Kako se vidite i doživljavate? Imate li već neki ustaljeni stil kako se sami sebi predstavljate ili se iza njega krije zapravo oblik samoobmane jer skrivate i potiskujete taj dio sebe koji vam se nikako ne sviđa? Najčešće mi vidimo ono što želimo vidjeti, čujemo ono što želimo, a sve ono što nam se ne sviđa kod sebe ili kod drugih obrađujemo podsvjesno koristeći različite obrambene mehanizme koji su u funkciji da nas zaštite - da se distanciramo na nesvjesnom nivou od svih onih neugodnih misli, osjećaja i ponašanja.
Kako se branimo i štitimo?
Neugodna stanja koja podrazumijevaju osjećaj stida, krivnje, lebdeće zabrinutosti, straha ili bilo kakvo drugo uznemirujuće i tjeskobno osjećanje svakako nije nešto što svjesno želimo i što nam je ugodno. U našoj je prirodi da, motivirani osobnim zadovoljstvom, uklonimo neugodne i ugrožavajući stvari od sebe i iz sebe. Međutim u svakodnevnom životu često se susrećemo i borimo i odupiremo različitim izazovima i problemima koja stvaraju osjećaje neugodne i boli, nekad naizgled nevidljivih i neznatnih, a ponekad intenzivnijih i ozbiljnijih. Tu uskaču i pomažu nam mehanizmi obrane kao psihološki alati koji nas štite od neugodnih osjećanja. Oni djeluju automatski i podsvjesno, dakle van su naše kontrole, jer nismo uvijek svjesni da nešto činimo ili radimo to što radimo.
Kada se suočimo s nekim problemom koji nam uzrokuje emocionalnu poteškoću, bol ili patnju, onda naš um obično prvo pokušava odgovoriti na novonastalu situaciju traženjem rješenja da se na racionalan način suoči i pronađe objašnjenje u suočavanju s nekom situacijom ili problemom. Ako to nije moguće, onda se na podsvjesnoj razini pokreću ti obrambeni mehanizmi. Oni su naša kratkoročna i brza metoda suočavanja s neugodnim situacijama djelujući na način ili da nas potpuno emocionalno otupe ili da pribjegnemo izbjegavanju neugodnih emocija, misli ili ponašanja koja proizlaze iz nekih nepoželjnih iskustava.
Suočite se sa strahovima za dobrobit naše psihe
Problem s obrambenim mehanizmima leži u tome što, iako se mogu činiti prilično učinkoviti i neškodljivi kratkoročno, dugoročno nisu dobri jer uopće ne rješavaju niti jedan problem nego se samo još više hrane ako se njima zatrpavamo i pojačavaju intenzitet vaših emocija. Najbolje je čim prije suočiti se sa strahovima i ući u uzroke problema i raditi svjesno na njihovom rješavanju umjesto da ih zatrpavate praveći se da se ništa ne događa. Događa se što možete najbolje osjetiti psihosomatskim senzacijama.
Obrambeni mehanizmi iskrivljuju stvarnost mijenjajući našu percepciju situacije. Ova promjena u percepciji daje osjećaj da osjećamo manji intenzitet naših emocija, smanji našu napetost, i da se osjećamo bolje. No sve je to samo jedan oblik samo obmane jer nas sprječavaju da se suočimo s nekim svojim nedostatcima, strahovima, i općenito životnim problemima pa je lakše gurnuti problem pod tepih i praviti se da je sve ok, negirati problem, projicirati na nekoga ili nešto, otresti se na drugoga i slično.
Najčešće korišteni mehanizmi obrane
Poricanje
Ovo je najčešće korišteni mehanizam obrane i temeljni element za mnoge druge obrambene mehanizme. To je točno ono kako i zvuči - poricanje istinite ili stvarne situacije. Mnogi je koriste u svakodnevnom životu kako bi se suočili s pravom istinom i izbjegli priznati stvari koje su za njih bolne. Primjer:
“Nemam problema s pićem”. “U biti ja uopće nisam ljut”. ‘‘Nemam problema sa spavanjem i ne koristim nikakve lijekove‘‘. ‘‘Uvijek govorim istinu i ne služim se lažima‘‘! ......
Bez obzira na situaciju, osoba daje sve od sebe da zaštiti pod svaku cijenu svoj osjećaj vlastite vrijednosti odbijajući priznati srž svog problema kao i bilo kakvo ponašanje koje iz njega proizlazi.
