Perfekcionistica se, odgovorni, samokritični? Velika je vjerojatnost da ste najstarija kći u obitelji

Jeste li iznimno odgovorna osoba, jeste li previše samokritični, jeste li perfekcionistica? Ako su odgovori na ova pitanja pozitivni, velika je vjerojatnost da ste najstarija kći. Naravno, i drugorođene i drugorođeni i svi ostali mogu imati ove karakteristike, no one se najuže povezuju s najstarijim kćerima, a taj je koncept i poznat kao sindrom najstarije kćeri. Nedavna studija o toj temi otkrila je da prvorođene kćeri uistinu brže sazrijevaju od druge djece i to zbog stresa koji su njihove majke doživjele tijekom trudnoće. To znači da zaista postoji nešto u općem doživljaju najstarijih kćeri; one se brinu o mlađoj braći i sestrama i kućanstvu, one preuzimaju zadatke odraslih i pritom nemaju od koga tražiti pomoć.

Uobičajeno se najstarije kćeri osjećaju pretjerano odgovornima za obitelj iz koje su potekle, za mlađu djecu, čak i za roditelje. Mogu se osjećati i kao da moraju nositi „mentalni teret” ili obavljati „nevidljive” zadatke potrebne za održavanje obitelji, poput kupnje rođendanskih darova za nećaka ili brige da mlađa braća i sestre čestitaju roditeljima godišnjicu. To se može prenijeti na druge odnose, na osjećaj odgovornosti u vlastitim obiteljima, pa i na osjećaj prevelike odgovornosti na poslu.

- One su te koje će se uvijek pobrinuti za to da se sve obavi na vrijeme i da svi naprave svoj dio posla. S takvim pristupom, može biti teško opustiti se, stoga možemo reći da prevelika odgovornost stoji na putu sreći osoba sa sindromom najstarije kćeri – kaže Natalie Moore, bračna i obiteljska terapeutkinja.

U roditeljskoj ulozi

Mnoge najstarije kćeri (dijelom) ispunjavaju roditeljsku ulogu i nose dio roditeljskog tereta. To dodatno povećava odgovornost koju osjećaju.

- Ponekad im se eksplicitno kaže da su odgovorne, no često se u obiteljskom sustavu podrazumijeva da će biti odgovorne za neke obiteljske obveze, posebno u obiteljima s više od dvoje djece. Najstarija kći tada gotovo postaje zamjenski roditelj - primjećuje Danica Harris, somatska terapeutkinja i trenerica https://theempoweredtherapist.com/. - Očevi se u tradicionalnim obiteljima povijesno nisu toliko brinuli o djeci niti se bavili kućanskim poslovima, pa je najstarija kći stavljana u tu ulogu. Dolazi do toga da obitelj vode majka i najstarija kći.

Velika očekivanja

Najstarijoj kćeri roditelji često govore da je ona ta za koju se ne moraju brinuti. Premda to na prvu loptu zvuči kao pohvala, zapravo je teret i gradi u njoj osjećaj da ne smije uzrokovati brigu roditeljima. To pak stvara golem osjećaj perfekcionizma.

- Najstarija kći zarobljena je u toj krutoj ulozi; osjeća da mora biti savršena i vrlo je samokritična ako nešto ne učini dobro – objašnjava Harris. - Visoka očekivanja prema sebi posljedica su odgajanja tijekom kojeg su ih uvijek tretirali kao odrasle.

Društveni pritisci

Društvena očekivanja za djevojčice i žene razlikuju se od onih za dječake i muškarce, što samo dodatno pridonosi pretjeranoj odgovornosti koju osjećaju mnoge najstarije kćeri. Općenito smo skloni očekivati da će djevojčice i žene biti emocionalno zrelije i da će preuzeti ulogu skrbnice.

- Najstarije kćeri imaju taj dvostruki pritisak. Ne samo što su najstarije, pa su i najzrelije, nego postoje i očekivanja zbog njihovog spola – naglašava terapeutkinja Moore.

