaživanja, razmislite o tome da napišete iskrenu poruku jednoj od prijateljica - možda onoj koju ste smatrali najbližom. Poruku ne morate poslati, osim ako nakon pisanja osjetite unutarnju jasnoću i mir. Neka bude dostojanstvena, iskrena i usmjerena na izražavanje vlastitih osjećaja, bez optuživanja, s naglaskom na vlastitu istinu.

Primjer: "Draga ..... Već neko vrijeme osjećam potrebu staviti na papir neke misli koje me prate. Naše prijateljstvo mi je bilo važno i tvoje mjesto u mom životu nije bilo usputno. Možda baš zato osjećaj udaljenosti sve više boli. Znam da su se okolnosti promijenile i da majčinstvo nosi svoj tempo. Ipak, sve češće se pitam postoji li još prostor za naš odnos. Čini mi se da sam postala promatrač, a ne više dio priče. Ne tražim odgovore ni krivca, pišem ti jer mi je stalo da budem iskrena prema sebi. Ako jednom osjetiš želju da obnovimo kontakt - tu sam. Ako ne, želim ti sve najbolje, bez zadrške. Hvala ti na svim lijepim trenucima koje smo dijelile, za koje se nadam da ćemo ih obnoviti‘‘.

Ključan je rad na sebi

Kada je riječ o prijateljstvima često smo skloni prekomjernom davanju, prilagodbi i nastojanju biti stalno prisutni. Iako ovi obrasci mogu proizaći iz dobre volje, s vremenom mogu dovesti do emocionalne iscrpljenosti i unutarnjih nesuglasica. Kako bismo očuvali zdravu dinamiku odnosa, ključno je prepoznati i poštovati vlastite granice, stvarajući prostor za veze koje ne zahtijevaju stalnu prilagodbu ili zaboravljanje vlastitih potreba. Ako se suočimo s emocionalnim umorom ili osjećajem gubitka vlastitog identiteta, važno je napraviti korak unazad i preispitati svoje granice. Prepoznavanje trenutaka kada smo previše dostupni, kada dajemo više nego što primamo, ključno je za izgradnju zdravijih i balansiranih odnosa. Rad na sebi nije samo pitanje introspekcije, već i aktivnog usmjeravanja energije prema odnosima koji nas ispunjavaju, a ne iscrpljuju. Vaši osjećaji su stvarni i zaslužuju pažnju, kao i vaša potreba za povezanošću koja je duboko ljudska. Međutim, vaša vrijednost i dostojanstvo ne smiju ovisiti o tome tko vas trenutačno vidi ili priznaje. Imate pravo na odnose koji vas poštuju, podržavaju i u kojima se osjećate viđeno. Ključno je u tom trenutku prepoznati vlastite obrasce, razvijati emocionalnu otpornost i otvoriti prostor za nova značenja i odnose.

U procesu osobnog rasta često dolazimo do točke kada preispitujemo svoja uvjerenja o odnosima, osobito o prijateljstvu. Negativni obrasci koji su nastali kroz djetinjstvo, adolescenciju ili bolna iskustva iz prošlosti mogu utjecati na to kako doživljavamo i interpretiramo ponašanje drugih. Sljedeće vježbe pomažu osvježiti i osloboditi te obrasce, emocionalno ih obraditi i postaviti zdravije temelje za međuljudske odnose. Obje vježbe osnažuju vašu sposobnost da prepoznate stvarne situacije, razlikujući ih od starih emocionalnih reakcija. One omogućuju da promatrate sebe i svoje odnose s više jasnoće, suosjećanja i zrelosti. Umjesto da budete zarobljeni u obrascima koji vas ranjavaju, učite kako stvoriti odnose koji su realni, fleksibilni i uzajamno podržavajući.

U nastavku predlažem vježbu Istraživanje granica u prijateljstvima, koja je korisna za sve koji imaju sklonost davanju bez mjere, stalnoj dostupnosti i potrebi za potvrdom kroz prijateljstva. S vremenom takav obrazac može voditi u emocionalnu iscrpljenost i zamjeranja. Ova vježba omogućava osvještavanje osobnih granica i otvaranje prostora za zdraviju dinamiku u odnosima.

1. Za početak, razmislite - koliko često osjećate emocionalni umor u odnosima.

2. Osjećate li pritisak da budete uvijek dostupni? Koji se osjećaji tada javljaju - krivnja, tjeskoba, iscrpljenost?

3. Postavite si ključna pitanja: Kako izgleda prijateljstvo koje uključuje granice, ali ostaje toplo i podržavajuće? Što me može emocionalno stabilizirati, osim stalnog traženja potvrde od drugih?

4. Sjetite se odnosa koji su bili podržavajući, ali nisu zahtijevali stalnu prisutnost. Možda su to bila prijateljstva koja su preživjela promjene, a pritom su poštovala vaš prostor.

5. Preispitajte vlastita očekivanja - očekujete li od prijateljica da vas stalno zovu, pišu vam, budu prisutne? Što bi se dogodilo kad biste si dopustili odnose s više slobode i spontanosti?

Promjene počinju iznutra. Ne možete promijeniti druge, ali možete sebe – svoje misli, izbore i način na koji reagirate. U tome leži vaša moć. Kada odlučite krenuti tim putem, pokrećete lanac promjena koje se šire i izvan vas. Vjerujte - zaslužujete život u kojem se osjećate mirno, sigurno i ispunjeno. Učinite prvi korak. Sretno na putu upoznavanja sebe!