Premještanje
Primjer: Ljuti smo na jednu osobu (supruga), ali se iskaljujemo na drugoj (djetetu). Ovdje se radi o preusmjeravanju ili premještanju naših emocija na ‘‘zamjensku metu‘‘. Dakle, ljutimo se na sebe, a svoj bijes iskalimo na npr. kućnom ljubimcu. To se događa jer smo previše uplašeni kako bi se suočili sa stvarnim izvorom vlastite tuge ili ljutnje. Premještanje u biti pomaže umu da opasne osjećaje zamijeni nekim novim i resursnim, s ciljem da se osjeća sigurnije.
Intelektualizacija
Umjesto da se nosimo s boli, nekim neugodnim osjećajem, i sl. osoba koristi obrambeni mehanizam pretjeranog razmišljanja. Primjer: Napusti vas dečko ili partner, a vi umjesto da se suočite sa svim neugodnim osjećajima proizašlim iz toga, ili da preispitate jeste li možda učinili nešto loše, vi umjesto toga krećete u način dubokog istraživanja kako biste otkrili zašto žene reagiraju tako emocionalne zbog ‘sitnica‘. U biti, ne vidite problem u sebi i onda krećete u dokazivanje te teze. Još jedan primjer: Osoba do koje vam je stalo dobije neku dijagnozu, umjesto da joj pružite podršku i empatiju i utjehu, vi zbog vlastitog osjećaja straha i psihološke obrade straha kojega osjećate krećete u istraživanje i pretraživanje po internetu o toj bolesti i sl.
Projekcija
Radi se o obrambenom mehanizmu koji kada ga koristimo naše vlastito nisko samopoštovanje okreće (projicira) prema van, tako da svoje neugodne osjećaje pripisujemo drugim osobama. Primjer: Mislite da niste sposobni biti jednako dobri u nekim stvarima ili na poslu kao što su drugi. Iako te druge osobe ne misle tako o vama, jer ne znaju to što vi mislite, ili krivo tumačite, vi se obrušite projicirajući svoj osjećaj neadekvatnosti na drugu osobu, u biti napadajući sebe preko posrednika. To je u biti kritičnost prema onome što drugi rade, dok zapravo strah od neadekvatnosti leži u vama.
Racionalizacija
Racionalizacija (poznata i kao "objašnjavanje") predstavlja mehanizam obrane koji uključuje "izvrtanje" nečega što vas uzrujava, osobito ako je to neki prijestup ili nešto loše što ste napravili. Osoba stvara lažna, ali vjerodostojna opravdanja kako bi smanjila vlastitu bol. Primjer: Recimo da kažete nešto što uznemiri nekog drugog, vi ste očito uvrijedili tu drugu osobu. Budući da vam je to teško i neugodno priznati, vi ‘‘izvrćete‘‘ stvari govoreći da je osoba koju ste uvrijedili reagirala preosjetljivo i iz ničega napravila dramu. Ili ako vas ostavi partnerica u koju ste bili zaljubljeni, vi to ne želite priznati govoreći i time tješeći sebe da ionako nikad i niste bili u nekoj ozbiljnoj vezi s njom jer i nije bila nešto posebno.
Formativna reakcija
U formiranju reakcije osoba se također služi projekcijom samo što projicira suprotno od onoga što osjeća. Primjer: Recimo da uočite lijepu jahtu usidrenu u marini, jako vam se sviđa, i mislite da si je nikada nećemo moći priuštiti. Kako bismo izbjegli emocionalnu bol i frustraciju zbog toga što više nikada ne možemo imati ovu nedostižnu stvar prestiža u vašem životu, vi počinjete sebe uvjeravati da je ta jahta baš bezveze (može biti i Rolls-Royce, Ferrari, skupa kuća i sl.), i da su da su sve jahte bez veze. Mogli bismo primijeniti istu formativnu reakciju i na primjeru odjeće - npr. ako neka osoba nosi brendiranu i skupu odjeću i modne dodatke, i vi biste to podsvjesno željeli, a to ne želite priznati, onda zaključujete da osoba npr. izgleda smiješno ili da joj ne stoji, da je prestara, itd.
Regresija
Regresija se događa kada se osoba mentalno vrati u ranije i naizgled sretnije stanje svog života, poput povratka ponašanju kao u djetinjstvu. Na primjer, odrasla osoba koja pukne pod stresom loše veze može se vratiti obrascima ponašanja iz svojih tinejdžerskih godina. Na regresiju se ponekad gleda i kao na oponašanje ispada bijesa malog djeteta. Osim što uznemiruje druge oko te osobe, također izbjegava rješavanje samog izvora stresa.
