72-godišnji umirovljenik iz Zagreba, Ivan Galetić, nije imao nikakvih razloga biti zabrinut zbog svog zdravlja. Radio je, brinuo o obitelji, osjećao se dobro, nije imao nikakvih zdravstvenih problema. I vjerojatno mu nikada samome ne bi palo na pamet otići na preventivni pregled.
- Kada muškarac uđe u pedesete, radi, ima djecu u školi, brine o obitelji, ali najmanje se brine za sebe, a pogotovo za svoje zdravlje. Mi smo kao Tarzani, nemamo problema ni tegoba i čovjek se jednostavno uljulja u to. Ja sam imao sreću što sam radio u tvrtki koja je plaćala sistematske preglede svake godine i na jednom takvom pregledu prije desetak godina prvi put mi je bilo otkriveno da mi je PSA marker (prostata-specifični antigen) na gornjoj granici. Liječnik je rekao da će to dalje kontrolirati i, kad su mi se iduće godine na sistematskom vrijednosti PSA još malo povećale, uputio me na pregled urologu. No, nisam otišao jer tada nisam imao nikakve smetnje i onda to čovjek jednostavno ignorira. Sljedeće godine PSA je još malo porastao, ali ja sam se i dalje osjećao potpuno zdrav i nisam ništa poduzimao - priznaje Ivan, koji je, tek kad je dobio bruh i zbog toga otišao u bolnicu, zaključio da bi se možda, kad je već u bolnici, mogao naručiti kod urologa.
Preventivni pregled kao tehnički pregled vozila
I tako je tek na pregledu 2023., skoro osam godina otkako je prvi put saznao da ima povišene vrijednosti PSA, ustanovljeno da postoji sumnja na rak prostate. A onda je, nakon nekoliko mjeseci i obavljenih svih pretraga, ta dijagnoza i potvrđena. Danas je Ivan itekako svjestan da je imao sreće što je bolest, iako je otezao s odlaskom liječniku, još uvijek bila otkrivena na vrijeme i nije se proširila izvan prostate te smatra da bi muškarci u pedesetima morali početi redovito obavljati takve važne preglede.
- Mi muškarci, kad trebamo odvesti auto na tehnički pregled, točno znamo datum kada to moramo obaviti i ne propuštamo to. Bilo bi dobro tako i datum odlaska liječniku povezati s datumom kada vozite auto na tehnički, tako da svake godine obavite i jedno i drugo automatski, da se ne dogodi da vam PSA godinama raste, a vi ne poduzimate ništa - predlaže Ivan te napominje da se ne treba bojati ni biopsije, koja traje par minuta i jedva da se osjeti, niti kliničkog pregleda i tog famoznog "prsta" kojega se mnogi muškarci boje, a radi se o doslovno par sekundi koje ne bole.
Ja se smatram izliječenim
Nakon svih pretraga, magnetske rezonancije i CT-a kako bi se utvrdilo je li se rak proširio, prvenstveno na kosti jer je to mjesto gdje se rak prostate najčešće širi, liječnički konzilij je odlučio da se krene s hormonalnom terapijom i zračenjem.
- Ja sam bio uvjeren da će to biti operacija jer sam inženjer po struci i logika mi kaže da, ako imaš nešto ograničeno, trebaš se toga riješiti i tako ukloniti svaku opasnost. No, liječnici su smatrali da je operacija rizičnija opcija zbog moje dobi, tako da smo odmah krenuli s terapijama i tijekom devet mjeseci PSA se s 11 smanjio na 0,15. Na kontroli po završetku terapija pao je na 0,11 i ja to praktički smatram izliječenim - kaže Ivan, kojem terapije nisu teško pale, a njihov uspjeh pripisuje tome što je rak pravovremeno otkriven. Da je otkriven godinu ili dvije kasnije, smatra, vjerojatno bi već izašao iz prostate i bilo bi ga mnogo teže liječiti.