Nije pravedno

Sve to stavlja nepravedno težak teret na najstariju kćer i može umanjiti njezinu sreću. Kao dijete, ona se ne bi trebala osjećati odraslijom nego što je.

- Djeca nisu spremna za odgovornosti odraslih, a i ne trebaju biti. Kada prepustimo odgovornosti odraslih djeci, osjećat će se kao da ih ne uspijevaju obaviti. A ako kao djeca osjećamo da ne uspijevamo u nečemu, nastavit ćemo se truditi sve više i više – upozorava Harris.

Ti osjećaji neće prestati kada najstarija kći odraste. Kad se obiteljska uloga razvije u tako ranoj dobi, često je nismo ni svjesni, ispunjavamo je bez razmišljanja. Tako i mnoge najstarije kćeri imaju prirodan impuls provjeravati ljude oko sebe i uvjeriti se da svi rade ono što bi trebali. Štoviše, često postanu vođe grupe prijatelja ili prijateljice na koje se svi mogu osloniti. I kako sve to ne bi utjecalo na njihovu sreću?

- Kada netko preuzme više odgovornosti nego što je primjereno ili što može podnijeti, vjerojatnije je da će se osjećati preopterećeno i iscrpljeno, pa može iskusiti i simptome tjeskobe ili depresije. U ovom slučaju, osoba se može osjećati i kao neuspješna ili kriva kada ne može držati sve konce u rukama, a to će još više smanjiti njezin osjećaj sreće – ističe terapeutkinja Moore.

Odbacivanje tereta

Prvi korak u bilo kojoj vrsti promjene ponašanja jest svijest - osvještavanje uloge, razumijevanje i promišljanje o tome odakle dolazi, uočavanje onoga što se osobi u ulozi sviđa, a što ne. Tako je i u prevladavanju ovog problema.

- Određeni dijelovi uloge, poput prevelike odgovornosti i izgaranja, štete vašoj sreći, ali mogu postojati i dijelovi u kojima uživate i to je u redu. Možda ste spremni dati savjet ili pomoći braći i sestrama, ali to ne znači da budete na raspolaganju istog trenutka kada se oni sjete. Ili, lijepo je ako volite organizirati večere za mamin rođendan, ali dobro bi bilo da braća i sestre podijele račun s vama. Velik dio ovog procesa je postavljanje granica i resetiranje vaše uloge te postavljanje u ulogu koja je usklađenija s vašim trenutnim vrijednostima i onim što sada želite za sebe - kaže Moore.

Rad s djetetom u vama

Danica Harris kaže da od klijentica koje su u ovoj situaciji često traži da razmisle o tome što su u djetinjstvu propustile, jer su bili zauzete obavezama kod kuće. Ako su, primjerice, željele ići na bazen s prijateljima, ali su se uvijek morale žuriti kući čuvati braću i sestre, predlaže im da se počaste posjetom bazenu.

- Što je „mala ti” htjela učiniti, a nije uspjela? Nakon što to odredite, učinite nešto od toga. U djetinjstvu ste morali biti jači nego što ste trebali biti, zato sada želimo utješiti dijete u vama, kako biste osjetili i spoznali da više ne morate biti kruti, da možete omekšati – objašnjava terapeutkinja. Dodaje da je važna i nježnost prema sebi, a možete je izraziti vođenjem dnevnika, smanjivanjem područja odgovornosti kako biste se mogli odmoriti, kao i nekažnjavanjem sebe kada u nečemu pogriješite. Također biste trebali pronaći barem jednu osobu na koju se možete osloniti i kojoj se možete obratiti kada imate loš dan i to ne bi trebao biti netko iz vaše obitelji, savjetuje.

Najstarijim kćerima može biti teško osloboditi se okova rigidnosti i perfekcionizma, jer im ta strogoća prema sebi na neki način pruža sigurnost. Ali to nije istina, situacija se u odrasloj dobi promijenila, jer imate više resursa i autonomije, poručuje Harris i zaključuje:

- Mozak to teško prihvaća, ali ako uspijete postati blaži prema sebi, tijelu će se ta poruka svidjeti. Tijelo je stvarno zahvalno kada nismo toliko strogi prema sebi.