Represija
Ovaj mehanizam obrane koristi se u svrhu stavljanja vrlo neugodnih misli u dio našeg uma koji je jednostavno nedostupan, zatvoren i odsječen. Potiskivanjem misli osoba gura svoje najneugodnije misli u podsvijest kako se ne bi morala suočiti s njima. Često se manifestira kao ekstremni oblik zaborava. Iako sjećanja nikada ne nestaju, i ostaju zauvijek duboko zakopana u podsvijesti, osoba se nada i misli da će te misli i osjećaji nestati sama od sebe. Nažalost potisnuta sjećanja ipak ne nestaju, već se nakupljaju i u većini slučajeva ponovno pojavljuju u nekom drugom obliku, a to je neobjašnjiv osjećaj tjeskobe ili disfunkcionalnog ponašanja. U biti, što je viša razina potiskivanja misli, to je osjećaj tjeskobe i anksioznosti intenzivniji, a što rezultira i nekim disfunkcionalnim ponašanjem.
Sublimacija
Ovo je primjer pozitivnog obrambenog mehanizma koji uključuje kanaliziranje naših loših misli i impulsa u nešto pozitivnije, dakle osoba preusmjerava neke svoje ‘pogrešne‘ porive u društveno prihvatljive radnje. Primjer: Ako se jave neki porivi da bi najradije učinili nešto loše, onda umjesto da to doista i učinite, vi izađete i pokosite travu, počistite dom, ili odete trčati, napišete pjesmu ili članak, prepustite se pisanju ili čitanju. Sublimacija također može ublažiti osjećaj tjeskobe kanaliziranjem vaših impulsa u npr. humor. U biti i ovdje se ne rješava problem (uzrok), nego se na miran i ne destruktivan način, i prema sebi i drugima, vaše ponašanje kanalizira prema drugom objektu.
Asertivnost
Biti asertivan znači staviti fokus na svoje misli i potrebe komunicirajući direktno, sa samopouzdanjem i poštovanjem prema našem sugovorniku, bez obzira slažemo li se s njegovim mišljenjem ili ne. Komunikacijski stilovi kreću se od pasivnog do agresivnog, a asertivni se nalazi u sredini. Asertivnost je povezana s adekvatnim socijalnim ponašanjem u različitim situacijama, u smislu izražavanja socijalno prihvatljivog ponašanja bez straha i ljutnje (bez očekivanja da će uvijek biti po našem). Asertivne osobe imaju razvijenu socijalnu i emocionalnu inteligenciju.
Mehanizmi suočavanja
Kako bismo se mogli nositi sa svim tim poteškoćama s kojima se suočavamo, imamo na raspolaganju odnosno možemo se koristiti različitim mehanizmima suočavanja, kao što su:
Napad
Radi se o manifestaciji nečijeg ekstremnog ponašanja kako bi osoba mogla izraziti svoje misli ili osjećanja na neprimjeren način jer je nesposobna da se izrazi na neki primjereniji način. Pa umjesto da kaže “razljutio si me‘‘, osoba koja koristi ovaj mehanizam obrane, osoba iskaljuju svoj bijes na neživim predmetima (bacanjem predmeta, udaranjem o zid).
Kompenzacija
Ovaj obrambeni mehanizam je usmjeren na naglašavanje naše snage i prednosti umjesto naših nedostataka. Drugim riječima, kako bi osoba prikrila ili ispravila svoje realne ili umišljene nedostatke na nekom području, ona nastoji istaknuti svoje samopouzdanje na nekom drugom području, a to može biti i agresija. Primjer - osoba koja se boji jačih od sebe svoj bijes ili osjećaj nemoći iskalit će na drugome fizičkim ili verbalnim zlostavljanjem. Ili ako se osoba osjeća nedovoljno dobro i frustrirano u nečemu, zbog težnje za uspjehom će preusmjeriti svoje resurse na nešto drugo, kao vrstu utjehe.
Poništavanje
Kada osoba pokušava povući neka svoja nesvjesna ponašanja ili misli koja su joj bolna ili neprihvatljiva - npr. ako ste nekoga ne namjerno uvrijedili, shvaćate to i ostatak vremena provodite hvaleći tu osobu. Dakle, poništavanjem prethodne radnje, osoba nastoji spriječiti štetu svoga neumjerenog ili neprimjerenog komentara, nadajući se da će se jedan komentar isključiti drugi.
Loše stvari možemo ispraviti radom na sebi
Mehanizmi obrane su najčešće naučena ponašanja koje nosimo još iz ranog djetinjstva. Dobra je vijest što danas kao odrasli možemo naučiti nova ponašanja odnosno pametnije obrambene mehanizme i stilove komunikacije koji nam mogu olakšati i unaprijediti život kako na osobnom tako i na poslovnom planu. Iako je većina njih nesvjesna, radom na sebi možete osvijestiti svoje loše mehanizme obrane i naučiti one koji će vam služiti u životu.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje