Hrabra Lorena bila je prikovana za krevet, ali opaku bolest je pobijedila: Bolovi u vratu ipak nisu bili bezazleni

Prekrasnoj plavookoj djevojci duge plave kose, pregled na magnetskoj rezonanci promijenio je život. Lorena Radić imala je samo 16 godina kad se uspostavilo da dugotrajni bolovi u vratu nisu posljedica njenih plesnih treninga i istegnuća mišića, nego da ima rak. Dijagnoza je glasila epiteloidni sarkom mekog tkiva s destrukcijom drugog vratnog kralješka

- Nisam tada znala koliko je moja dijagnoza teška, niti svjesna što znači. Fokus mi je bio na boli koju sam osjećala i bilo mi je najbitnije da prestane i nestane. To mi je u tom trenutku bilo najteže podnijeti - priča danas 20-godišnja Lorena koja je tada pohađala školu za modu i dizajn.

Svaki svoj rođendan sada slavim na najjače

DARKO TOMAS CROPIX

Završila je u bolnici u kojoj je provela gotova dva sljedeća mjeseca i bila prikovana za krevet.

- Bilo je dobrih i loših dana. Puno mi je značila podrška mame i medicinskih sestara. Najviše znači kad su ljudi uz vas. Ali ponekad mi je sve to bilo previše, svi su stalno brinuli. Najteže mi je bilo što sam trebala ovisiti o drugima, a vrlo sam samostalna. No, prihvatila sam situaciju takva kakva je i bila sretna da imam pomoć ljudi oko sebe. Uz to je trajala i pandemija dodatno nam otežavala situaciju. Mi pacijenti nismo mogli šetati po hodnicima, nismo mogli van, bili smo zatvoreni u sobama, stalno nosili maske i nisu nam mogle doći posjete. Djeca koja su bila tamo s nama, nisu mogla ni u bolničku osnovnu školu. Nije bilo lako - prisjeća se Lorena. Uz sve to, ponovo je trebala naučiti hodati, jer su joj zbog dugog ležanja atrofirali mišići. Bilo je iscrpljujuće, ali je uspjela uz pomoć mame i fizioterapeutkinje Marije.

Jedino te čvrsta vjera u pozitivan ishod može izvući iz takve situacije, govori nam Lorena

DARKO TOMAS CROPIX

- Odlučila sam obrijati glavu i mama mi je rekla - hajde napravi to za 1. april, baš će biti fora na taj datum. Taj dan su sestra i tata došli ispod mog prozora i nisu mogli vjerovati da sam to napravila. Iznenadila sam njih, ali i sebe. Voljela sam svoju kosu. Ali narasla je nova. Sad kad gledam na tu situaciju - bilo mi je teško, ali znala sam da će kad tad proći i nisam se uznemiravala - s nevjerojatnom pozitivom priča djevojka koja je prošla kroz tešku bolest uzdignute glave. Kaže kako je uvijek znala i bila sigurna da će sve biti u redu. Druga opcija naprosto nije bila u njenim mislima.

- Takav sam karakter, ne dozvoljavam si da mislim loše - govori nam. U bolnici su joj puno značili i terapeuti - Kristina i Mihael koji su je posjećivali svaki dan i s kojima je igrala “Čovječe ne ljuti se” i ostale igre, a s Kiki se i danas čuje i druži. Pomagala joj je i psihologica Sara s kojom je pričala kad ju je nešto mučilo. S fizioterapeutkinjom Marijom provodila je dane, slušala muziku i jela brzu hranu.

- Uz obitelj, oni su mi bili najveća podrška i bez njih bi bilo bi teško izaći iz cijele priče kao pobjednik - kaže. U sklopu liječenja završila je i na zračenju Pragu, a kad se vratila kući i otišla na pregled, saznala je da je tumor - neaktivan.

Prihvatila sam situaciju takva kakva je i bila sretna da imam pomoć ljudi oko sebe

DARKO TOMAS CROPIX

- Naravno da sam bila presretna i da je to bila jedna od najljepših vijesti. Ali u svojoj glavi uvijek sam znala da će sve proći dobro. Kad je krenuo oporavak i vraćanje u normalan život, najbitnije mi je bilo da me ljudi ne gledaju drugačije. Da ne paze na mene kao da sam od stakla, da me ne podsjećaju stalno da sam prošla to što jesam. Jer najteže se vratiti i početi sve normalno ispočetka kao da se ništa nije dogodilo - rekla je Lorena. Danas vrijeme provodi radeći stvari koje voli, druži se s prijateljima, s obitelji i uživa u životu.

- Ponosna sam na to što sam prošla i kakva sam osoba danas. Živim dobar život kao nikada do sad, jer to je najvažnije kad izađeš iz teške životne situacije. Cijenim život koji mi je ponovo pružen. I najbitnije je znati da nakon svega život ide dalje i nikada ne treba stati - govori nam. Lorena je i članica Udruge Krijesnica, koja pruža neophodnu podršku i resurse za djecu oboljelu od malignih bolesti te njihove obitelji.

- Udruga Krijesnica mi je puno pomogla na mom putu do ozdravljenja. Preko njih sam dobila periku od prave kose, bili su tu kad je trebalo uskočiti financijski, kako meni tako i svim drugim obiteljima. Danas kad sam dio udruge Mladi Krijesnice, to je najbolji osjećaj koji možeš imati. Jer ako mogu pomoći bilo kome zbog onoga što sam prošla, tu sam za njih - rekla je i poručila djeci i mladima da se iz svake situacije može izaći kao pobjednik, samo treba vjerovati u sebe i da će sve biti dobro.

- Jedino te čvrsta vjera u pozitivan ishod može izvući iz takve situacije. Isto tako, ne treba brinuti što će otpasti kosa, obrve ili trepavice - sve se to može nadoknaditi. Na meni se nije ni vidjelo da sam bolesna. Rekla bih svima da je najvažnije je da budu svoji i da ne posustaju ni u jednom trenutku - priča ova hrabra, mlada djevojka.

Svaki svoj rođendan sada slavim na najjače. Obožavam mjesec u kojem sam rođena, jer je to kolovoz i ljeto u punom zamahu. Moj datum je 11.8. i nema ništa bolje nego proslaviti ga na plaži. Pa ga onda proslaviti još jednom kad se vratim doma u Zagreb među prijatelje - zaključuje Lorena koja je iz svega lošeg uspjela izvući samo ono najbolje i nikada nije odustala od svojih snova i vjere da će sve biti najbolje moguće.