- Zato je bitno svima nama Tarzanima naglasiti da nakon 50. ili 55. izvadimo PSA i, ako su vrijednosti malo veće, odmah odemo urologu. Ni pretrage, a ni hormonalna terapija i zračenje nakon njih nisu ništa nepodnošljivo - ističe Ivan, koji sada s Društvom bolesnika s rakom prostate aktivno radi na osvještavanju važnosti preventivnih pregleda. Organiziraju okrugle stolove i imaju odličnu suradnju s liječnicima, pogotovo sa stručnjacima iz KBC-a Zagreb. Tako i u subotu, 8. 11. od 10 sati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu organiziraju tradicionalnu jesensku akciju "Svi za njega" pod sloganom "Rak ne čeka simptome, zašto biste vi?" u kojoj podsjećaju da preventivni pregled može spasiti život i pozivaju sve muškarce da iz prve ruke saznaju sve što ih zanima o raku prostate.
Rak prostate je izlječiva bolest
Ivan svakome tko se prvi put susreće s problemom raka prostate savjetuje da ode na stranicu Hrvatskog društva bolesnika s rakom prostate (HDBRP).
- Osoba koja prvi put dobije tu dijagnozu na toj će stranici naći odgovor na većinu svojih pitanja, od dijagnostike pa do terapije i praćenja. Tu su iskustva nas koji smo to prošli i informacije od samih liječnika. To je, po meni, prvi korak, jer i ja sam isto ušao u svijet nepoznatog kad sam dobio dijagnozu i bio sam šokiran. Nekad je, prije 40-50 godina, to bila skoro smrtna presuda kad bi ti rekli da imaš rak prostate. Srećom, danas je, uz sav napredak medicine, tehnologije, znanja, instrumenata, cyber noževa, pametnih lijekova, sve to ipak jedna puno, puno blaža priča. No, ponavljam, najvažnije je da se ima vremena reagirati jer je rak, dok je unutar prostate, spor - upozorava Ivan, naglašavajući stalno iznova da rak prostate nije toliko zabrinjavajući tumor ako se otkrije na vrijeme.
Sve po planu
Naravno, u trenutku dijagnoze ni Ivan nije sve to znao i bio je, kako kaže, istodobno i šokiran i iznenađen.
- Pitao sam se ‘Kako baš ja? Kako kad ništa ne osjećam i nemam nikakvih smetnji? Pa kako je to moguće?‘ I treba proći tih nekoliko prvih dana da čovjek dođe k sebi, da porazgovara sa sobom i s liječnikom. No, urolog ima mnogo pacijenata i nema toliko vremena da bi vam ovako detaljno sve ispričao kao što sam ja sada. On vam kaže samo ono osnovno, ali zato mnogo korisnih informacija možete dobiti na stranicama Društva. I kad to sve složite u glavi, krenete u postupak, onda dalje sve ide po planu. Teško je obitelj informirati o svemu tome, ali i njima je lakše kad vide da je sve pod kontrolom, da se krenulo s planom liječenja. Kad osjetite da je sve pod kontrolom, sve te pretrage i terapije, to vam postane rutina. I više ne razmišljate o toj opasnosti raka, prestanete uopće razmišljati, samo sve odrađujete po planu. Ali trenutak kada saznate da rak nije izašao iz prostate, to je takvo olakšanje - priznaje Ivan. Dodaje i da ne treba brinuti zbog tih nekoliko mjeseci koliko je potrebno da se obave sve pretrage jer se rak unutar prostate širi sporo.
- Kod mene je prošlo osam godina od prvog povišenog PSA pa do odlaska urologu. Nakon toga, ovih par mjeseci pretraga ne igra nekakvu bitnu ulogu. I ako pretrage na kraju pokažu da nije cijela prostata zahvaćena i da rak nije izašao iz nje, onda ne bi trebalo biti nikakve panike. To je jamstvo da ćete biti izliječeni i zato se ne trebamo zavaravati s tim da smo zdravi i u formi, već neovisno o tome svake godine obavljati rutinsku kontrolu PSA – poručuje naš sugovornik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....