Depresija, anksioznost, vršnjačko nasilje i teškoće u obiteljskim odnosima sve su prisutniji problemi s kojima se djeca i adolescenti suočavaju u Hrvatskoj. Suvremeni način života, pritisci škole, društvenih mreža i nesređeni obiteljski odnosi ostavljaju dubok trag na najranjivijima, često dovodeći do ozbiljnih posljedica poput samoozljeđivanja i suicidalnih misli. S kojim se sve izazovima, a posebno u blagdanskom razdoblju, susreću mladi, rekla nam je psihologinja i predsjednica udruge Hrabri telefon Hana Hrpka.
Primjećujete li kroz rad u udruzi porast slučajeva depresije i drugih mentalnih stanja kod djece i adolescenata u Hrvatskoj?
Iskustva koja imamo kroz savjetodavne linije i e-savjetovanja Hrabrog telefona jasno ukazuju na to da sve više djece i mladih spominje suicidalnost kod koje je u podlozi najčešće upravo depresivnost. Ona se kod mladih ispoljava na razne načine - kao povlačenje u sebe, agresivnost prema drugima ili sebi, manjak koncentracije, manjak motivacije, tuga, a ono što vidimo je da se sve češće pokazuje kao poriv za samoozljeđivanjem i suicidalnost. Prije smo s djecom i mladima na temu suicida razgovarali oko 40-ak puta godišnje, sada takve razgovore i upite imamo svakodnevno.
Koji je uzrok tome, možete li navesti neke primjere?
Možemo reći da nam se najčešće javljaju djeca i mladi kada imaju poteškoće u odnosima s roditeljima, pate zbog pritiska u školi, žrtve su vršnjačkog nasilja, s čime im se teško nositi, radi razvoda roditelja ili nasilja koje doživljavaju.
Kako pomoći djetetu koje ima poteškoće u odnosima s roditeljima?
Odnos među roditeljima posebno boli djecu. Roditelji često zaboravljaju da su djeca u posebno nezavidnoj situaciji jer vole i jednog i drugog roditelja i ne žele birati strane. Napetosti koje se osjete među roditeljima znaju biti toliko toksične da ostavljaju posljedice jednake kao i emocionalno zlostavljanje. Stoga je jako važno razgovarati s djetetom kako se osjeća te ako roditelji, radi vlastite upletenosti u svađe s bračnim drugom ne mogu biti djetetu podrška i zaustaviti svađe i/ili nasilje u obitelji, važno je da dijete dobije podršku sa strane, od stručne službe u školi, razrednika, rodbine, prijatelja obitelji i da se uključi sustav ako je potrebno da se svađe zaustave. Slično je potrebno i djeci žrtvama drugih oblika nasilja. Kako bi se djetetu pomoglo, nužno je za početak zaustaviti nasilje!
Tko najčešće zove udrugu i s kojim problemima?
Najčešće nam se javljaju upravo oni kojima je naša linija namijenjena - roditelji, češće majke, i djeca odnosno mladi. Glavne teme s kojima nam se javljaju su odnosi u obitelji, psihičko zdravlje i zlostavljanje i nasilje. Osim teme razvoda (i roditelja u konfliktu), odnosi u obitelji uvelike su isprepleteni i s temom mentalnog zdravlja jer se roditelji često pitaju kako oni mogu biti podrška djetetu ili primjećuju da upravo odnosi u obitelji utječu na mentalno zdravlje djeteta.
Na tragu toga, koja biste još stanja izdvojili kao ona na koja moramo dodatno obratiti pozornost?
Svakako tjeskoba, preopterećenost zahtjevima okoline, najčešće škole, usamljenost, samoozljeđivanje i suicidalnost.
Ulazimo u blagdansko razdoblje. Prema vašim iskustvima, možemo li baš za to vrijeme reći da su problemi češći?
Za vrijeme blagdana obitelji više vremena provode kod kuće, a s time se češće javljaju određeni problemi iz obiteljske dinamike, a neki možda više dođu do izražaja, poput depresivnosti i usamljenosti zbog toga što cijeli svijet bruji o slavlju u krugu obitelji i darovima i pokazuje idealiziranu sliku toga kako bi blagdane trebalo provesti, a to za mnoge nije realna ni moguća slika blagdana.
Koji su vaši savjeti, kako pristupate ovoj ranjivoj skupini i što učiniti da se u tom blagdanskom vremenu osjećaju što manje usamljeno?
Usamljenost se javlja uslijed praznih odnosa (poput online površnih odnosa), odnosa koji nas ne ispunjavaju ili ako nemamo dovoljno osoba s kojima smo bliski, odnosno kada imamo osjećaj da nas nitko ne razumije i ne zna kako je nama. Online aktivnosti pružaju djeci osjećaj da su zabavljena, ali im preostane onaj osjećaj da su nekorisno proveli vrijeme, da se ni s kim nisu zapravo povezali, ostaje osjećaj usamljenosti.
Pomoći može druženje članova obitelji, zajedničko vrijeme, sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima - od zajedničkog pospremanja pa ukrašavanja stana do pečenja kolača, igranja društvenih igara, druženja s rodbinom i obiteljskim prijateljima. Kad biste pitali djecu, ali i mlade, oni bi upravo tako najradije proveli blagdane i više bi se tome veselili nego bilo kojem skupom daru ispod bora. Stoga, ako roditelji traže inspiraciju za poklon ispod bora, neka to bude jedna društvena igra koju će svi zajedno igrati satima!
Kako prepoznati problem i koji su ti suptilni znakovi koji nam možda prolaze ispod radara?
Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Ono što može jest osluškivati svoje dijete - primijetiti promjene u ponašanju, raspoloženju i pružiti sigurnu okolinu u kojoj će se dijete samo obratiti ako za to osjeti potrebu. Roditelji trebaju pokazati interes za djetetovu svakodnevicu - njihove interese i aktivnosti koje ih vesele, ne samo za školu i ocjene, jer tako pokazuju da je dijete više od zadaća i ocjena. Kroz pokazivanje interesa i osluškivanje djeteta stvara se odnos povjerenja i bliskosti, te stvara baza da će se dijete ili mlada osoba obratiti roditeljima onda kada su im potrebni pomoć ili podrška.
Neki od znakova koje roditelji mogu primijetiti, a mogu biti zabrinjavajući pa treba pomnije obratiti pozornost na dijete i potražiti stručnu pomoć su povlačenje u sebe (sobu), izbjegavanje druženja s prijateljima, izbjegavanje određenih tema (npr. razgovor o školi, prijateljima), promjene raspoloženja, nesanica, neka regresivna ponašanja (nevoljno mokrenje, poteškoće prilikom obavljanja nužde, mucanje, tepanje...), promjene u apetitu, promjene u školskom uspjehu.
U posljednje se vrijeme govori o porastu problema narcisoidnosti kod djece i mladih. Uočavate li to u praksi? Što se, zapravo, skriva iza ovog problema?
Djeca i mladi su sve više na društvenim mrežama, gdje se cijene dobar izgled i materijalne stvari, pa su to neke vrijednosti koje djeca cijene. Osim toga, danas su mladi jako informirani, bilo da govorimo o njihovim pravima, psihičkim poremećajima i smetnjama ili o nekog drugoj temi, raspolažu zaista velikom količinom informacija, pa su onda i glasnija po tom pitanju i usude se reći nešto, nisu pokorna i poslušna. Primjerice, svjesna su zahtjeva i opterećenja u vezi škole i drugih obaveza, pa se znaju i pobuniti. Neki su svjesniji vlastite vrijednosti kao osoba i ne ustručavaju se to pokazati, što može djelovati kao da je povezano s narcisoidnosti. No, ne smijemo zaboraviti da je jedan od češćih problema djece, uz tjeskobu i depresivnost, upravo usamljenost, koja se javlja zbog prekomjernog korištenja ekrana, i da je naša uloga kao roditelja da s djecom i mladima dogovorimo optimalno vrijeme i način upotrebe ekrana te da to nadgledamo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....