Psihijatrica tvrdi: S dobrim planom možete postići da vam se događaju dobre stvari!

Je li sreća najveća ljudska želja? Tako se čini, jer je svi žudimo pronaći. No, ne postoje brze upute ni prečaci koji osiguravaju sreću. Iznesene su mnoge kritike o knjigama za samopomoć koje obećavaju brze recepte za sreću, no istina je da danas raspolažemo s mnogo znanstvenih podataka i istraživanja koja nas detaljno informiraju o stupnju fizičkog i psihičkog blagostanja nužnog za postizanje sreće. Ali kao psihijatrica koja liječi osobe koje pogađa tuga i tjeskoba, Marian Rojas Estapé u istraživanju sreće susrela se i s pitanjima na koja je teško odgovoriti: zašto postoje ljudi koji su skloni patiti i stalno se žaliti? Postoji li uopće sreća i je li ona tako nasumična kako se čini? Koliku važnost ima genetsko opterećenje u oblikovanju uma i karaktera? Koji me faktori predodređuju (ili onesposobljavaju) da budem sretniji? Marian Rojas Estapé jedna je od vodećih stručnjakinja za mentalno zdravlje, zaposlena je u Španjolskom institutu za psihijatrijska istraživanja te je autorica dviju knjiga. Knjigu "Kako postići da ti se događaju dobre stvari", u kojoj savjetuje kako poboljšati život, ova psihijatrica napisala je 2018. i u njezinoj je rodnoj Španjolskoj doživjela već deset izdanja, isto toliko i svjetskih prijevoda. Hrvatski prijevod objavio je Egmont. Prošle godine objavljena je njezina druga knjiga - "Pronađite svoju vitaminsku osobu", u kojoj govori o važnosti međuljudskih odnosa. Savjetuje da razumijevanjem svog mozga i upravljanjem svojim emocijama poboljšavamo svoj život. Dugogodišnja ispitivanja pokazuju da način na koji pojedinac odluči reagirati na problem i na pitanja koja mu se svakodnevno postavljaju ima presudan utjecaj na konačni rezultat. Mozak, fiziološka obilježja, geni, stanice, osjećaji, emocije, misli djeluju kao cjelina. Fizičke bolesti, u mnogo slučajeva, izravno su povezane s emocijama i uvijek možemo pokušati kanalizirati učinak koji neka fizička bolest ima na stanje duha.

Cilj: sreća

Dakle, što je put do sreće prema Marian Rojas Estapé? "Sreća se ne može definirati, ona se doživljava. Da bismo je prepoznali, moramo je osjetiti, a jednom kada je osjetimo, riječima je ne možemo opisati. Sreća je blisko povezana sa smislom koji pridajemo svojem životu, svojem postojanju. Sreća se tako nalazi u ispunjenom životu, životu u kojem nastojimo izvući najbolje iz svojih vrijednosti i vještina. Sreća znači od života učiniti malo umjetničko djelo, trudeći se svakog dana iz sebe izvući svoju najbolju verziju. Kao što vidimo, prvi korak do pokušaja ostvarivanja sreće je poznavanje onoga što tražimo od života. A prava sreća nije u posjedovanju, nego u bivanju. Naš oblik bivanja temelj je istinske sreće", piše Estapé i navodi: "Sreća je doista povezana s načinom na koji promatramo sebe, na koji se analiziramo i prosuđujemo i s onim što očekujemo od sebe i svojeg života; to je sažeto u jednu rečenicu - sreća se nalazi u ravnoteži između osobnih, ljubavnih i profesionalnih očekivanja i onoga što malo-pomalo postižemo. Iz toga proizlazi rezultat: odgovarajuće samopouzdanje i odgovarajuće vrednovanje sebe."

