Ana Kolar

 FOTO: Igor Dugandžić
birajmo riječi

Mamica je došla doma... Ne, ja nisam njihova mama već vlasnica!

Zadnjih godina postoji trend da se vlasnici životinja nazivaju dog mom, cat mom, cat dad, pa čak i vlasnici biljaka postaju plant mom ili plant parent

Nisam religiozna ni u kojem smislu, ni praktično ni teorijski i to ne skrivam. No, za mene postoje sveta bića, a to su djeca i životinje. Sve što je protiv njihove dobrobiti je protiv moje i sve i svatko tko njima na bilo koji način naudi - naudi i meni. Njihova bol me doslovno boli, moguće i zato što sam hipersenzibilna, ali zapravo je nebitno zbog čega je tome tako. Djeca i životinje su, ako me prenete iz sna u tri ujutro da biste me to pitali, jedino za što se na ovom svijetu vrijedi boriti i jedina su čista ljubav oni.

Dio su mene

Na svoju žalost, dogurala sam do ovih godina bez toliko željenog djeteta i ne znam kad će i hoće li se to ostvariti, ali dio praznine pokrpala sam mačkama (u zadnje vrijeme i biljkama). Sigurna sam i potpuno sam svjesna da su one tu između ostalog i zbog toga, a ne samo zato što sam oduvijek okružena kućnim ljubimcima svih vrsta i što sam dobar dio života željela biti veterinarka. Životinje su otkako znam dio mene, i vjerujem da je to nešto što se, i to možda, brojčano ne bi promijenilo ni dolaskom bebe u moj život. Znam da su one tu da mi prave društvo i zato što nisam mogla zažmiriti na njihove boli i jade niti nad njihovom sudbinom (svi su udomljeni s ulice) no ja sam, unatoč onome što moderna vremena nameću, njihova vlasnica, a tek zatim prijateljica, a oni moja krznena obitelj.

Zadnjih godina postoji trend da se vlasnici životinja nazivaju dog mom, cat mom, cat dad, pa čak i vlasnici biljaka postaju plant mom ili plant parent. Da, oduvijek su ljudi znali svoje ljubimce (čak i limene) nazvati svojim bebama i djecom, no meni to, svaki put zareže uho, a malo i srce. Oni nisu niti će ikad biti moja djeca, što nikako ne umanjuje moju ljubav i brigu već nazovimo stvari pravim imenom. Bih li se bacila pod jureći automobil da spasim životinju? Gotovo sigurno bih. No, i dalje to nije moje dijete i vjerujem da je ta ljubav puno, puno drugačija i sveobuhvatnija. Ne mogu si zamisliti život bez njih četvero, a od same pomisli da nekome nešto bude ili ne daj bože ode iza duge, ja odrvenim i bude mi mučno u želucu, a oči mi postanu vodenaste. Kad dobiješ životinju u život dobiješ i druge vlasnike iste vrste i tako i uvid u njihove navike. Isto kao i kad dobiješ dijete, vidiš druge roditelje i djecu u parku, vrtiću ili kod doktora.

Barem im je dobro

I ne jednom mi se dogodilo da bi mi netko ispod neke fotografije Camorre ili Bowie napisao “mamica je došla doma!” ili nešto u tom stilu, nekad čak i naglas. Svaki put izignoriram nametnutu nomenklaturu jer ako krenem u borbu s (internet) ljudima, neće biti dobro. No svaki put mi dođe, pa evo sad i ovaj tekst, da objasnim da ja nisam njihova mama, da vi niste njihovi roditelji i da oni nisu djeca već kućni ljubimci. Kako sam rekla na početku, meni su djeca (uz životinje) sveta bića i tako su mi i uloge majke/djeteta/roditelja jako svete. Opet, to što je meni sveto ne mora i očito nije u istoj mjeri i nekom drugom. Ako netko svoje životinje, aute ili biljke zove djecom, neka ga, mene malo zaštrecne to pročitati ili čuti, ali dokle god meni ne govori isto što i sebi, onda smo si dobri.

Uostalom, ako ih toliko volite da ih zamjenjujete za djecu sigurno je barem tim životinjama dobro i za njih ne moramo brinuti jer izvan naša četiri zida je puno previše napuštenih, maltretiranih i ozlijeđenih jer ih nitko nije volio ili želio kao vi ili kao ja.

Ljubav prema životinjama je nešto što mijenja ljude na bolje, obogaćuje kako njih tako i njihove živote, a oni vraćaju bezrezervno i zato toliko boli kad im se nešto dogodi. Jer, životinja je nesposobna učiniti ti strahote kakve može samo čovjek. Nikad te neće izdati, namjerno povrijediti, kalkulirati, razočarati, možda ih i zato nerijetko biramo prije nego što biramo (neke) ljude.

Kad dođe beba, bit ću sretna jer će imati svoje prve kućne ljubimce. Ne braću i sestre, već društvo i prijatelje.

Do idućeg puta, birajte riječi koje upućujete drugima, možda ih u najboljoj namjeri povrijedite.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

Linker
12. listopad 2024 09:09