Sreća i patnja

Kao psihijatrica liječila je razne vrste trauma, između ostalog radila je i na Projektu solidarnosti u Kambodži, pomažući djevojkama koje su uvučene u lanac prostitucije. Doista, postoje vrlo teške životne priče, postoje stvari izvan naše kontrole koje ne možemo mijenjati. Velik dio onoga što će nam se dogoditi u životu ne možemo birati, ali smo posve slobodni, svi i svatko od nas, izabrati stav kojim ćemo se s time suočiti. "Da bi čovjek bio sretan, mora biti u stanju izdići se najbolje što zna iznad trauma i teškoća. Razlog je jednostavan - ne postoji biografija bez rana. Na svakom putu presudan je način na koji ćemo u svoj život uklopiti poraze. Ljudsko biće tijekom cijelog života prolazi kroz vrlo zahtjevne i teške trenutke, zbog kojih neće moći biti sretno ako ih ne nauči svladati ili ako to barem ne pokuša". Kako to slikovito kaže Estapé, "bitke dobivaju umorni vojnici, ratove dobivaju majstori unutarnje snage. Ta unutarnja snaga pomoći će nam prevladati probleme, a njeguje se učenjem dominiranja nad unutarnjim ‘ja‘, nad mislima iz prošlosti, nad brigom oko budućnosti koja nas muči i onemogućuje nam živjeti uravnoteženim životom u sadašnjosti". Stoga ne treba izbjegavati patnju pod svaku cijenu, kao što to čini suvremeno zapadnjačko društvo koje bježi od patnje. Kada se netko s njom susretne, pojave se pitanja: Jesam li ja to zaslužio? Je li to zbog mojih grešaka iz prošlosti? Zašto to Bog dopušta? No, patnja ima aspekte koji nam mogu koristiti, savjetuje Estapé. Patnja nas može podići i učiniti boljim ljudima. Nije rijetkost pronaći osobe koje su nakon nekog udarca bile u stanju ispraviti svoj život, pronaći alternative, pa čak su bile zahvalne na toj patnji!

Pomaže nam patnja

"Patnja je stoga škola za stjecanje snage. Kad taj izljev koji proizlazi iz patnje bude prihvaćen na zdrav način, pojedinac preuzima vladanje nad sobom koje je bitno i ključno za uravnotežen život. Patnja nam pomaže razmišljati. Bol, kada se pojavi, gura nas k razjašnjenju smisla naših života, naših najdubljih uvjerenja. Bol nam pomaže da prihvatimo vlastita ograničenja, potiče nas da prepoznamo da nam je potrebna pomoć, nježnost i podrška drugih; da sami ne možemo. Svijest o vlastitim ograničenjima ojačava našu solidarnost, empatiju i na kraju ljubav prema drugima. Patnja stoga preoblikuje srce. Kada se netko osjeća voljeno, njegov se život mijenja. Patnja i bol mogu tako biti put k sreći. Ako pojedinac pokazuje želju da je postigne, onda posjeduje alate da to i učini. Bol i patnja vode u istinsku zrelost osobnosti, u veću brigu za druge i bolje poznavanje sebe. Ako patnju neprekidno negiramo ili blokiramo, um gubi sposobnost da joj se suprotstavimo i prevladamo je." Kao protuotrov za patnju Estapé navodi ljubav, a u knjizi piše o različitim velikim ljubavima. Ima ih pet - zdrava ljubav prema samome sebi, samopoštovanje, ljubav prema drugoj osobi, ljubav prema drugima, ljubav prema idealima i vjerovanjima te ljubav prema sjećanjima, odnosno uspomenama. Iznenađuje li vas što ljubav prema nekoj uspomeni može ublažiti bol? "Ako osoba sve vrijeme misli i sjećanja povezuje s ljudima koje voli, s posebnim trenucima ili razlozima zbog kojih živi, bit će veselija i sretnija. Ali, oprez! To ne dolazi uvijek spontano i za to se treba izboriti! Moramo biti sposobni razmišljati, misliti na svoj život i pronaći te osobe, trenutke ili nadanja i pretvoriti ih u svoju pokretačku snagu. Mnogi ljudi odustanu od sebe, ne traže sebe iznutra i svaki dan svog života prepuštaju prolaznosti", piše između ostalog psihologinja.

Živjeti u sadašnjem trenutku

Sreća nije ono što nam se događa, nego način na koji tumačimo ono što nam se događa. Ona ovisi o načinu na koji upijamo stvarnost, a ključ sreće je naša sposobnost odabira. "Nismo ovdje da poričemo stvarni svijet, već da naučimo uživati koliko god je moguće, usprkos patnji. Sreća nije suma veselja, užitaka i pozitivnih emocija. Ona je mnogo više, ali i ovisi o sposobnosti da se prevladaju povrede i poteškoće i da se nastavlja rasti. Ona je život s određenom radošću, usprkos boli i patnji, koje su u većoj ili manjoj mjeri neizbježne". Također, piše dalje Estapé, nemojmo zaboraviti da je velika i učestala pogreška žudjeti za pretjeranom srećom ili neprekidnim stanjem utopijske radosti i ugode. "To pretvara ljude u pojedince frustrirane zbog neprekidnog nezadovoljstva. Sreća ima jednu trenutačnu zadovoljavajuću komponentu: večera, druženje s prijateljima, putovanje... i drugu, strukturiraniju, koja počiva na osnovnim stupovima života: obitelj, partner, posao, kultura, prijatelji... Sreća temeljena na zadovoljstvu je poput prolazne iskre, strukturirana sreća, suprotno tome, govori o uravnoteženom životu."

Jedno od temeljnih otkrića

Ako ste jedan od onih koji pate, koji gube kontrolu nad sobom, koji žele bolje upoznati sebe..., nemojte zaboraviti da svaka misao uzrokuje mentalnu i fizičku promjenu. Razumijevanje tog procesa bit će vam od velike pomoći, navodi autorica. "Odmalena se nosimo sa samonametnutom vizijom ili slikom o sebi koju smo preuzeli od drugih: ‘impulzivan sam‘, ‘oduvijek sam ovakva‘, ‘otac mi je bio takav‘, ‘nervozna sam‘, ‘mrzim gužve‘, ‘bojim se aviona‘... Te rečenice o sebi u praksi funkcioniraju kao mentalne barijere koje vas sprečavaju da slobodno napredujete na tim područjima. Emocije koje nam štete ovise o mislima (više ili manje svjesnim). A misli možemo trenirati i istrenirati. Da biste postali sretna i cjelovita osoba, morate raditi na načinu na koji razmišljate. Budete li to činili, iznenadit će vas dobiveni rezultat", kaže Estapé i poručuje da dubinski istražimo misli koje imamo o sebi ili koje nam se javljaju u najmračnijim trenucima tuge ili tjeskobe. Kako bismo izmijenili toksične misli, moramo se usredotočiti na misli koje nas ograničavaju. Primjerice, ako se svaki put kada vidite izlazak sunca razveselite i pomislite da u tom danu možete postići malo više jer sunce unosi energiju u vaš organizam, vaš sustav vjerovanja vam je od pomoći. Ako, za razliku od toga, ugledate sive oblake i prve kapi kiše, a iz vas izađe misao "ovaj dan će biti užasan", vaš vas sustav vjerovanja ograničava. Možemo trenirati um i podesiti svoje emocije. Zbog toga govorimo o odluci.

Pogled na svijet

"Kada stvari nikada ne ispadnu onako kako očekujemo ili uvijek patimo zbog svega što nas okružuje, ako se osjećamo radikalno neprilagođenima, možda bismo prvo trebali analizirati naš sustav vjerovanja, naš pogled na svijet. Nemojte se bojati preispitati ono što vas ograničava jer ćete tako poboljšati sposobnost uviđanja stvarnosti i moći ćete se usredotočiti na najbolju verziju sebe. Ako nešto snažno priželjkujete, moći ćete to i zamisliti. To ne znači da će se samo zbog toga što nešto želimo to sljedećeg dana i dogoditi. Radi se o tome da mozgu nudimo ciljeve i želje kako bi bio otvoren za njih ako nam se pojave u blizini. Problem je što mnogi ljudi ne znaju što žele, nego se samo prepuste. Jednostavan razlog zbog kojeg se većini ljudi ne događaju zanimljive stvari u životu jest to što ne znaju što bi htjeli da im se dogodi", piše Estapé. Potiče nas da maštamo, razmišljamo i sanjamo. "Ako nešto želite (nešto što je razumno) i to precizno zamislite, onda to možete i postići. Prepustite se, načinite plan djelovanja i provedite ga. Plan je presudan: bez plana i kratkoročnih ciljeva ne mogu se postići dobre stvari. Usredotočite se na ono što uistinu želite i počet ćete osjećati da se u vama nešto događa. Steći ćete sigurnost, pouzdanje, radost... A ono što najviše iznenađuje jest da će se vaš mozak promijeniti. Stanje održivog uzbuđenja unutar nekoliko dana aktivira proces neurogeneze - matične stanice kreću se prema hipokampusu, području pamćenja i učenja - i pretvaraju u živčane stanice. Poznato nam je malo načina na koji se regeneriraju živčane stanice, a strast i entuzijazam jedan su od njih. Vaš um i vaše tijelo transformiraju se kada shvate da se može dogoditi nešto dobro. To je mentalno stanje koje vas usmjerava prema najboljoj verziji sebe", kaže Estapé.

Čovjek je ograničen

Da bi se postigao bilo kakav uspjeh ili trijumf u životu, mora se započeti s nečim što se u početku, naglašava Estapé, može činiti jednostavno, ali nije ga lako pravilno dovesti do kraja - tko sam ja? Naime, kako kaže Estapé, poznavanje sebe prvi je korak, a ona s pacijentima obično prolazi tri koraka: upoznati sebe - moramo znati kakav sam, što me karakterizira, što mi se na meni sviđa, a što ne sviđa. "Uvijek kažem da postoje četiri aspekta u procesu samoupoznavanja: kako me drugi percipiraju (moja slika), ono što mislim da jesam (poimanje sebe), ono što uistinu jesam (moja esencija) i ono što prikazujem na društvenim mrežama (moja e-slika). Druga faza je razumjeti sebe - znati što me dovelo do takvih odgovora u određenim situacijama, razumjeti svoju genetiku, svoju prošlost, način kako se povezujem s drugima... Kad ste svjesni ograničenja, barijera, strahova i uvidite odakle potječu, gigantskim koracima napredujete u unutarnjem radu i sposobnosti da upravljate emocijama. Treći korak je prihvatiti sebe - bitno je prihvatiti da je čovjek ograničen, da čini pogreške i da se može prevariti. Uspjeh u životu ne dolazi od toga da si bez mane i da ne griješiš, već od učenja kako najbolje iskoristiti sposobnosti i sklonosti", savjetuje Estapé. Navodi i da je prema tome odredila i što je za nju najbolja verzija sebe.

Najbolja verzija sebe

"Postavila sam jednadžbu što bi za mene bilo ključno za postizanje najbolje verzije sebe u životu. Prije svega, najbolja verzija sebe zahtijeva volju za životom. To znači da se, usprkos svakodnevnim peripetijama, uvijek boriš da postaneš najbolji što možeš. Naravno, to se ne uči u knjigama, nauči se kroz život, uživajući, osjećajući i sladeći se vlastitim životom, ali prije svega padajući i ponovno ustajući", kaže Estapé. "Vi ste rezultat svojih odluka. Morate biti svjesni da vaše odluke uvjetuju vaš život, da se ne smijete prepustiti. Uz odgovarajuću strast te uvježbanu i ojačanu volju, možete postići gotovo sve što naumite. Kažem "gotovo" jer postoji jedan čimbenik, možemo ga nazvati srećom, sudbinom ili providnošću, koji nam ne dopušta da uvijek trijumfiramo ili postignemo svoje ciljeve, koliko god realistični bili. Ali nikako nemojte čekati da vam se dogodi. Malo je stvari nanijelo štete kao rečenica: "doći će kada se budeš najmanje nadao/nadala". Ona vas vodi u pasivnost, u čekanje, što je vrlo opasno. Možda nikad ništa ne dođe. Postoje tri tipa ljudi: oni koji čine da se stvari dogode, oni koji promatraju stvari kako prolaze i oni koji se pitaju što se dogodilo. Koji ste vi tip osobe?